Page 65 - STAV broj 428

svojih ognjišta. Dvjesto hiljada žrtava. U Na principu multikulturalizma može na betonskoj podlozi bili tragovi rupi-
zbiru, polovina prijeratnog stanovništva preživjeti Evropa!”, rekoh nekako od- ca, brazdi od granata i gelera. Pogled se
Bosne, ali Bosna i Hercegovina je opsta- lučno. “Aha, multikulturalizam. A što pružao prema Beka ravni, sada su to tek
la. To je okvir. To je ono što je definicija to ne napisa”, upita. “Nije bilo vreme- bile razrušene kuće i napušteno selo. Nije
slobode. Moguće slobode. Jer da se sada na”, rekoh. “Eh sad...”, reče profesorica. bilo artiljerijskih položaja niti opasnosti.
zovemo nekako drugačije, Srbija ili Hr- “Dobro, nije bilo inspiracije”, dodadoh. Ne puca! Djeca su se igrala na poligonu.
vatska, sloboda bi bila nedostižna. Ova- Pogledala me strogo: “Nego, živo me in- Mnogo djece. Prepoznah malog Ibrahi-
ko, sloboda je ostvariva... Jednog dana će, teresira ko je nosilac vlasti u tom tvom ma, daljnjeg rođaka. Njegovi su došli iz
uvjeren sam, i Sulejman i Dejan i Dani- političkom modelu?” “Pa mi”, ispalih. Knežine. Još su tu. Čekaju na povratak,
jela biti ravnopravni od Save do mora i “Ko mi”, upita profesorica. “Pa mi koji na donaciju. Na garancije da se mogu
od Drine do Une. Nisam se nešto raspi- smo najprivrženiji ideji multikultura- vratiti. Povratak, obnova, od čega će ži-
sao, tek stranicu. Nije bilo vremena ili lizma”, objasnih. vjeti, gdje će Ibrahim ići u školu? Mili-
inspiracije. Sada se glasno nasmijala. “Malo mi on i jedno pitanje bez odgovora. Daleko
to zvuči utopistički”, reče. Potom je na- je sloboda, daleko je ravnopravnost. Ali
II stavila: “Moraš znati ko si, šta si, šta mi u Bosni, što volimo ovu zemlju, sva-
“Sloboda je za tebe ravnopravnost”, želiš! Ako si slab i nedorastao situaciji kako smo maratonci. Nisu nas slomili,
upita me profesorica bosanskog jezika. (odmahnula je rukom), niko se neće ni nisu nas utihnuli, ni Mlečani, ni Uga-
“Da”, odgovorih. “Ja vjerujem, u Fede- osvrnuti ako nestaneš sa pozornice!” ri, niti Austrijanci, niti Nijemci, ni ve-
raciji, da je možemo ostvariti”, reče pro- Već je ustala sa stolice. I dalje sam sje- likosrbi, niti velikohrvati... Neće ni ovi
fesorica. “Ja vjerujem u Bosnu i Herce- dio. Prišla je tabli. Rukom je pokazala danas, oni su tek marionete, produžene
govinu”, rekoh otresito. “Ti si mlad”, ka zelenoj ploči na kojoj je pisao samo ruke iz susjedstva, pogrešnih politika
reče. “I vi ste”, uzvratih. Prevrtala je naslov. Neko je već pobrisao datum i prema Bosni.
očima. “Hm. Ne tako kao ti”, reče s ne- teze što smo ih pisali tokom časa. “Do- Gledam dječicu što veselo trčkaraju
kom dozom sjete. “Hoćete kazati da sam bro je imati viziju. Pohvalno! Ipak, na poligonu. Ispucali su fudbalsku loptu
naivan”, rekoh. “Hoću reći da ćeš nekim ono što je ključno, zapamti (ponovo u rijeku i sad je već dvoje od njih, najbr-
drugim očima gledati u mojim godina- se okrenule prema meni), jeste to da žih, strčalo niz obale, niz uređeno korito,
ma”, odgovori profesorica. “Ne slažem moraš naći načina kako je i ostvariti. i zagazilo u vodu, čekajući da dohvate
se! Bolje rečeno, to je moj temeljni stav. Inače...”, zastala je na trenutak, “to je fudbalku... Skoro je april, sunce, behar,
Ja vjerujem u Bosnu i Hercegovinu. Bez prazna priča. Kretanje ukrug, iscrplji- voda je plitka, uspjeli su je uhvatiti...
