Page 64 - STAV broj 171
P. 64
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Porađanje romana
Snijeg
Piše:
usredSafetPOZDER
ljeta
Kako se postaje pisac? Je li to neki zanat? Uči li se kakva škola
za to i odakle, uopće, tim ljudima, Selimoviću, Mulabdiću,
Kulenoviću, Zoli, Kunderi i ostaloj kompaniji, dakle, odakle im
ideje za knjige? Činilo mi se tada da mi apsolutno ne bi bio
problem da je i ja napišem – samo da mi je neku ideju
Neka mi se ne zamjeri što ću ovaj potamam. I ja sam, tako, zagledao korice, Puno ću kasnije skontati da pisac ne
put biti posve subjektivan i li- zagledao poglavlja, pogovore, sadržaj, sve traži ideju – ideja traži njega. No, dobro.
čan jer, čini mi se, za to imam ne bih li se uvjerio je li to to. I, to je to.
i dobar razlog. Zapravo, riječ Počeo sam pisati. Kojekakve pričice,
je o ponajljepšem bajramskom poklonu Nakon toga, slavodobitno odahnem i pjesmuljke, interne zabilješke... Kul-
koji sam mogao dobiti (sam sebi dati), u glavi pravim retrospektivu. minacija je bila kada sam u medresi,
a, iskreno se nadam, usput i obradovati na zamolbu prijatelja, napisao pjesmu
druge. Naime, iz štampe mi je izišla nova Još kao dječak, kada smo u školi za njegovu djevojku. Ta pjesma bila je
knjiga, ovaj put roman, i to prvijenac. “gutali” prve lektire – istina, neki volj- razlog da se njih dvoje pomire, i to na-
ko, a mnogi i nevoljko – pitao sam se: kon žestoke svađe koju su imali. Bar na-
Po pravilu, nikada ne čitam ono što Kako li se postaje pisac? Dobro, možda kratko sam među rajom bio prava faca.
napišem i objavim. Ne znam to objasniti, me za prve knjižurke kakva je, recimo, Pisao sam i u Zemzemu i pomalo se ka-
ali jednostavno ne volim ponovo prolazi- Lisac Zdenko Prepredenko, koja mi prva lio. Konačno, došla je matura. Zadatak
ti tim putem. Ne znam – beskrajno hvala pada napamet, i ne vežu takva propiti- iz bosanskog jezika bio je da napišemo
Milostivom – ni to kakav je osjećaj jed- vanja. Međutim, već kada se zagazilo u sastav o stihovima nekog pjesnika u
ne žene nakon što se porodi. No, ako bih ozbiljnija i odraslija štiva, i pitanja su se čast svoje domovine. Kontam u sebi, ma
morao tražiti nešto s čim bih barem do- komplicirala. Dominiralo je ono već spo- samo opleti po metaforama i nadžidžaj
nekle poistovjetio moment kada sam ro- menuto: Kako se postaje pisac? Je li to to svakojakim, otmjenim i prefinjenim
man – zove se Snijeg u Damasku – uzeo u neki zanat? Uči li se kakva škola za to i riječima, i eto ga. Dugo se moj uvaženi
ruke, onda bi to bio baš taj trenutak kada odakle, uopće, tim ljudima, Selimoviću, profesor rahmetli Kasim Botonjić hva-
iscrpljena i smorena novopečena majka Mulabdiću, Kulenoviću, Zoli, Kunderi i lio po zbornici kako odavno nije čitao
prihvaća svoje čedo u naručje. Žene tada ostaloj kompaniji, dakle, odakle im ideje neki skladniji rad. Hm, možda bi i mo-
gledaju – barem je moja tako reagirala za knjige? Činilo mi se tada da mi apso- glo biti nešto od mene, mislio sam tada,
– ima li beba sve prste i je li na njoj sve lutno ne bi bio problem da je i ja napišem već pomalo ufuran.
– samo da mi je neku ideju.
64 14/6/2018 STAV
