Page 67 - STAV broj 428

slami, i još se pričalo da ima iscjeliteljske među tuzlanskim džindijama i zato mu je i kako ih ne bi ni bilo da im zapovjednik
moći i sa svih strana slijevaše se na Drinu i povjerena najznačajnija uloga u odbrani nije sin Turali-begov, drži ih ovdje samo
bolesni i kljasti, jurodivi i uzeti, svi tra- ovog grada. zbog toga da ga ne šalje u bitke jer boji se
gahu za zdravljem. Iz tih vremena narod Ali niko već deset godina ne napada bez potomstva će ostati.
ponese priču kako ih srete jedan vojnik na Tuzlu. Pa ipak, Mustafa, uprkos bijesu
na konju, džindija. Kada ču da nose ču- s kojim se bori u posljednje vrijeme, ne UZALUDNA MOLJAKANJA
dotvornu sliku, on zažidi koplje. Koplja- zanemaruje svoje dužnosti. Svakog jutra Mustafa sve teže podnosi opanjkavanja.
ni šiljak zabode se ispod Gospinog oka i nakon sabah-namaza izvodi on svoju ma- On zajaše konja i uputi se niz Jalu i goni
otud poteče krv. Tad svi padoše na kolje- lobrojnu vojsku ovdje, na Lug, uz hrasto- ga u trk sve dok ne istjera bijes iz sebe,
na, a oklopnik onaj podvrisnu da rastjera vu šumu. Tu uvježbavaju naučene vještine onda padne u travu i tako do akšama, sam,
strah, uzjaha konja i poče bježati. Ali konj koje još ne upotrijebiše u pravoj bici, pro- muka mu je od ljudi i njihovih poganih
sasvim podivlja, dade se u luđački galop i tiv pravog neprijatelja. Ako ćemo ruku na jezika, željan je bitke. Ili prekrši svoj za-
surva se skupa s jahačem u nabujalu Dri- srce, i njemu i njegovim vojnicima dosa- vjet star svega nekoliko dana, da više neće
nu. A Gradovrščani pozvaše franjevce da dilo je sablju zabijati u slamena tijela obu- oca moliti ni za šta, okrene konja prema
svrate u njihovu palanku zaštićenu drve- čena u kaurske odore, osijecati im glave Drini i ne sjahuje do Zvornika. Tu opet
nim zidovima. Sutradan im rekoše da kod od bundeva i strijele odapinjati u drvene čeka da ga otac primi, opet mu govori da
njih mogu podići samostan. Nakon sto mete. Pa ipak, oni ostaju vjerni discipli- će se raspasti od silnog uvježbavanja, da
godina, u vrijeme Velikog rata, franjevci ni, prepuste se naučenim vještinama da ih su spremni, da boljih i uvježbanijih ko-
napustiše i Gradovrh i odoše preko Save, ponesu u samozaborav, u samoizbrisanje, njanika do Istanbula neće naći, vrijeme
uputiše se u Kaure i odnesoše čudotvornu ne, neprijatelj ih ne smije nikad zateći ne- je da već jednom krenu u rat, upravu su
sliku. I napokon, iz gustih vrtloga vremen- spremne. Tu popuštanja nema, svaki Mu- Tuzlaci, ko će napasti Tuzlu, ako su gra-
skih pomoli se lice Mustafino. O njemu stafin vojnik mora u punom galopu oda- nice na Dunavu?!
