Page 62 - STAV broj 428

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (160)
DAN KADA JE

EKREM SOFTIĆ

POSTAO ŠEHID

Kad smo mu prišli na desetak metara, odjednom su počeli
izvirati vojnici. Svi su bili uredno ošišani i obrijani, odjeveni u

američke maskirne uniforme. Izgledali su kao i većina nas, nimalo
u skladu s predrasudama o bradatim i zarakijanim četnicima.

Piše: Amir HASANOVIĆ
z komande 108. brigade javljaju nam objašnjavaju, “takav nam je svaki dan ot- Krenuli smo prema crkvi. Kad smo doš-
da su Ulice pred samim padom. Gornji kad smo ušli u to četničko gnijezdo. Traje li do škole, Fuad nas je rasporedio u četiri
i Donji Vukšić, Gornja i Donja Laništa, obično do 10 sati ujutro; četnici nasrću, a grupe po dvojicu. Ekrem Softić i ja dobi-
IMarković Polje, Ulović i Vitanovići – sve mi ih odbijamo.” li smo zadaću da krenemo desnim bokom
je pod udarom teške artiljerije. Oko 10 sati dolazi oficira HVO-a, kaže kroz vrtove i ograde prema crkvi. Zadatak
Haubički projektili i rakete iz višecijev- da su nam četnici došli iza leđa, najvjerovat- je zvučao relativno jednostavno: idemo po
nih bacača padaju oko nas dok se cestom nije u toku noći, i da se nalaze negdje oko desnom boku dok ne dođemo u visinu cr-
mimoilazimo s dva sanitetna vozila puna ra- crkve. “Dolje se sad vode žestoke borbe. kve, tu uspostavljamo kontakt s neprija-
njenika. Na putu prema linijama nailazimo Mi smo ponovo odbili četnički pješadijski teljem te ga pokušavamo potisnuti prema
na izgorjele kamione i putničke automobi- napad potpomognut s dva transportera. sredini sela, kamo će se kretati naša mnogo
le. Stanje je, blago rečeno, katastrofalno. Javljaju nam da je desna strana sela pala u veća grupa, od dvadesetak vojnika. Fuad se
Negdje oko sedam sati ujutro, po kiši, njihove ruke”, objašnjava nam. okrenu i doviknu nam: “Ne upuštajte se u
ulazimo u improviziranu liniju između Odnoseći ranjenike, oficir HVO-a nam borbu, čim ih vidite, javite nama. Ako naši
kuća. Niko nikoga ne poznaje. S nama je prenosi da su njegovi ljudi odbili naredbe budu u blizini, zapucajte ne bi li oni krenuli
jedna satnija HVO-a, kažu da su ovdje pu- za povlačenje i da su još na položajima. On prema sredini sela, odnosno prema cesti.”
nih šest dana. je okupio nas šestoricu, a dobrovoljno nam Ekrem i ja pošli smo kroz vrtove, pre-
To jutro počelo je kao i proteklih se- se pridružilo još desetak momaka koji su ko ograda, paralelno sa zadnjim redom
dam. Ubrzo nakon što je sunce izašlo po- došli u ispomoć iz Tuzle. kuća i uskim poljskim putem. Držali smo
čela je kanonada po našim položajima. Za
dobro jutro. Znali smo da će uskoro krenuti
i pješački napad, jer je tako bilo svaki dan.
Veza nam javlja da su naši u Ulovićima
i Laništu pod teškim pritiskom i četničkim
napadima. Odmah potom, obavještavaju nas
da su te linije pale. Na ljudima se primje-
ćuju nelagodu i blaga panika.
Mi smo u iščekivanju. Kiša ne prestaje.
Čujemo u blizini brujanje tenkova i teške
eksplozije. Na vezi konstantno traže sani-
tet i pomoć za ranjenike.
Zauzeli smo svako svoj položaj i če-
kali ono šta smo znali da dolazi. Položaj
za koji smo bili odgovorni nalazio se u
samom ulazu u selo. Uskoro je i počelo.
Krenuo je kombinirani tenkovsko-pješa-
dijski napad. Satnija HVO-a raspoređena
desno od nas odbija napad. U našu tranšeju
donose ranjenika. “Nije ovo ništa novo”,

62 19/5/2023 STAV