Page 72 - STAV broj 373 - 374

DRUŠTVO

Allah će dati da prožive lijep život! Moramo i obratno. I sad, normalno, ko god je bio imalo zejrekast (oštro-
naučiti sljedeće: ne daje Allah nama po našoj uman, bistar), čim je došao u kontakt s naukom islama, odmah
ga je prihvatio. 10.000 ashaba ulazi u Meku i mirnim putem
kalkulaciji, jer ono što je dobro za nas Allah osvajaju Meku! Još jedna bitna stvar: kad je sve završeno, Po-
zna, a mi ne znamo. I on nam to daje. I prošli slanik, a. s., kaže: “Zakoljite kurbane i obrijte glavu!” Niko se
ne diže, niko od ashaba! On ponovi to, ali opet niko se ne diže
put smo imali hadisi-kudsi: nekome iman da to uradi, da posluša. Kao da su im noge odsječene. To je Po-
čuva bogatstvom, nekome fukaralukom, slaniku teško palo, ulazi u šator svoje supruge Ummu Seleme
(r. a.) i kaže joj šta se desilo napolju. Ne odgovaraju na ovo što
nekome zdravljem, nekome bolešću. Da mu traži od njih Poslanik, a ona mu kaže: “Ya Resulallah, izađi ti
da suprotno tome, taj bi izgubio iman. Dakle, napolje, ništa ne govori; ti zakolji svoj kurban i obrij glavu.”
I Poslanik, a. s., tako učini. Svi su odmah skočili, zaklali svo-
Allah zna, a mi ne znamo šta je po nas dobro! je kurbane i obrijali glave; i to su tako žustro radili, gotovo da
se nisu posjekli međusobno. Kako je to, taj jedan hal, uhvatilo
ugovora ponište. I poništena je ta stavka, a tih 70-80 ljudi koji ashabe? Na ovom putu, do hadreta Hakkovog, nemoj zanema-
su se tako tu borili sad slobodno dolaze u Medinu, s tim što je rivati ničiji savjet. Evo ovdje, Poslanik je poslušao ono što mu
upravo toga dana preselio ovaj Ebu Džendel, na putu za Medi- je kazala supruga Ummu Selema. Ta jedna njena rečenica podi-
nu, i tu su ga negdje i ukopali. gla je 10.000 ashaba da urade ono što je tražio od njih Poslanik.
Što pričamo o ovome svemu? Znači, između ostalog, ako Znači, na našem putu vodimo računa i o ovome. Znamo gdje
želimo da nam Allah, dž. š., spusti smirenost u naša srca, onda nam je cilj. I ako zaista pogled naš ne skreće tamo-vamo, čut
ćemo na putu našeg povratka svom Gospodaru (a mi smo na ćemo ono što će nam biti od pomoći na tom putu. Bit će naša
ovom stalnom hodočašću prema Meki, prema Bejtullahu, pre- prsa otvorena za to i, ako Bog da, ući ćemo u Meku. E sad, kad
ma Allahovoj kući, prema Njegovom hadretu, blizini), onda smo ušli u Meku, nemojmo još nešto zaboraviti. I dalje će one
očekujmo iskušenja. Krenuli smo, ali nek znamo da taj put vojske stajati koje će vrebati da okupiraju, da sruše Kabu, da
neće biti nimalo lagan. Na put će nam se ispriječiti mušrici, kažemo, Ebrehine vojske, to jest šejtan sa svojom pješadijom
idolopoklonici, neprijatelji dina. Gdje se nalaze ti neprijatelji, i konjicom (I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih
u nama samim, gdje je njihova teritorija? To je nefs, ta vojska svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imecima, i u dje-
se tu nalazi, i to je njihova odskočna daska gdje oni pokušavaju ci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje – El-Isra, 64).
nas da zaustave na tom putu. Znači, tebe i mene lično, naš nefs Dakle, njegova će vojska vrebati. Kako ćemo se suprot-
će pokušati da zaustavi na tom putu. Šta će se još sve dešavati staviti toj vojsci? Pa suprotstavit ćemo joj se tefekkurom i te-
na tom putu? Ne zaboravimo, bit će ovako nelogičnih stvari! zekkurom: razmišljanjem i sjećanjem na Allaha Uzvišenog. I
Evo vidimo, i veliki hz. Omer je zbunjen, tegoba mu. Jer, na premda ova strana ovamo može izgledati tako moćna, da ima
