Page 67 - STAV broj 373 - 374
P. 67
a iz nje izroniše četiri siluete jahača na ujednako zdrobiti u svojoj hurljavini sva- i napuniti olovom a da ne bude pitan ni
konjima, prekrivenih kabanicama koje ku ljudsku riječ i svaki ljudski zdogovor. da li ga je sram. Kazuje se da vezir nastoji
padahu do zemlje. Vidjeli su kako i ovi Ali, jedna prilika, sva u crnom, go- da zabije klin među krajiške urotnike pa
sjahuju i krpama omataju konjska kopita loglava, odvaljuje se od pomračine što se da ih onako, razdvojene i posvađane, na
da ne bi dobovala i probudila cijeli Ripač još lijepi za zidove Ibrahimpašića džamije miru jednog po jednog poziva u Travnik,
dok budu prelazili preko drvenog mosta. i zamiče u kulu. Nekoliko sekundi poslije, gdje će nad njihovim posmrtnim uzda-
Tad, u prilici neobično visokoj i snažnoj, dok unskom dolinom još odjekuju uda- sima, dok im katilov gajtan bude lomio
po hodu, prepoznaše Hasan-agu Pećkog. I ri kopita na konjima koje su tajanstveni grkljan, a vezirovi prsti nervozno trčali
ustuknuše. Odmah su znali da se priprema jahači potjerali u galop, u okviru osvijet- po tespihu, slavodobitno gruhati topo-
neki belaj, svaki put kada su vidjeli ovog ljenog okna za čas zatitra njena spodoba, vi i, uznemireni, nad Travnikom letjeti
visokog i krupnog čovjeka, na Krajini se brkovi i duga raspuštena kosa, a onda se uzlepršani golubovi, kao da je Bajram.
potezao mač i gruhali topovi s utvrda po- pojavi Rustem-beg i namakne ponjavu
zivajući vojsku na vojnu. na prozore. PLODOVI UROTE
Te noći počinjalo je hiljadu osam- Sutradan, kada u najvećoj tajnosti budu I ne samo da je uspjela ta urota sko-
sto četrnaesto ljeto otkako je Rimljanin ovaj događaj opisivali ostalim stražarima vana na ripačkim adama, pa se Krajišnici
Poncije Pilat dao raspeti pretposljednjeg i neferima ripačke utvrde, doznat će da ne odazvaše valijinom pozivu da huknu
među Božijim poslanicima, a onamo, pre- je Ali-paša Darandeli još prije tri dana prema Mostaru, već tako silno raspali
ko Drine, u Srbiji, Osmanlije bijahu još saznao za ovaj skup i da je poslao svoga njihov buntovni duh da naredne godi-
jesenas skršile Karađorđeve ustanike, koje čovjeka Rustem-begu. Nudi mu, kazuju ne odbiše da šalju vojsku na Srbiju, gdje
Rusija ostavi na milost i nemilost, zgrčivši zgranuto, svakojake položaje i kese novca, su se ustanici ponovo probudili i haraju
se u vlastitu odbranu od tog podivljalog i zemlju, i šta god još poželi samo da se i pale bez milosti. I ponovo se urotnici
francuskog cara, čijeg su maršala Mar- okane bilo kakvih dogovora s Hasan-agom okupljaju u Ripču, jer Rustem-beg još
monta Krajišnici prije samo pet godina Pećkim. Tog se i sultan odrekao zbog ne- ne vjeruje da je kuga otišla kući, ali sada
žestoko potrpašili kada je opsjeo Izačić i poslušnosti, a Austrijanci sve daju samo preko dana, sasvim otvoreno, i šalju pi-
popalio sve pod Plješevicom. da ga se kotarišu. U polušapatu kazuju smo veziru i pišu mu kako ih je crna kuga
Po Bosni, punoj ucviljenih udovica i kako je prije pet godina, i to posljednjeg u crno zavila, kako nema ko da nahrani
jetima, harala je kuga i odnosila nemilice, dana ramazana, sultan uputio ferman bo- gladna usta udovica i jetima ostalih iza
ni po krivdi ni po pravdi, već po svojim, sanskom veziru, i kadijama, i mubaširu, i onih koji pogiboše u Dobrudži, i u Be-
višim zakonima, čovjekovom umu nedo- kapidžibaši, i muftiji, i ulemi, i ajanima, sarabiji, i u Srbiji – posvud ginu Bošnja-
kučivim. Od nje gori bio je samo Ali-paša i kapetanima, svima, da granice s Austri- ci. Jednoglasno poručuju da im je dosta
Darendeli, bosanski namjesnik. Taj je ba- jom moraju biti neometane i da se odri- ratovanja i da vojsku protiv srbijanskih
cao u zapt i na kladu bez riječi i bez mi- če Hasan-age Pećkog, koji se oglušuje od ustanika traži na drugoj strani.
losti, po zakonima bogzna kakvim, čije carske naredbe i upada u kaurske zemlje Ali rascjep posred ovog jedinstva, pot-
krivulje nikakav um ljudski nije mogao i napada Cetingrad i Drežnik i Vaganac kopavanog iz Travnika mjesecima, raznim
pohvatati. Ali mu ni to ne bi dosta, već i da ga može svako mirne savjesti sasjeći obećanjima, smicalicama i prijetnjama,
zatraži od cijele Bosne da pošalje vojsku
u Travnik kako bi udario na pobunjene Po Bosni, punoj ucviljenih udovica i jetima, harala je kuga i
Mostarce.
Nikom se s Krajine nije dalo da ide odnosila nemilice, ni po krivdi ni po pravdi, već po svojim,
klati po Hercegovini. Sve se glasnije uzvi- višim zakonima, čovjekovom umu nedokučivim. Od nje gori
kivalo, od Podzvizda do Sokoca, od Oto-
ke do Tršca, da će Krajišnik radije obući bio je samo Ali-paša Darendeli, bosanski namjesnik.
kaursku odoru i pristati uz Švabu nego
se odazvati Ali-pašinom pozivu. Zato su
se, u najvećoj tajnosti, ne u Bihaću, nego
ovdje, u Ripču, na ovom osamljenom oto-
ku, “okupili bihaćki kapetan Rustem-beg,
Mustaj-beg Bajbud, Topal-kapetan Kule-
nović iz Vakufa i Hasan-aga iz Pećigrada”.
Cilj im je, piše historičar Galib Šljivo, “da
organiziraju otpor protiv bosanskog valije
koji je od njih zahtijevao da se uključe u
gušenje pobune u Mostaru”.
I eno ih, vijećali su do zore. Pozdrav-
ljaju se bez riječi i bez zagrljaja, jer u Ru-
stem-bega je, kazivalo se, toliki strah od
kuge da nikom nije dao na pet metara blizu
sebe i sve je tjerao da nose rubac oko usa-
na i nosa, a i sam ga je nosio. Kada pređu
drveni most, odmotavaju krpe s konjskih
nogu i još se jednom pozdravljajući, sad
dosta prisnije nego pored Rustem-be-
gom, zamiču, jedni niz Unu, a drugi uz
nju. Šta su dogovorili? To samo zidovi
ripačke kule znaju i valovi unski koji će
STAV 29/4/2022 67