Page 73 - STAV broj 428

sobom povlači da Ti radi toga budem zahvalan!“ „E sad si Mi se za-
hvalio – o, Musa, zato što priznaješ da je sve od Mene!“
Jedanput je vladar Abesinije Negus, r. a., pozvao Džaferi Tajjara i
ostale muslimane u Abesiniji da dođu. Kad su oni došli, zatekli su ga
gdje sjedi na zemlji u pohabanoj, staroj odjeći. Džaferi Tajjar, r. a., re-
kao je: Pomislio sam u sebi da možda nije malo pameću skrenuo?! A onda
Negus reče: Čudite se što me vidite ovako, zar ne biste htjeli da vas obra-
dujem? – Kako da ne!, kažu mu oni. On im tad reče: Dobio sam haber
od svog čovjeka iz Hidžaza da je Bog Uzvišeni dodijelio pobjedu Poslaniku,
s. a. v. s., na Bedru. Pa im poče govoriti: Poginuo je taj i taj od tih vođa
Kurejša, pa taj i taj... Dobro, kaže Džaferi Tajjar, izuzetno si nas obrado-
vao, ali zašto si u tom halu? E, kaže im, u Indžilu koji je objavljen Isau, a.
s., stoji da kad ti Allah dadne jednu blagodat, najbolji način zahvale
je da pokažeš poniznost prema Njemu i prema Njegovim robovima i
onda ovo što vidiš – to je to. Jer, ja sam počašćen Poslanikom, njegovim ula-
skom u moj život, i sretan sam zbog toga!
Glavu je darovao. Kao šukr na to, sedždu hoće.
Noge je darovao. Kao šukr na to, sjedenje u namazu hoće.“
Ebu Hazim, jedan od velikih zahida i sufija, koji je živio početkom
drugog vijeka po Hidžri (umro u Medini 140. g. po Hidžri), kaže ovako
u jednom svom vazu-nasihatu: „Izraz zahvalnosti za glavu koju nosimo
jeste sedžda; izraz zahvalnosti na nogama koje nas nose jeste: sjedenje u
namazu i hodanje po hairli putu i idenje u džamiju radi ibadeta (tj. tako
što ćeš voditi računa gdje ideš s tim nogama, pa ćeš izabrati put Allaho-
vog zadovoljstva, a nikako onu drugu stranu); izraz naše zahvalnosti na
očima kojim gledamo po ovom svijetu jeste: gledati u ova čuda koja se
dešavaju oko nas, pa ibret uzeti; i gledati u tragove i dokaze Allahovog
kudreta i Njegove svemoći, pa iz toga pouku crpiti. Obarati pogled zemlji Hafiz Mehmed Karahodžić
i gledati preda se – šta je cilj i svrha toga? Da se čovjek sačuva od harama
i od zabranjenih stvari koje bi mogle izazvati i raspaliti strasti (da se sa- Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
čuvate od pogubnosti koja bi mogla da bude posljedica gledanja nečega
što je nedozvoljeno). Izraz zahvalnosti na ušima kojima čujemo jeste: mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
da slušamo ono što je hajr i dobro, a da ne slušamo ono što je šer i zlo.“
Znači, zahvaljujemo Mu čineći Mu pokornost. Karahodžićem prenosi u nastavcima
dersove iz “Mesnevije” održane u
Sad stanovnici Sabe ovako govore poslanicima:
Ljudi rekoše: „Naš šukr odnio je demon. Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
U pogledu šukra i nimeta postali smo mrzovoljni.
(Više nam je dosadilo to zahvaljivanje na tim blagodatima i te je direktno u lice i onda se potruditi da je eliminišemo. Kako je tek s
blagodati koje dolaze u naš život!) duhovnom bolešću, koliko je ona još kompliciranija!
Mi smo od darova tako snuždeni postali Koliko je prijatnih stvari pred tebe došlo,
da nam se ni poslušnost ni prestup ne dopadaju. o, nepopustljivi! Sve su neprijatne postale
Ni u čemu mi više ne osjećamo slasti. Vidite, iskazuju sad svoj hal, i čistoća im se zamutila.
a kroz ovo nam hz. Mevlana hoće da prikaže kako izgleda duša ovakvih O, ti koji istrajavaš u toj svojoj nepopustljivosti, u toj svojoj tvr-
ljudi. Ne dao Bog da budemo u ovakvom halu! Već da ovo vidimo na doglavosti, u nepokornosti Stvoritelju! Tako bolestan, čega god si se
vakat i da se popravimo. A vidjet ćemo kasnije zašto ovako govore, dohvatio, sve si pokvario.Ti ispijaš sad gorke čaše, zato što nećeš da
jer ovo izgleda nelogično da neko odbija blagodati koje ga okružuju. se prođeš svojih grijeha. Nimeti su ti postali gorki i sad ti zapinju u
Mi ne želimo ovih nimeta i bašči. „grlu“ – kako i ovi govore: Dojadilo nam je više to!
Mi ne želimo sebebe spokoja.“ Ti si postao neprijatelj ovim prijatnostima.
(Sve nam je to dodijalo i dojadilo – siti smo toga! Ne želimo to!) Neprijatnost postane sve što dlanom dotakneš.
Eto vidimo kako se čovjek uzoholi kad zaima, a oni su plivali u (Vidite kako ovo otkriva! Bože dragi!)
blagodatima i onda nam postaje jasno kad u ajeti-kerimu Uzvišeni kaže: Ko god bi ti postao poznanik i jaran,
Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti! (el-Alek, 6,7) Proklet prezren i nizak bi bio u tvojim očima.
neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od Ko god bi ti bio prijatelj i pokazao tu iskrenost prema tebi, zbog
kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi... (‘Abese, 17-19) tog sada izvitoperenog pogleda i osjećaja, ti si njega vidio neprijateljem.
Pejgamberi im govorahu: „U vašim srcima je bolest Tako su, ta tvoja izmijenjena narav i osjećaji, potpuno sliku izokrenu-
koja vam, u pogledu vjerovanja u istinu i ispravnost, li. I onda, kad je čovjek pod ovakvom bolešću, razumljivo, ako se to
štetu nanosi. i vidi, pa se čudimo kako neki ljudi ne vide te druge robove Božije.
Ne da vam da spoznate istinu i da saznate i sagledate vrijednost Koji je to samo nimet, dolazak Božijih poslanika, dolazak njihovih
ovih nimeta koje uživate. Ta bolest za vas je jedna nesreća, belaj i do- varisa u naš život! Eto šta se dešava u čovjeku i zašto ovako reaguje.
nosi vam štetu i stradanje. Ko god je bio tebi prijatelj i prema tebi iskren, dobročinitelj, a kao
Nimet od nje cjelovita bolest biva. dobar čovjek ili evlija – ti si ga mrzio i prezirao. Toliko su tvoji grijesi
Kako da hrana bolesniku dadne snagu? i haram-lokma izmijenili tvoju narav.
Od te bolesti cjelovita bolest biva, a bolesni, znamo, ne može da A onaj koji ti je tuđin
jede, njemu treba lijek. Moramo što prije otkriti tu bolest, pogledati pred tobom je bio vrlo važan i cijenjen.

STAV 19/5/2023 73