Page 60 - STAV broj 373 - 374
P. 60

DRUŠTVO



          Ratno djetinjstvo (51)

          IZMEĐU NADE I STRAHA:



          MOŽE LI OLOVO PASTI





          I dalje sam bio nepovjerljiv. “Čuj, znam za Kruševo...”, sasvim tiho rekoh, tako da me mati

          ne bi čula. “Aha... šta znaš, dripac jedan”, odgovori prilično oštro Hidajet. “Da su probijene
          linije”, rekoh. Hidajet sada glasno odgovori, da bi i mati čula.

          Piše: Ammar KULO

                io je mrkli mrak kada sam se pro-
                budio. Dohvatio sam prekidač.
                Nije “reagirao”. Ništa novo. Već
         Bdanima nema električne energije.
            Mati je spavala. Uzeo sam svijeću. Nije
          bila klasična duguljasta, bijela svijeća. Ta-
          mnozelene je boje, debela. Više kao ukra-
          sna. Našla se u nekom paketu humanitarne
          pomoći. Služila je svrsi.
            Izvukao sam fitilj, uzeo šibicu i pripa-
          lio. Osvjetljavala je dovoljno. Na zidu je
          bila moja sjena. Izgledao sam viši, čini mi
          se kao Michael Jordan.
            Bilo je hladno, jako hladno. Posljednje
          žiške vatre odgorjele su prije nekoliko sati.
          Objekt, bivši poslovni prostor, sada naš
          izbjeglički stančić, gotovo da nije imao ni-  Vratio sam se u sobu. Ponovo upalio   Oko devet sam već bio kod Nusretovog
          kakvu izolaciju. Morala se konstantno loži-  svijeću. Istresao lug. Usitnio krupno trije-  kamiona. Sišli smo u garažu. Pomogao sam
          ti vatra. Od hladnoće sam osjetio nagon da   šće. Zapalio plamen. Stavio poviše triješća   mu oko nekog paketa da ga ubaci. Nekako
          odem u toalet. Otvorio sam vrata. Snijeg je   komade suhih sitnih cjepanica. Uspio sam.   je bio čudan. Odsutan. Zabrinut. Nismo
          napadao. Morat ću proprtiti put do poljskog   Gorjelo je. Dimnjak je povukao “isprve”.   razgovarali. Nije se šalio. Nije me zezao za
          WC-a. Zatim se mrznuti. Minut, dva, koli-  Vatra je tjerala hladnoću. Nakon što se   curice. Bio mi je potpuno stran, u nekom
          ko bude trebalo.                  razgorjela, stavio sam dvije krupne suhe cje-  “modu” u kakvom ga nisam navikao vidjeti.
            Samo što sam izašao, zapuhnuo me   panice i jednu polusirovu, da drži vatru čim   Konačno je progovorio. “Čuj, ovo što ću
          hladan januarski vjetar. Ugasio je slabi   duže. Prostorijom se širila toplota. Ugasio   ti reći, govorim ti kao muškarcu, kao odra-
          plamičak svijeće. Gazio sam snijeg pro-  sam svijeću. Još je bila mrka noć. Zaspao sam.  slom, dalje ne smiješ širiti...”, reče Nusret,
          bijajući se do sazidanog, u dva kvadrata,                            da bi potom nastavio u prilično ozbiljnom
          poljskog toaleta, od sivih elemenata. Vra-  PROBILI SU LINIJU        tonu: “Probili su liniju.”
          ta su bila od drvenih daski sklepana, tek   Probudilo me kucanje. Prvo je ustala   Kao grom iz vedra neba, “ošinula” me ta
          toliko da prave zaklon, da osiguraju nuž-  mati i otvorila vrata. Vidjeh Mirelu, kćer-  informacija. Znao sam šta to znači. “Gdje?
          nu intimu... Ako preživim rat, ako budem   ku našeg rođaka Nusreta. Kratko su razgo-  Kada? Kako?”, upitah. “Prgoševo, vode se
          gradio kuću, prvo što ću napraviti bit će   varale, nisam se stigao spremiti nit upitati   borbe za Kruševo. Vrlo brzo mogu biti i
          toalet! Sa svih strana strujat će grijanje,   s Mirelom.             ovdje ako se ne odbranimo na tom potezu.
          a možda ugradim i zvučnike baš poput   “A, vidim, bio si vrijedan. Jutros se rano   Sljedeći su Dolovi, Klecala, eto ih dolinom
          “mecena” u LA filmovima. Bit će to, baš   naložila vatra. Svaka čast. Tako svako ju-  Krivaje... Situacija je ozbiljna. Najozbiljni-
          kao što Ameri kažu, “restroom” (u buk-  tro, ako Bog da”, reče mi mati. “Šta ima za   ja od početka rata. Reci mami da spremi u
          valnom prijevodu “soba za odmor”), a ne   doručak?”, upitah. “Imaš maslenicu sa suhim   ruksak nužnu garderobu, sve vrijednosti,
          mjesto gdje ti zebe dupe dok obavljaš one   mesom. Eto je u mikrovalnoj. Donesi. Naža-  ono što imate, nakit, novac, nešto hrane
          najnužnije potrebe.               lost, nema struje ni jutros. Ne možemo je po-  za ponijeti i dokumente... Budite spremni,
            Izašao sam. Odjednom je cesta ispod kuća   dgrijati. Ustvari, donesi tepsiju. Stavit ću je   možda ćemo već danas morati dalje... Javit
          u selu zasjala od farova. Kamioni. Pretpo-  na platu. Bar će umlačiti, da ne jedemo skroz   ću ti čim saznam nešto... A sad brzo kući,
          stavljam, vojska. Idu prema Olovu. U toku   hladno”, reče mati. “Nego, kad doručkuješ,   nako kako sam ti rek’o prenesi mami.”
          je najžešća četnička ofanziva od početka   Nusret te zvao nešto. Koliko sam razumjela   Stvari su već bile spakovane prije dva
          rata. Druga polovina januara ili ti siječnja   Mirelu, treba mu pomoć oko pretovara... I da   mjeseca. Pa raspakovane. Pa spakovane prije
          devedeset i četvrte.              je prilično hitno... Pa otiđi čim prije”, dodade.  dvadesetak dana. Pa ponovo raspakovane.



         60  29/4/2022 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65