Page 82 - STAV broj 280

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Jedan od tih iz “Išareta”

SKAČE SAM

SEBI U USTA

Piše: Ponekad se naslov učini važnim. Najvažnijim. Davno sam naučio
Irfan HOROZOVIĆ
da, kad imaš naslov, imaš i djelo koje uobličavaš ili si to tek naumio.
Nekad je dovoljno samo vidjeti. I prepoznati

e li moguće ono što je oblikovano rije- isuviše mlad. Zanimljiva mi je bila upravo utemeljitelj Marksonije (čitao je Balzacove
čima preobraziti u neki drugi govor? zato što je nisam u potpunosti razumio. U romane i bio zahvalan što su mu otvorili oči
Govor skulpture. Slike. Glasa. Ili skri- godinama koje slijede često sam (danas bih u svijet), koja se pokazala svakojako, ali naj-
Jvenog instrumenta koji nas prati dok rekao neizbježno) razmišljao o toj knjizi. manje utopijskim prostorom. Preda mnom
koračamo. Naravno da je moguće. Ovisi koga Nije to bilo samo zbog mojih čitanja i stu- je stajao nekadašnji Marksonac, a sad ne zna
pitaš. Slika koja se ne da zamisliti. Dok to dija književnosti gdje je Don Juan jedan od ni sam šta je.
pokušavaš, ona živi, vara te i preobražava likova koji se jasno vide u toj galeriji svjetske – Ko se sjeća “Išareta”, čovječe?
se. Ne znam ko bi to mogao naslikati, Pieter književnosti od andaluzijskih, francuskih i – Zar nisi tamo nekad dolazio?
Bruegel kao u svojim Nizozemskim poslovicama mnogih drugih pisaca. Nije to bila jedina – U taj bircuz... zadnji pajzl...
ili Salvador Dali u svojim slikama i skulptu- njegova knjiga o kojoj sam razmišljao. Pri- – Tu si stanovao i bilo ti je stalo do
rama. Satovi koji se tope. Žirafa u plamenu. vlačio me taj pogled na svijet. Sami naslovi mišljenja tih bircuzera i pajzlijaša. Iako
Žena s ladicama. Mala galerija tarot karata otvaraju mnoga vrata: Strah i drhtanje, Bolest te oni nikad nisu razumjeli. Pogotovo
(78 minijaturnih slika koje čine izbor iz vla- na smrt, Pojam strepnje, Stadiji na putu života, kad si se počeo uzdizati i objašnjavati im
stitog života, svijeta umjetnosti te magije). Ili-ili: fragmenti života... svoj uspon. Naravno, previše si lagao, a
Pokušaj to nacrtati. To je fotorobot koji Don Juan je u estetskom stadiju (postoje ljudi to osjete.
jedva da bi neko uspio prepoznati. Osim još etički i religiozni). Duga je povorka ra- Gledao me zabezeknuto.
skulptura na lijepim prostorima koje zrače zličitih karaktera među kojima korača, svje- – Koji si ono ti?
odgovorima i samo što ne pokazuju rješe- stan drama o sebi, knjiga i opera. I tako, dok Jedan od tih iz “Išareta”.
nje brončanim rukama. Pokušaj to riječima ih gledam kako hodaju, vidim i sebe među – Drzak si.
opisati. Pokušaj se sjetiti jednog koji odgo- njima, skrivenog, ali s neskrivenim osjeća- – Kao i oni.
vara opisu. Jednog sam se i sjetio, iako ih je jem prisutnosti. Vidim i onog kojem niko ne – Poznat si mi?
mnogo, ali ih ne poznajem. Zato sam se za zna ime, ali svi znaju koliko voli lagati. Skače – Znam.
ovog raspitivao. sam sebi u usta. Primijetili su to i novinari. – A kako te ja to znam, osim “Išareta”,
Pokušaj to čuti. Jedanput sam prošao kroz I raspisali se. Lokalni karikaturist pokušao naravno?
unutrašnji prostor trgovinske zgrade u čijem je čak i nacrtati uzrečicu. S likom našeg po- – Zaista ne znam. Možda ponekad ne-
su središtu, kao na nekom malom trgu, bile znanika iz “Išareta”, naravno. što pročitaš...
postavljene dvije figure u vodoskoku. Mitska – Znam ga, znam – dolazio je u “Išaret”, – Pišeš?! Naravno. Nije to nešto za
ljubavna igra. Plesale su, a ja sam čuo muzi- ali poodavno ga nema. Nije bio baš omiljen. novine?
ku. Ta me muzika pratila čitav dan gdjegod Raspriča se i misliš da će kazati nešto novo, – Ponekad. Ipak mi je glavno ono drugo.
da sam se kretao. Claude Debussy. Preludij neobično, a on... ne znam kako bih ti kazao. – Knjige? Sad znam koji si.
za poslijepodne jednog fauna. I ne znam gdje – Zaboravi šta je ranije govorio? Lijepo od tebe.
da sam se zadesio, čuo sam ih i vidio kako se – Upravo tako. Čudo jedno. I ne samo Naišao je čovjek visoko pozicioniran
igraju u svom muzičkom vodoskoku. Uvijek to. Govori posve suprotno. Svaki put. A ni- u vlasti i pozdravio nas obojicu. Moj su-
je tu i neka sjena. Kao da dirigira. kad ne priznaje... govornik ga zovnu nadimkom i reče da
Ponekad se naslov učini važnim. Naj- – Mitoman koji voli pričati i živi u tom smo mi stari prijatelji koji se nažalost ri-
važnijim. Davno sam naučio da, kad imaš što tka dok priča. jetko viđaju. Pokušao je i da me predstavi,
naslov, imaš i djelo koje uobličavaš ili si to – Valjda je tako kako si kazao. ali očito se nije mogao sjetiti mog imena.
tek naumio. Nekad je dovoljno samo vidjeti. – Kako mu je ime? Čovjek me je gledao nekako suosjećajno
I prepoznati. Djecu ponese mjesečina, govorio – Nisam siguran. Imali smo za nj pregršt (ko zna čega se sjećao), klimnuo glavom i
je nekad moj prijatelj, pjesnik. Ne znam je li imena. To su, naravno, imena među nama, prošao dalje. Tako je to bilo, nekoliko ko-
to čuo u svojoj kući, od majke, ili u kraju u ne govore se njemu. Najčešće ipak “Onaj”. raka od “Išareta”.
kojem je odrastao. U svakom slučaju, lijepo – Onaj? Dok sam prolazio nekad pokraj veli-
sročeno upozorenje. – Baš tako. Ili Lažekanja Lažinski, kad ke javne površine, učinilo mi se da na njoj
A šta ponese takozvane odrasle? O tom bi je baš nužno. vidim skulpturu s velikom rupom. Henry
mogao nešto kazati Søren Kierkegaard, ute- Ništa ne govori o jednom vremenu kao Moore. Ko bi drugi bio? Ko bi tako nešto
meljitelj egzistencijalizma. Čitao sam njegovu ono što je zapisano u njemu. Književnost. No- oblikovao? Možda je zato njegov lik skočio
knjigu Dnevnik zavodnika kad sam bio mlad, vinarstvo. Dokumenti. Znao je to i duhovni u svoja gladna usta i nestao. n

82 16/7/2020 STAV