Page 39 - STAV broj 428
P. 39

ali i Turke, Irance i Sirijce... Sada su se
          oko granice s Hrvatskom, u okolini Bi-
          haća, našli i Kubanci. Nesretnici koje je
          put odveo doslovno preko pola svijeta, to
          su migranti koji se preko Bosne žele do-
          moći Evrope, nekada i Sjedinjenih Drža-
          va, koje su od njihove obale udaljene tek
          stotinjak milja.
            Prema zvaničnim podacima, od po-
          četka ove godine ukupno je 7.271 strani
          državljanin iskazao je namjeru podnoše-
          nja zahtjeva za azil u Bosni i Hercegovini,
          a trenutno se u privremeno prihvatnim
          centrima u Bosni i Hercegovini nalaze
          854 migranta. I dalje ih je najviše iz Af-
          ganistana i Maroka, čak je registrirano i
          35 državljana Sudana, no u posljednje je
          vrijeme zabilježen povećan broj Kubana-
          ca. Oni najčešće stižu s Kube, preko Nje-
          mačke do Srbije, odakle pješače ka granici
          Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. Dok
          nije počela ruska agresija na Ukrajinu, za-
          hvaljujući bezviznom režimu su s Kube
          dolazili u Rusiji, odatle u Srbiju, a onda
          preko Bosne dalje ka zapadu.

          ŽIVJETI, A NE PREŽIVLJAVATI
            Bihaćki kamp Borići mjesto je njihovog   ekonomske situacije, iako su oboje ško-  „Imam dvoje djece. Jedno ima osa-
          privremenog boravka, mjesto gdje odma-  lovani ljudi koji iza sebe imaju mnogo   mnaest, a drugo ima devetnaest godina.
          raju, oporavljaju se i razmišljaju kamo i   godina radnog staža. Jednostavno, na   Na Kubi sam radila u školi kao profesori-
          kako dalje. Kamp ima struju, mokre čvo-  Kubi nisu vidjeli budućnost za sebe, a   ca fizike, iza mene je mnogo godina rada.
          rove, krevete, migranti imaju svakodnevno   još manje za svoju djecu koja tek trebaju   Muž i ja smo napustili Kubu jer nismo
          tople obroke, medicinsku pomoć, a nji-  da stanu na svoje noge.      imali drugog izbora. Ekonomska situa-
          hova djeca priliku da se educiraju, da se                            cija je bila katastrofalna, dječiji doplatak
          igraju i zabavljaju. U Borićima su osobe iz                          je bio premali. Jednostavno, nismo mo-
          mnogih država, s različitih kontinenata.  “Ovdje nas tretiraju kao   gli živjeti s novcem koji smo donosili u
            Kubanci teško pristaju na razgovor, ne                             kuću. Nisam vidjela budućnost na Kubi
          žele se slikati, ne žele čak ni kazati svoje   ljude. Ne gledaju nas   za sebe, za svog muža, a pogotovo za našu
          ime. Nekad ih je u kampu petero, nekad  drukčije, nema apsolutno     djecu. Mi nismo imali sredstava za neke
          dvadesetero, nekad troje. Odlaze i dola-                             osnovne životne potrebe. Odlučili smo na-
          ze. Veseli su i razdragani ljudi, iako ih je   nikakve diskriminacije.   pustiti našu državu kako bismo osigurali
          nevolja natjerala na težak put, na slika-  Zaista je ovaj kamp       sebi bolji život, zaradili više novca i tako
          nje ipak pristaju, ali uz uvjet da im se na                          bismo mogli pomoći i ostatku porodice
          fotografijama ne vidi lice. Nije ih strah   umnogome poseban. Sviđaju   koja je ostala u Kubi“, objašnjava Maria.
          osoblja kampa, iako znaju da fotografira-  nam se karakteri ljudi, svi su   Valeria (ime je izmišljeno, op. a.) je na
          nje unutar kampa nije dozvoljeno, strah                              Kubi imala jedino oca i njegova smrt za
          ih je za porodice koje su ostale na tom   jako ljubazni. Neki dan sam   nju je značila da više nema zbog koga da
          siromašnom karipskom otoku.       bila u kuhinji, sjedila sam        ostane živjeti na svojoj rodnoj grudi. „Na
            Carolina (ime je izmišljeno, op. a.) je                            Kubi sam radila u gastronomiji, te sam
          majka jedne kćerke i baka troje unučića,   sama, a onda mi je prišla   kući izrađivala razne dekorativne elemen-
          koji su ostali živjeti na Kubi. U Srbiji je   jedna djevojčica i poljubila   te za proslave, svadbe i slično. Kubu sam
          boravila osam mjeseci, te je u Bosnu i Her-                          napustila skupa sa svojim mužem. Moj
          cegovinu došla nedavno. „Na Kubi sam  me. Nisam znala kako da        muž ima dvoje djece, a ja nemam djecu.
          radila šta god sam mogla. Po zanimanju   reagujem, bila sam jako     Jedino od porodice sam imala svoga oca
          sam krojačica. Bavila sam se šivanjem                                i, kada je on preminuo, više nisam imala
          odjeće kod kuće, a radila sam i u fabrici  dirnuta. Ovdje nismo osjetile   razloga da ostanem na Kubi. Željela sam
          koja je šila radne prsluke. Nikada se ni-  trunku rasizma, dok to isto   otići negdje gdje ću imati bolji i ugodni-
          sam bojala rada, zarađivala sam pošteno.                             ji život. Moja sva ostala porodica živi u
          Moj muž je odlučio da napusti Kubu i  ne možemo kazati za Srbiju,    Njemačkoj, tako da me za Kubu, zaista,
          da idemo negdje gdje ćemo bolje raditi i   a tek to ne možemo reći   nije ništa više vezalo“, priča nam Valeria.
          zarađivati, a ne preživljavati od danas do
          sutra“, priča nam Carolina, a njezine nam  za Rusiju. Tamo su se ljudi   S KUBE PREKO SRBIJE DO BOSNE
          riječi prevodi službenik kampa.   grozno ophodili prema nama,           Njihov put do Bosne i Hercegovine
            Maria (ime je izmišljeno, op. a.) i                                bio je trnovit, odlazak ka Zapadu još je
          njen muž su napustili Kubu zbog teške  samo zbog naše boje kože.“    teži, često opasan po život. U posljednje


                                                                                                    STAV 19/5/2023 39
   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44