nje bi bio kao hodajući mrtvac”, poja- vanje, šargarepa koju nikad nećeš do- Vraćaju je nazad na teren. Ponovo igra i
snih svoje uvjerenje. stići, fatamorgana, zovi kako hoćeš...”, smijeh, poneka prepirka u međusobnom
Smijeh. “Dobro, a čime to argumen- reče. “Prdimahovina”, rekoh naglas. nadmetanju ko će postići gol... Gledam
tiraš”, upita. “Ljudi vole pravdu i dobro”, Sada smo se oboje smijali. u igralište, otvaram prozor, sunce je vi-
rekoh. Ponovo smijeh. “Pa opet, svijet “Dala sam ti pet! Mada, možeš ti i soko, podne je, s gornjoolovske džamije
je pun nepravde i zla. Uostalom, vidiš i bolje! Matura će uskoro. Fokusiraj se”, već se čuju ezan i crkvena zvona... I kao
sam”, reče profesorica. “Ali dobro će po- blago je povisila ton prilikom obraćanja, da sva ona teška razmišljanja od malo-
bijediti, tako nas uče svete knjige. Zlo je kao da je htjela staviti naglasak na po- prije bivaju odnesena vjetrom što mi
prolazno. Moramo biti na strani dobra, trebi da se uozbiljim. Osjetio sam neku zapuhuje lice, odjednom kao da je sav
ma kako teško bilo”, rekoh. “Eh, sad... težinu nakon što je zatvorila vrata ka- teret direktno izlučen u vode Stupčanice
Koliko nam to može pomoći”, upita pro- bineta bosanskog jezika. Ostao sam na što će ga odvesti daleko, daleko na sje-
fesorica. “Dobro. Ako hoćete, možemo hodniku, nije bilo nikog. Gledao sam ver. Sve vri, pupa, rađa se, kovitla u igri
to braniti i faktima, historijom. Onom na poligon. Obnovljeni su koševi. Još su sunca, vjetra, vode, dječijih koraka lije-
što nam nije daleko”, rekoh. “Opa, sad vo, desno, naprijed, nazad... Ima l’ igdje,
si i historičar”, reče na trenutak provo- na cijelom svijetu, ljepši proljetni dan?
katorski. “Zar nije bila Kraljevina SHS, “Zar nije bila Kraljevina U susret mi dolazi Zakira donoseći
pa sporazum Cvetković-Maček, gdje je osmijeh... Ona je moja gimnazijska dru-
Bosna i Hercegovina i administrativno SHS, pa sporazum garica, neko ko više čita i bolje piše...
ukinuta, podijeljena na banovine”, upi- Cvetković-Maček, gdje Zastaje. Krajičak oka kao da je zaigrao
tah. “Ne razumijem poentu”, reče profe- ili mi se to čini. Tek je trag crvenila, u
sorica. “Pa bila je NDH, iza nje Treći rajh je Bosna i Hercegovina i obrazima, izdaje. Ne može sad proći a
i fašistička Italija!”, rekoh. Gledala me, administrativno ukinuta, da mi se ne javi... “Hajd’, samo što čas
trajalo je to minutu ili dvije. Konačno nije počeo...”, govori stidno. Brzo otva-
je progovorila: “I?” “Njih danas nema”, podijeljena na banovine”, ra vrata i zamiče u učionicu. Ulazim po-
rekoh. “Pa?”, i dalje je odmahivala gla- upitah. “Ne razumijem sljednji, trenutak ili dva prije profesora
vom lijevo i desno. “Desili su se mali fa- Sirće. Svi su već u klupama, nas dva-
šizmi, pa su došli veliki fašizmi i pojeli poentu”, reče profesorica. desetak na pragu punoljetstva. Gledam
male. Sve što Srbija sije u Bosni, sutra “Pa bila je NDH, iza nje Treći školske kolege, svako sa svojim snovima,
će joj se vratiti. Jedino je bila moguća čežnjama, vizijama i vizijicama, možda
po ustavu iz 1974. godine i kroz demo- rajh i fašistička Italija!”, neko, već sad, zna kako to i napraviti.
kratizaciju. Sve ostalo je put u propast”, rekoh. Gledala me, trajalo je Preživjeli smo, usprkos svemu. Raste-
rekoh. “I kako riješiti ovo naše stanje, mo i odrastamo, svako u svome svijetu,
mladi filozofe? Imaš li čarobni štapić”, to minutu ili dvije. Konačno a opet, naše su sudbine vezane za posto-
upita. “Bosna je ključ. Ono što kaže naš je progovorila: “I?” “Njih janje ove zemlje. I sasvim sam siguran,
predsjednik Alija: ‘Bosna je više od par- bit će Bosne i Hercegovine! A valjda je
četa tla... Bosna je Ideja.’ Parafraziram. danas nema”, rekoh. ovo najgore vrijeme iza nas.. n

STAV 19/5/2023 65