prvi pogled, potpisali smo nešto što je porazno po nas; nešto tenkove naprijed, poput Ebrehinih slonova, i krenu da sruše
što izgleda kao ponižavanje našeg dina! Ali, nije mu bilo dato, Kabu, bit će dovoljne male ptice našeg tefekkura i tezekkura,
ni njemu ni drugima koji su imali takav stav, da vide dalje, da razmišljanja i zikra da ih spriječe u tome. A ono što će te ptice
vide ono što vidi Božiji Poslanik. I ne zaboravimo ove riječi hz. ispuštati iz svojih malih nožica, te male kamenčiće, to su plo-
Ebu Bekra: “Omere, pusti da te on vodi, on je Allahov Posla- dovi našeg zikra i našeg tefekkura, to će rastočiti tu vojsku i
nik!” Ne zaboravimo ovo na našem putu ka Gospodaru: ako nas ona neće imati pristupa Kabi našeg srca. Znači, ova opasnost
dovede u blizinu svojih istinskih robova (a oni su nasljednici sad vreba u nama samima. Iz ovog izvlačimo taj primjer. Ali
Poslanika), mi tu imamo direktan susret, da kažemo, s jednim ne zaboravimo, ne radi se ovdje o zikru da sad ja ponavljam
vedžhom Poslanikovim, jednim licem njegovim, jednim odra- Allah, Allah, Allah, ili da radim razne vidove ibadeta, a kad
zom njegovim. Pustimo da nas oni vode! Nemojmo dozvoliti me poklopi kakva životna tegoba, ja se onda lijevo i desno
da nas logika ponese! Hz. Omer je kasnije govorio, sjećajući se okrećem i letim tamo-vamo, tražeći ima li ikakva izbavljenja
ovoga svog istupa: “Neprestano sam davao sadaku, postio do- iz ovoga. Pa ako ne budem vidio izlaz, padam u očaj. Nije to
brovoljni post, oslobađao robove, sve iz straha da me Allah ne onda taj zikr. Nego, valja imati husni-zan (lijepo mišljenje) o
kazni zato što sam ovako razgovarao s Božijim Poslanikom.” Gospodaru, jako se suprotstaviti tim stvarima, jer to će nas
Znači, i ovo nam se može desiti. Ali, inšallah, ko to radi iz želje učiniti podobnim da uđemo u Kabu našeg srca i da je čuva-
radi uspjeha dina, Gospodar će podariti izlaz iz toga; kao što mo od instaliranja raznih kipova i u njoj i oko nje. Da ovdje
je dao i hz. Omeru, dat će, inšallah, i narednim generacijama. još jedan ajeti-kerim spomenemo, esteizubillah: Onome ko čini
Bit će ti ljudi sačuvani. Ali upamtimo dobro ovaj momenat, hz. dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi
Omer bi reci: “Ja sam slijedio svoje mišljenje, pa vas upozora-
vam – čuvajte se svog mišljenja!”
Jedan drugi ashab, Suhejl Sehli ibni Hunejf (on je Ensari- Znamo gdje nam je cilj. I ako zaista pogled
ja), kaže: “Tako mi Allaha, da sam tada ja imao snage, ja bih naš ne skreće tamo-vamo, čut ćemo ono što
Ebu Džendelu zabranio da ide!” Dakle, ja bih njega odvukao da
uradi potez, nešto što bi bilo suprotno od onoga što je Poslanik će nam biti od pomoći na tom putu. Bit će
rekao. Ovo nam se sigurno dešava na našem putu. Pazimo dobro naša prsa otvorena za to i, ako Bog da, ući
šta znači slijediti svoju pamet! Ne uklapa se u logiku; izgleda
potpun poraz. A šta će se desiti za samo dvije godine? Čim se ćemo u Meku. E sad, kad smo ušli u Meku,
vraćaju s ovoga pohoda, dolazi ovaj ajet: Allah smiraj spušta, nemojmo još nešto zaboraviti. I dalje će one
osnažio je sada njih; svi su se saglasili s onim što je Poslanik, a.
s., rekao. I nakon dvije godine, 8. godine po Hidžri, ulaze musli- vojske stajati koje će vrebati da okupiraju, da
mani u Meku. Ovdje ih je na Hudejbiji 1.400, a 10.000 ih ulazi sruše Kabu, da kažemo, Ebrehine vojske, to
u Meku za samo dvije godine od Hudejbije. Sad se mir usposta-
vio; mogu slobodno da komuniciraju, i mušrici s muslimanima, jest šejtan sa svojom pješadijom i konjicom.

72 29/4/2022 STAV