nemamo nikakvih pouzdanih podataka, peti strijelu i deset puta zaredom pogoditi Otac pobjesni i izdire se na Mustafu
priča se da je sagradio ovu džamiju, priča metu. Onaj koji ne uspije ide ispočetka i i tjera ga da mu kaže ko su ti ljudi koji
se da je sin Turali-begov, priča se da je otac sve tako, do ponoći ako treba, ali zadatak tako govore o njegovom sinu i zapovjed-
ili stric Husejina čauša, koji je obnovi na- mora biti ispunjen. U podne, prije nego niku njegovih džindija, da ih sve baci u
kon pohoda Eugena Savojskog, za kojim, se upute u džamiju na namaz, vježbe za- haps, na vješala, pod sablju. A kada se
tamo, preko Save, odoše mnogobrojni ka- vršavaju utrkom uz Gradinu. Vratit će se smiri, opet mu govori kako su i Sarajlije
tolici i fratri i svi oni koji se ponadaše da poslijepodne samo ako neko od konjanika onomad mislile tako pa crne čete Matije
je savojski princ njihov spasilac. Priča se nije deset puta zaredom strijelom pogodio Korvina predvođene Vukom Grgurevićem
da je džamija sagrađena od hrasta lužnja- metu, deset puta zaredom u trku sabljom prodriješe čak od Jajca i spepeliše im grad
ka, da su je podigli domaći majstori, da je presjekao jabuku ovješenu o hrastovu gra- do temelja. I da nije njegovo da odlučuje
Husejin čauš sahranjen uz njene zidove, nu, deset puta zaredom u punom galopu o tome koliko će vojske, i kakve, čuvati
a o Mustafinom grobu se ne priča, niko okrenuo se da jaše unatraške, ili konju is- bosanske gradove, već je na njemu da iz-
ne zna gdje je. pod trbuha, ili odusprav, ali to se sve rje- vršava naređenja paša. Onda ga hvali, nje-
To lice zamišljamo pod čatal-turbanom, đe dešava, Mustafini vojnici uvježbani su ga, Mustafu, govori mu da boljeg jahača
blijedo i ispijeno, učeno, upalih očiju u do savršenstva.
kojima čuči sabijen bijes. U pozadini nji- U džamiji, oznojeni i ispunjeni mirisi-
šu se krošnje lužnjaka, a Mustafa uzvikne ma konjskih isparenja, miješaju se sa sola-
i potjera konja u galop. Za njim odskaču rima, s trgovcima, s kovačima i saračima
veliki grumeni zemlje koja se otkida pod i tabacima i s ostalim svijetom. I svakog
konjskim kopitima. Hja!, uzvikuje Mu- dana, sve snažnije, osjećaju poglede pune
stafa, petima udara u konjske trbuhe, osje- prezira, čuju šaputanja ispunjena negodo-
ća pod kožom napeta rebra kao zategnute vanjem, ispod oka vide kako kadija, kako
lukove, kandžijom udara lijevo i desno dizdar, kako janjičarski aga, kako tuzbaša,
po konjskim sapima. U kadar uskače još kako zadnja tuzlanska uš začeplja nos kada
jedan konj slijeva i još jedan zdesna, i još minu ispred njih. Sve se otvorenije govori
njih nekoliko odostrag. Mahnito jure ko- da za tabake, ali i za džindije, treba sagra-
nji uz Gradinu. Viju se za njima konjske diti posebne džamije, da se ne miješaju s
grive, plaštovi svezani oko vratova jahača ostalim svijetom i ne pogane havu svojom
i svejednako frca zemlja. Uzvici binjed- uščulošću na kožu, na konjsku pišaku, na
žija sve su dalji, i dalji, i dalji, sve dok se fuškiju i konjski znoj. A kada se vrate iz
odozgo, s vrha Gradine, od harmana, ne džamije, neko od ljudi koji ih simpatiše
prolomi pobjednički Mustafin poklič i ili im zavidi ili mu jednostavno nisu do-
razlegne se po cijeloj kasabi. Ali niko se sadili donese do njih priču o tome kako se
više ne obazire. Svi znaju da je Mustafa i sa sve više nezadovoljstva u glasu kasaba
danas pobijedio u obdulji koju svakod- sažima u jedan glas da su ih dosta hranili
nevno nakon vježbi na Lugu organizira- džaba, a nikakve fajde od njih još vidjeli
ju džindije i da sada sve praska dok zariva nisu, i kako je, još otkako je osmanska voj-
zube u sočno meso jabuke. Takvog jahača ska odnijela pobjedu na Mohaču i zauzela
majka još nije rodila, kazuju. I znaju da Budim, neprijatelj tako daleko od Tuzle da
boljeg džindije nema do Save, do Drine, niko više i ne sanja da je napadne i kako
do Usore, a ni među binjedžijama koji se su te džindije sa svojim konjima i svojim
svakog Bajrama okupljaju u Sarajevu, na svakodnevnim vježbama i svojim smradom
At Mejdanu. Zato Mustafa i jeste glavni sasvim nepotrebni i kako ih džaba hrane

STAV 19/5/2023 67