Page 65 - STAV broj 373 - 374

Živinica prema Šekovićima, djelovali su po nama pješadijskim “Sam taj let u Žepu bio je specifičan jer je
naoružanjem i čuli smo da smo pogođeni. Poslao sam mehani-
čara letača da pregleda kakvo je stanje. Pregledao je i rekao da neprijatelj znao da nam je helikopter ondje
je samo lim oštećen te da nema problema. Htio sam malo relak- ostao oštećen i da se ne može vratiti. Znali su
sirati situaciju. Kada je kopilot pitao šta sada da radimo, ja sam
rekao da smo dobili svoju porciju za danas i da nam je dosta, da neko mora doći po njih. Samim tim, opasnost
možemo mirne duše dalje. Tako je zaista i bilo. Kada smo doš- je bila veća. Normalno, pošto sam tada bio
li u Žepu, vidjeli smo neke borbe, ali to je bilo daleko od nas.”
Po dolasku u Žepu, ekipa je, navodi, bila oduševljena. komandant, rekao sam da idem po svoje ljude.”
“Dočekao nas je kolega Senad Brgulja, koji je tada bio zamje-
nik komandanta Avde Palića. Obavili smo posao i krenuli nazad Zenicu, a oni da svoje iz Viteza prevezu u Mostar. Međutim, u
ka Kladnju. U daljini je opet bilo neke pucnjave, ali mi smo prošli posljednjem letu naš helikopter i posada su zarobljeni i ostali
bez problema. Let je trajao četrdesetak minuta u jednom smje- su u Međugorju šest-sedam mjeseci, zapravo, sve do potpisiva-
ru, ali to zavisi iz kojeg se smjera ide, jer smo morali mijenjati nja Vašingtonskog sporazuma.”
maršrute. Ne možete istom maršrutom doći i vratiti se jer će vas Inače, svaki je zadatak predstavljao ogroman rizik, a Siočić
sačekati. Prolazite kroz ukupno četiri linije fronta: prva od nas i navodi da se, kada stigne zadatak iz vrhovne komande, u čovje-
druga koja okružuje enklave, a ovi s prve linije njima već jave da ku miješaju i sudaraju različiti osjećaji.
ide helikopter i oni su spremni. Isto je tako kada idemo nazad. “Znate da egzistencija enklave u narednom periodu ovisi
Dakle, četiri puta imaju šansu da vas pogode. Kada smo sletjeli o pomoći koju očekuju od vas, vi ste jedini spas svom narodu.
u Višću, dočekao nas je načelnik Štaba Enver Hadžihasanović, Počnete li razmišljati o tome šta vas čeka na putu, ako razmiš-
ali nismo se smjeli radovati, jer nismo znali da li će se posada ljate o prelazu fronta, strah se samo povećava. Razmišljate šta
s pogođenim helikopterom uspjeti vratiti. Za oko sat i po čuli ako se desi ovo ili ono, šta ako morate sletjeti na njihovu terito-
smo helikopter i počelo je slavlje. Svi su se vratili zdravi i živi.” riju, onda vam niko ne može pomoći, nemate vezu sa svojima,
Susreti s ljudima u enklavama na našeg su sagovornika, pri- teren vam je nepoznat... I tako mislite neko vrijeme, ali onda se
ča, ostavljali najveći utisak. Svi su bili neizmjerno radosni i če- sve preokrene i kažete sebi: Idem ja da to uradim, pa šta bude.
stitali su im prilikom svakog dolaska. U Allahovim sam i u svojim rukama i, ako je ovog puta red na
“Oni su mjesecima i godinama bili opkoljeni, okruženi ne- mene, ne mogu ga izbjeći.” n
prijateljima i niko im osim nas nije mogao pomoći. Bilo je po-
vremenih uspješnih ulazaka pojedinaca i grupa, ali ta je pomoć
bila minimalna, jer imajte u vidu to koliko tereta čovjek može
prenijeti na sebi ako pješači do Srebrenice po pedeset ili sto ki-
lometara, zavisno odakle krene. Mi smo prenosili između dvije
i po i tri tone tereta.” “Svim vjernicima islamaske

PREVARANTI IZ HVO-A vjeroispovijesti, našim poslovnim
Uz letove u opkoljena područja, Siočić i kolege izvršavali su
zadatke borbene pomoći jedinicama Armije RBiH. partnerima i uposlenicima upućujemo
“Ti su se zadaci ogledali kroz vertikalni transport jedinica s
jednog bojišta na drugo, s mjesta odmaranja prema liniji fronta.
Bili smo i logistička potpora jedinicama Armije RBiH, obavljali najiskrenije čestitke povodom
smo transport materijalno-tehničkih i ubojitih sredstava, dotok
hrane vojsci na linijama, evakuirali smo ranjenike s linija fron- nastupajućeg Ramazanskog bajrama”.
ta prema centrima za prihvat ranjenika, a vršili smo i prevoz za
potrebe civilnih struktura vlasti. Vozio sam našeg rahmetli vr-
hovnog komandanta Aliju Izetbegovića i ministre koji su obila-
zili teritorije. Imao sam čast nekoliko puta voziti predsjednika
Izetbegovića kada je dolazio u posjetu Drugom ili Trećem korpu-
su u Tuzlu ili u Zenicu. Mi smo ga u Tarčinu sačekivali i preba-
civali helikopterom gdje je trebalo i ondje bismo ga sačekali da
ga vratimo. Letjeli smo iznad slobodne teritorije, preko Careve
Ćuprije, prema Zenici. Na Vareš nismo išli zbog problema s Hr-
vatskim vijećem obrane, a u Olovskim Lukama su bile jedinice
Vojske Republike srpske pa smo koristili prostor između Olova
i Vozuće za slobodan let prema Kaknju i Zenici. Također, čast mi
je bila što sam odvezao zastupnike iz Tuzle, predvođene Selimom
Bešlagićem, na prvo zasjedanje Skupštine RBiH u Sarajevu. Mi
smo ih odvezli do Tarčina, a oni su dalje otišli pješke. Osim ovih
zadataka, iz Tuzle smo imali tri-četiri leta prevoza ranjenika u
Hrvatsku, u Split i Zagreb i jednom smo neku djecu prevezli u
Split. U povratku smo prevozili lijekove i sanitetski materijal i
to su glavni zadaci koje smo obavljali u sklopu svojih obaveza.”
Kao jedan od nekorektnih poteza, Siočić izdvaja prevaru
koju su izvršili pripadnici HVO-a 1993. godine. Generalni direktor Jasmin Devedžić
“Naše su kolege radile na evakuaciji ranjenika. Dogovor i Kolektiv JP “ŠPD ZDK” d.o.o. Zavidovići.
je bio da se ranjenici iz Mostara preko Međugorja prevlače u

STAV 29/4/2022 65