Page 40 - STAV broj 428
P. 40

DRUŠTVO



         “Na Kubi se plata od 120
         eura smatra odličnom,
         doktorskom platom. Za nas
         je život postao nesnošljiv,
         nemoguć. Prodala sam svoju
         kuću na Kubi i sve ostavila
         što sam imala i za šta sam
         radila cijeli svoj život.
         Tako sam skupila novac da
         krenem za Evropu, a nisam
         jedina koja je to uradila,
         mnogi moji prijatelji su
         također uradili to što i ja.
         Bio mi je potreban novac,
         ništa drugo nisam htjela do
         boljeg života i da imam svoju
         porodicu na okupu.“

          vrijeme sve su češće vijesti kako je hr-
          vatska policija iz rijeke Save spasila ku-  tako za Bosnu bez ikakvih informacija,   prema nama, samo zbog naše boje kože.
          banske migrante koji su bili u opasnosti   bilo je bitno samo da iziđemo iz Srbije što   Znali su proći pored nas, ne žele nam ni
          od utapanja. Ili vijest poput one iz aprila   prije. To je bila jedna avantura, ali imali   ‘zdravo’ reći, kao da i ne postojimo, kao da
          kada je hrvatska policija zaustavila dva   smo svoj jedini cilj na umu – bolji život.“   nismo živa bića kao i svi ostali. Možemo
          vozila italijanskih i španskih registarskih   Iz Međunarodne organizacije za mi-  slobodno reći da je ovo država gdje smo
          oznaka, za čijim su upravljačima sjedili   gracije (IOM) ocijenili su da je migracij-  najbolje dočekane do sada. Nema razlike
          državljanin Kube i državljanin Španije,   ska situacija u Bosni i Hercegovini stabil-  u boji kože, vjeri i nacionalnosti. Svi smo
          koji su prevozili 11 ilegalnih migranata   na i pod kontrolom te da u privremenim   ljudi u Bosni i Hercegovini“, s osmijehom
          državljana Kube.                  prihvatnim centrima u BiH ima više od   na licu govori Maria.
            „Mi smo prvo otišli u Srbiju i tamo   3.500 slobodnih kreveta. „Kapaciteti za   Pričaju i da im je hrana u Borićima
          smo živjeli neko vrijeme. Do Bosne smo   sada premašuju broj migranata kojima   veoma ukusna, ali da im je ponekad pre-
          se svi snalazili, neki su putovali autom,   je potreban smještaj, a IOM je spreman   više začinjena. Šalile su se kako Bosanci
          autobusom, taksijem, a neki su čak i čam-  podržati nadležne vlasti u slučaju većeg   prave cijelu ceremoniju kada žele ruča-
          cem preko rijeke“, pričaju nam Kubanke i   priliva migranata kojima je potrebna za-  ti. Te hljeb, te salata, te glavno jelo – kod
          do u detalje objašnjavaju na koji su način   štita i humanitarne usluge“, naveli su iz   Kubanaca nema toga. No, najteže im je
          dospjeli u Bosnu i Hercegovinu.   te organizacije početkom ove sedmice.
            „Prvo smo bili u Rusiji, potom u Bje-  Kada su u pitanju uslovi u kampu, ko-
          lorusiji, pa u Turskoj i onda smo stigli   risnice s Kube imaju samo riječi hvale za
          u Srbiju. U Srbiji je moj muž radio tri   Boriće. Oduševljene su osobljem, hranom,
          mjeseca ‘preko’ turističke vize, kada su   organizacijom i općenito atmosferom koja
          istekla ta tri mjeseca, rečeno mu je da ne   vlada u prostorijama kampa. Zahvalni su
          može nastaviti raditi i da će uskoro biti   što svaki dan imaju tople obroke, što se
          deportovan. Pokušali smo da dobijemo   svi prema njima ponašaju ljubazno i što
          radnu dozvolu, ali su nas odbili. Morali   imaju utočište kako od nevremena, tako
          smo napustiti Srbiju, prosto smo se mno-  i od velikih životnih briga i problema
          go bojali i nismo željeli ostajati ilegalno”,   koji su ih snašli.
          priča Valerija, nastavljajući:       „Ovdje nas tretiraju kao ljude. Ne gle-
            „Srbija nije bila baš lijepo mjesto za   daju nas drukčije, nema apsolutno nikakve
          nas, Kubance. Razmišljali smo da odemo   diskriminacije. Zaista je ovaj kamp umno-
          u Crnu Goru, no na kraju smo došli u Bo-  gome poseban. Sviđaju nam se karakteri
          snu i Hercegovinu. Nismo ništa znali o   ljudi, svi su jako ljubazni. Neki dan sam
          Bosni. Nismo znali kakvi su uslovi za ži-  bila u kuhinji, sjedila sam sama, a onda
          vot, kakvi su ljudi, kako će se prema nama   mi je prišla jedna djevojčica i poljubila
          ophoditi. Nismo znali ništa o religiji, što   me. Nisam znala kako da reagujem, bila
          nam je mnogo žao jer mislimo da je jako   sam jako dirnuta. Ovdje nismo osjetile
          bitno poznavati religiju jednog naroda da   trunku rasizma, dok to isto ne možemo
          bi se mogao uklopiti s masom, naravno, i   kazati za Srbiju, a tek to ne možemo reći za
          kultura igra značajnu ulogu. Krenuli smo   Rusiju. Tamo su se ljudi grozno ophodili



         40  19/5/2023 STAV
   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45