Page 70 - STAV broj 428
P. 70
KULTURA
Majstori bošnjačkog pjesništva: Safet Hadrović Vrbički (1952)
POETSKA ODBRANA
TEMELJNIH VRIJEDNOSTI
Pjesme Safeta Hadrovića posjeduju nešto od ritualnog poimanja
poezije, a svojom grafičkom i ritmičkom strukturom govore
o pjesnikovom insistiranju na simbolima. I pored prilične
Piše: Almir ZALIHIĆ komunikativnosti, ova poezija posjeduje i niz začuđujućih upita,
obrta i smisaonih pomjeranja koja uočavamo tek onda kada
postanemo svjesni njezine, u suštini, zatvorenosti u simboliku
zavičajnih toponima, iskustava, mijena i oscilacija.
očev od prve knjige „Ne reci nikom“ nisu dva pola pjevanja nego često jedna ta ista Konji ga na repovima rastrgli
glavni junak Hadrovićevih pjesama opasna mjesta pjevanja na čijim krivinama
uglavnom je on sam. Normalno, imaju podjednaku mogućnost da ne dođu Na njenom čelu pauk
Pglavni subjekt, od knjige do knjige, do svog glasa ili da svoj jezik pregrizu i oni Mrežu bora satkao
mijenja imena, pseudonime, navike kao što koji gomilaju strah i one koje strah gomila.
se mijenjaju dekor i scena, odnosno uslovi U najostvarenijim Hadrovićevim pjesma- Sluh joj
pod kojima on ispituje i biva ispitivan, pro- ma glavna tema jeste Otac. Otac je mitski Probadaju zvonjavom
pituje i biva propitivan, ljubi i biva ponižen, lik, ali taj stihom (i u stihu) i na sve osta- Zvona večernja
jatakuje i biva izdan. Hadrović, dakle, pjeva le načine izdvojeni Otac – i sam pjesnik –
o pjesniku. Jedini orden koji pjesnik može umnogome može se doživjeti i kao pjesni- Tuga joj
da nosi uz pjesmu zove se pobuna protiv svih kova samosvijest, ali i kao onaj pred kim O ramenu okačila
i svega. Podsmijeh svijetu omiljen je motiv se ništa niti krije niti može sakriti; pa već Mrtvo lišće jesenje
Hadrovićev, a podsmijeh sebi/pjesniku lju- ako su naša zapažanja krenula u tom prav-
bavnička osveta pjesme koju pjesnik, iako cu, zašto ne reći da su te ispovijesti Safeta Na zidu njen lik
je rugalačka molitva, ne izbjegava ni kada Hadrovića mrtvom ocu, ustvari, brisani Ona među zidovima čamuje.
ga direktno izlaže samopreziranju i stropo- prostor njegove poezije?! (Portret majke)
štavanju pjesme u plakatski grč. Sudimo li
po načinu na koji Hadrović plasira strah u On često prije zore gazi niz njive Sandžački vječni usud – odlazak – za-
livnicama svojih stihova, naslovi njegovih Kao kroz vrijeme, što mu čelom dubi sebna je tema koju pjesnika permanentno
knjiga neće dekodirati njegovu poetiku niti U njemu za trenutak slike ožive opservira. Ljudima ovog tla kao da je srasla
će prije vremena aktivirati ispovjedne mine Prošlost, a potom; sve se – sve se gubi s duhom oštra, precizna, neokolišuća riječ.
na kojima ona počiva. Biološka i mentalna patnja, bezdanica, san-
Duša mu se uvije kišom, kao guja džačka muka opstojanja i upornosti u tome
Nad životom mojim Kao cer, što na proplanku dubi očitavaju se u mnogim pjesmama Safeta Ha-
Oglasi se rog Otac; na sve spreman. Kao oluja drovića Vrbičkog.
Sudbine pjesnika S jeseni se u nešto daleko izgubi
Što dariva mi Bog! Pred pragom svakim bijesni psi reže
U neki svijet, on polako ide Bezglavo se – bez nade napušta kuća
Između prvih stihova u knjizi „Iskopa- Korača tako, pa stane. Kao da nešto vreba Zlo onom koji ostaje. Zlo onima što bježe
vanje vatre“: Vrijeme sam / Što ga dan obma- Nigdje ništa. Sve prazno. A njega vide Zlo onom ko se zatekne na pragu bespuća
njuje / Noć iznova jača!/, i posljednjih u re- Kako se pokisao vraća sa svoga pogreba!
čenoj knjizi: Mišljasmo: bolestan. Nesretan / (Očeve jeseni) Zlo onom ko svoje ruke okrvavi
Jer nerado je izlazio iz kuće / Te se pitamo – je Zlo onom ko ne pomisli na bolje sjutra
li moguće / da on je toliki PJESNIK!/, koji su Nasuprot ocu, javlja se i motiv majke, Zlo onom ko svetinju oskrnavi
podsmijeh pjesničkoj sudbini, nanizani su koji je sasvim drukčije izliven. I dok je otac Zlo i onom ko se otruje iznutra
životi i životne situacije koje pokazuju da neprikosnoveni autoritet (Stranac sa ostr-
ni podzemne republike nisu do kraja lišene va) koji se promatra, prati, ali mu se ne pri- Zlo onom ko se za prošlost veže
čežnje za nebom koje se u azbučniku tradici- bližava, majka je ono najprisnije gnijezdo, Ko u svemu vidi žedne osvete ruku
onalne književnosti zove pjevanje iz stropa. čuvar doma i sklada u njemu. Zlo onom iz čijih očiju bijesni psi reže
Ono što je jednoj poetici polazište drugoj je Ko radost osjeća dok drugom zada-
to najudaljeniji cilj, ali i na Hadrovićevom Njen pogled je muku
primjeru može se pokazati da polazišta i cilj Niz polje odlutao (Kob)
70 19/5/2023 STAV