Page 63 - STAV broj 428

Bio je blijed u licu, ali se držao dobro. Nije jaukao ni
zapomagao. Stisnutih zuba, upućivao je rafale prema
četnicima dok sam ga previjao. Palo mi je napamet da
smo skroz nadrljali ako bilo ko od nas dvojice opet bude
pogođen, jer sam sve prve zavoje već potrošio. Još smo se
nekih pola sata tako branili, a onda se polahko sve smirilo.

nije moglo vidjeti, ali smo sumnjali da je je metak prošao odmah iznad kuka, vidio
možda bio pogođen s prednje strane, pa da sam da krvari. Ali tu smo se barem mogli
zato djeluje kao da je napušten. pokušati odbraniti. Ako ništa drugo, barem
Kad smo mu prišli na desetak metara, nam s te strane nisu mogli prići bliže od tih
odjednom su počeli izvirati vojnici. Svi su tridesetak metara jer nisu imali bilo kakvog
bili uredno ošišani i obrijani, odjeveni u zaklona. Tu stranu je pazio Ekrem, iako je
američke maskirne uniforme. Izgledali su bio ranjen. Drugu stranu sam pazio ja.
kao i većina nas, nimalo u skladu s predra- Idućih pet-šest minuta sam malo pre-
sudama o bradatim i zarakijanim četnicima. vijao Ekrema, a malo pucao po četnicima
U istom trenutku kad je Ekrem počeo da nam ne priđu suviše blizu jer su baš s
pretrčavati tih pet-šest metara do kuće, je- te strane i pokušavali doći do nas dvojice.
dan je od četnika počeo izlaziti iz kupole Kad sam završio s prvim zavojima, bilo je
tenka, a drugi je izašao iza kuće i stao iz- već malo lakše. Barem nisam morao raditi
među nje i tenka. dvije stvari istovremeno, a i krvarenje sam
Ekrem ide pognut, u jednoj ruci mu poprilično zaustavio iako ne potpuno. Na
se zaklona gdje god smo mogli sve dok ni- puška, u drugoj ruci zolja. Četnik izlijeće travi pored njega nakupila se prilično ve-
smo došli u visinu posljednje kuće prije iz tenka ko da je na raketni pogon. Onaj lika lokva krvi. Bio je blijed u licu, ali se
crkvenog dvorišta. Tu smo zastali da malo drugi podiže pušku i puca prema Ekremu. držao dobro. Nije jaukao ni zapomagao.
bolje upoznamo teren. Čuli smo ispred nas Ja to sve gledam preko cijevi svoje puške. Stisnutih zuba upućivao je rafale prema
pucnjavu i ispaljenje granate, ali zvuk tenka Počinjem pucati prema njima. Ekrem je četnicima dok sam ga previjao. Palo mi je
ili kakvih drugih vozila od pucnjave koja je pogođen. Metak ga je zakačio dok je bio u napamet da smo skroz nadrljali ako bilo
dolazila odozdo nismo mogli čuti. A onda trku. Zanio ga je u desnu stranu i bacio za ko od nas dvojice opet bude pogođen, jer
smo u dvorištu, preko puta kapele ili crkve, ćošak kuće. sam sve prve zavoje već potrošio. Još smo
vidjeli tenk 55-icu parkiranu tačno između Neprijatelja više nema na otvorenom. se nekih pola sata tako branili, a onda se
te posljednje kuće i zida crkvenog dvorišta. Pucaju prema nama, ali su skriveni iza polahko sve smirilo.
Bio je zadnjim krajem okrenut prema nama. tenka ili kuće. U jednom momentu vidio sam voj-
Nigdje nikoga drugoga. Uhvatila me panika. Izvukao sam bom- nike kako se trčeći povlače prema nama
Tenk je stajao nasred dvorišta. Oko bu iz džepa i bacio je prema njima. Čim je kroz dvorišta. Bili su to momci iz HVO-a
njega mnogo razbacanih sanduka muni- eksplodirala, prešao sam tih nekoliko me- i Tuzlaci koji su ostali posljednji u odbrani
cije i granata. tara da pomognem Ekremu da dođe do zida ulaza u naselje. Dolje ispred nas dizao se
Ekrem mi mahnu rukom da priđem. kuće. Uspio sam ga dovući do stepeništa su- veliki stub dima, širio se iznad nas nošen
Pretpostavljalo smo da su četnici otišli uli- sjedne kuće. Nismo tu mogli tu ostati. Ne- vjetrom. Neprijatelja više nismo vidjeli.
jevo. Nije se činilo da je tenk spreman za kako smo se uspjeli odvući tridesetak me- Dozvao sam nekoliko momaka s ceste koji
bilo kakvo kretanje. Iz naše se pozicije to tara nazad. Ekrem nije mogao dalje jer mu su odmah dotrčali i pomogli nam. Preuzeli
su Ekrema i krenuli smo natrag s ostalima.
Pričali su nam o padu linija i povlačenju
ljudi sa svih linija iz okolnih naselja.
Na cestu ispred nas došla je plava Lada
karavan. Ukrcali smo Ekrema, skupa s bol-
ničarem, da ga odvezu prvo do saniteta, a
onda dalje u ratnu bolnicu. Kiša je pljušta-
la. Iz dopola zatvorenog gepeka podigao je
ruku u znak pozdrava. Stajao sam na kiši
i mahao mu dok je Lada odlazila. Bio sam
pomalo izgubljen, nisam znao kamo kre-
nuti, na koju stranu...
Povlačeći se i boreći s četnicima, proveli
smo tu još dva dana. U ljudstvu i tehnici
mnogo jači agresori potisnuli su nas na-
trag i zauzeli kompletno područje Ulica i
okolnih mjesta. Tri dana poslije saznajem
da je Ekrem, uz još tri naša borca, podle-
gao zadobijenim ranama na putu do bol-
nice u Tuzli. n

STAV 19/5/2023 63