Page 39 - STAV broj 428

ali i Turke, Irance i Sirijce... Sada su se
oko granice s Hrvatskom, u okolini Bi-
haća, našli i Kubanci. Nesretnici koje je
put odveo doslovno preko pola svijeta, to
su migranti koji se preko Bosne žele do-
moći Evrope, nekada i Sjedinjenih Drža-
va, koje su od njihove obale udaljene tek
stotinjak milja.
Prema zvaničnim podacima, od po-
četka ove godine ukupno je 7.271 strani
državljanin iskazao je namjeru podnoše-
nja zahtjeva za azil u Bosni i Hercegovini,
a trenutno se u privremeno prihvatnim
centrima u Bosni i Hercegovini nalaze
854 migranta. I dalje ih je najviše iz Af-
ganistana i Maroka, čak je registrirano i
35 državljana Sudana, no u posljednje je
vrijeme zabilježen povećan broj Kubana-
ca. Oni najčešće stižu s Kube, preko Nje-
mačke do Srbije, odakle pješače ka granici
Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. Dok
nije počela ruska agresija na Ukrajinu, za-
hvaljujući bezviznom režimu su s Kube
dolazili u Rusiji, odatle u Srbiju, a onda
preko Bosne dalje ka zapadu.

ŽIVJETI, A NE PREŽIVLJAVATI
Bihaćki kamp Borići mjesto je njihovog ekonomske situacije, iako su oboje ško- „Imam dvoje djece. Jedno ima osa-
privremenog boravka, mjesto gdje odma- lovani ljudi koji iza sebe imaju mnogo mnaest, a drugo ima devetnaest godina.
raju, oporavljaju se i razmišljaju kamo i godina radnog staža. Jednostavno, na Na Kubi sam radila u školi kao profesori-
kako dalje. Kamp ima struju, mokre čvo- Kubi nisu vidjeli budućnost za sebe, a ca fizike, iza mene je mnogo godina rada.
rove, krevete, migranti imaju svakodnevno još manje za svoju djecu koja tek trebaju Muž i ja smo napustili Kubu jer nismo
tople obroke, medicinsku pomoć, a nji- da stanu na svoje noge. imali drugog izbora. Ekonomska situa-
hova djeca priliku da se educiraju, da se cija je bila katastrofalna, dječiji doplatak
igraju i zabavljaju. U Borićima su osobe iz je bio premali. Jednostavno, nismo mo-
mnogih država, s različitih kontinenata. “Ovdje nas tretiraju kao gli živjeti s novcem koji smo donosili u
Kubanci teško pristaju na razgovor, ne kuću. Nisam vidjela budućnost na Kubi
žele se slikati, ne žele čak ni kazati svoje ljude. Ne gledaju nas za sebe, za svog muža, a pogotovo za našu
ime. Nekad ih je u kampu petero, nekad drukčije, nema apsolutno djecu. Mi nismo imali sredstava za neke
dvadesetero, nekad troje. Odlaze i dola- osnovne životne potrebe. Odlučili smo na-
ze. Veseli su i razdragani ljudi, iako ih je nikakve diskriminacije. pustiti našu državu kako bismo osigurali
nevolja natjerala na težak put, na slika- Zaista je ovaj kamp sebi bolji život, zaradili više novca i tako
nje ipak pristaju, ali uz uvjet da im se na bismo mogli pomoći i ostatku porodice
fotografijama ne vidi lice. Nije ih strah umnogome poseban. Sviđaju koja je ostala u Kubi“, objašnjava Maria.
osoblja kampa, iako znaju da fotografira- nam se karakteri ljudi, svi su Valeria (ime je izmišljeno, op. a.) je na
nje unutar kampa nije dozvoljeno, strah Kubi imala jedino oca i njegova smrt za
ih je za porodice koje su ostale na tom jako ljubazni. Neki dan sam nju je značila da više nema zbog koga da
siromašnom karipskom otoku. bila u kuhinji, sjedila sam ostane živjeti na svojoj rodnoj grudi. „Na
Carolina (ime je izmišljeno, op. a.) je Kubi sam radila u gastronomiji, te sam
majka jedne kćerke i baka troje unučića, sama, a onda mi je prišla kući izrađivala razne dekorativne elemen-
koji su ostali živjeti na Kubi. U Srbiji je jedna djevojčica i poljubila te za proslave, svadbe i slično. Kubu sam
boravila osam mjeseci, te je u Bosnu i Her- napustila skupa sa svojim mužem. Moj
cegovinu došla nedavno. „Na Kubi sam me. Nisam znala kako da muž ima dvoje djece, a ja nemam djecu.
radila šta god sam mogla. Po zanimanju reagujem, bila sam jako Jedino od porodice sam imala svoga oca
sam krojačica. Bavila sam se šivanjem i, kada je on preminuo, više nisam imala
odjeće kod kuće, a radila sam i u fabrici dirnuta. Ovdje nismo osjetile razloga da ostanem na Kubi. Željela sam
koja je šila radne prsluke. Nikada se ni- trunku rasizma, dok to isto otići negdje gdje ću imati bolji i ugodni-
sam bojala rada, zarađivala sam pošteno. ji život. Moja sva ostala porodica živi u
Moj muž je odlučio da napusti Kubu i ne možemo kazati za Srbiju, Njemačkoj, tako da me za Kubu, zaista,
da idemo negdje gdje ćemo bolje raditi i a tek to ne možemo reći nije ništa više vezalo“, priča nam Valeria.
zarađivati, a ne preživljavati od danas do
sutra“, priča nam Carolina, a njezine nam za Rusiju. Tamo su se ljudi S KUBE PREKO SRBIJE DO BOSNE
riječi prevodi službenik kampa. grozno ophodili prema nama, Njihov put do Bosne i Hercegovine
Maria (ime je izmišljeno, op. a.) i bio je trnovit, odlazak ka Zapadu još je
njen muž su napustili Kubu zbog teške samo zbog naše boje kože.“ teži, često opasan po život. U posljednje

STAV 19/5/2023 39