Page 67 - STAV broj 373 - 374
P. 67

a iz nje izroniše četiri siluete jahača na   ujednako zdrobiti u svojoj hurljavini sva-  i napuniti olovom a da ne bude pitan ni
          konjima, prekrivenih kabanicama koje   ku ljudsku riječ i svaki ljudski zdogovor.  da li ga je sram. Kazuje se da vezir nastoji
          padahu do zemlje. Vidjeli su kako i ovi   Ali, jedna prilika, sva u crnom, go-  da zabije klin među krajiške urotnike pa
          sjahuju i krpama omataju konjska kopita   loglava, odvaljuje se od pomračine što se   da ih onako, razdvojene i posvađane, na
          da ne bi dobovala i probudila cijeli Ripač   još lijepi za zidove Ibrahimpašića džamije   miru jednog po jednog poziva u Travnik,
          dok budu prelazili preko drvenog mosta.   i zamiče u kulu. Nekoliko sekundi poslije,   gdje će nad njihovim posmrtnim uzda-
          Tad, u prilici neobično visokoj i snažnoj,   dok unskom dolinom još odjekuju uda-  sima, dok im katilov gajtan bude lomio
          po hodu, prepoznaše Hasan-agu Pećkog. I   ri kopita na konjima koje su tajanstveni   grkljan, a vezirovi prsti nervozno trčali
          ustuknuše. Odmah su znali da se priprema   jahači potjerali u galop, u okviru osvijet-  po tespihu, slavodobitno gruhati topo-
          neki belaj, svaki put kada su vidjeli ovog   ljenog okna za čas zatitra njena spodoba,   vi i, uznemireni, nad Travnikom letjeti
          visokog i krupnog čovjeka, na Krajini se   brkovi i duga raspuštena kosa, a onda se   uzlepršani golubovi, kao da je Bajram.
          potezao mač i gruhali topovi s utvrda po-  pojavi Rustem-beg i namakne ponjavu
          zivajući vojsku na vojnu.         na prozore.                        PLODOVI UROTE
            Te noći počinjalo je hiljadu osam-  Sutradan, kada u najvećoj tajnosti budu   I ne samo da je uspjela ta urota sko-
          sto četrnaesto ljeto otkako je Rimljanin   ovaj događaj opisivali ostalim stražarima   vana na ripačkim adama, pa se Krajišnici
          Poncije Pilat dao raspeti pretposljednjeg   i neferima ripačke utvrde, doznat će da   ne odazvaše valijinom pozivu da huknu
          među Božijim poslanicima, a onamo, pre-  je Ali-paša Darandeli još prije tri dana   prema Mostaru, već tako silno raspali
          ko Drine, u Srbiji, Osmanlije bijahu još   saznao za ovaj skup i da je poslao svoga   njihov buntovni duh da naredne godi-
          jesenas skršile Karađorđeve ustanike, koje   čovjeka Rustem-begu. Nudi mu, kazuju   ne odbiše da šalju vojsku na Srbiju, gdje
          Rusija ostavi na milost i nemilost, zgrčivši   zgranuto, svakojake položaje i kese novca,   su se ustanici ponovo probudili i haraju
          se u vlastitu odbranu od tog podivljalog   i zemlju, i šta god još poželi samo da se   i pale bez milosti. I ponovo se urotnici
          francuskog cara, čijeg su maršala Mar-  okane bilo kakvih dogovora s Hasan-agom   okupljaju u Ripču, jer Rustem-beg još
          monta Krajišnici prije samo pet godina   Pećkim. Tog se i sultan odrekao zbog ne-  ne vjeruje da je kuga otišla kući, ali sada
          žestoko potrpašili kada je opsjeo Izačić i   poslušnosti, a Austrijanci sve daju samo   preko dana, sasvim otvoreno, i šalju pi-
          popalio sve pod Plješevicom.      da ga se kotarišu. U polušapatu kazuju   smo veziru i pišu mu kako ih je crna kuga
            Po Bosni, punoj ucviljenih udovica i   kako je prije pet godina, i to posljednjeg   u crno zavila, kako nema ko da nahrani
          jetima, harala je kuga i odnosila nemilice,   dana ramazana, sultan uputio ferman bo-  gladna usta udovica i jetima ostalih iza
          ni po krivdi ni po pravdi, već po svojim,   sanskom veziru, i kadijama, i mubaširu, i   onih koji pogiboše u Dobrudži, i u Be-
          višim zakonima, čovjekovom umu nedo-  kapidžibaši, i muftiji, i ulemi, i ajanima,   sarabiji, i u Srbiji – posvud ginu Bošnja-
          kučivim. Od nje gori bio je samo Ali-paša   i kapetanima, svima, da granice s Austri-  ci. Jednoglasno poručuju da im je dosta
          Darendeli, bosanski namjesnik. Taj je ba-  jom moraju biti neometane i da se odri-  ratovanja i da vojsku protiv srbijanskih
          cao u zapt i na kladu bez riječi i bez mi-  če Hasan-age Pećkog, koji se oglušuje od   ustanika traži na drugoj strani.
          losti, po zakonima bogzna kakvim, čije   carske naredbe i upada u kaurske zemlje   Ali rascjep posred ovog jedinstva, pot-
          krivulje nikakav um ljudski nije mogao   i napada Cetingrad i Drežnik i Vaganac   kopavanog iz Travnika mjesecima, raznim
          pohvatati. Ali mu ni to ne bi dosta, već   i da ga može svako mirne savjesti sasjeći   obećanjima, smicalicama i prijetnjama,
          zatraži od cijele Bosne da pošalje vojsku
          u Travnik kako bi udario na pobunjene   Po Bosni, punoj ucviljenih udovica i jetima, harala je kuga i
          Mostarce.
            Nikom se s Krajine nije dalo da ide  odnosila nemilice, ni po krivdi ni po pravdi, već po svojim,
          klati po Hercegovini. Sve se glasnije uzvi-  višim zakonima, čovjekovom umu nedokučivim. Od nje gori
          kivalo, od Podzvizda do Sokoca, od Oto-
          ke do Tršca, da će Krajišnik radije obući  bio je samo Ali-paša Darendeli, bosanski namjesnik.
          kaursku odoru i pristati uz Švabu nego
          se odazvati Ali-pašinom pozivu. Zato su
          se, u najvećoj tajnosti, ne u Bihaću, nego
          ovdje, u Ripču, na ovom osamljenom oto-
          ku, “okupili bihaćki kapetan Rustem-beg,
          Mustaj-beg Bajbud, Topal-kapetan Kule-
          nović iz Vakufa i Hasan-aga iz Pećigrada”.
          Cilj im je, piše historičar Galib Šljivo, “da
          organiziraju otpor protiv bosanskog valije
          koji je od njih zahtijevao da se uključe u
          gušenje pobune u Mostaru”.
            I eno ih, vijećali su do zore. Pozdrav-
          ljaju se bez riječi i bez zagrljaja, jer u Ru-
          stem-bega je, kazivalo se, toliki strah od
          kuge da nikom nije dao na pet metara blizu
          sebe i sve je tjerao da nose rubac oko usa-
          na i nosa, a i sam ga je nosio. Kada pređu
          drveni most, odmotavaju krpe s konjskih
          nogu i još se jednom pozdravljajući, sad
          dosta prisnije nego pored Rustem-be-
          gom, zamiču, jedni niz Unu, a drugi uz
          nju. Šta su dogovorili? To samo zidovi
          ripačke kule znaju i valovi unski koji će


                                                                                                    STAV 29/4/2022 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72