Page 60 - STAV broj 373 - 374
P. 60
DRUŠTVO
Ratno djetinjstvo (51)
IZMEĐU NADE I STRAHA:
MOŽE LI OLOVO PASTI
I dalje sam bio nepovjerljiv. “Čuj, znam za Kruševo...”, sasvim tiho rekoh, tako da me mati
ne bi čula. “Aha... šta znaš, dripac jedan”, odgovori prilično oštro Hidajet. “Da su probijene
linije”, rekoh. Hidajet sada glasno odgovori, da bi i mati čula.
Piše: Ammar KULO
io je mrkli mrak kada sam se pro-
budio. Dohvatio sam prekidač.
Nije “reagirao”. Ništa novo. Već
Bdanima nema električne energije.
Mati je spavala. Uzeo sam svijeću. Nije
bila klasična duguljasta, bijela svijeća. Ta-
mnozelene je boje, debela. Više kao ukra-
sna. Našla se u nekom paketu humanitarne
pomoći. Služila je svrsi.
Izvukao sam fitilj, uzeo šibicu i pripa-
lio. Osvjetljavala je dovoljno. Na zidu je
bila moja sjena. Izgledao sam viši, čini mi
se kao Michael Jordan.
Bilo je hladno, jako hladno. Posljednje
žiške vatre odgorjele su prije nekoliko sati.
Objekt, bivši poslovni prostor, sada naš
izbjeglički stančić, gotovo da nije imao ni- Vratio sam se u sobu. Ponovo upalio Oko devet sam već bio kod Nusretovog
kakvu izolaciju. Morala se konstantno loži- svijeću. Istresao lug. Usitnio krupno trije- kamiona. Sišli smo u garažu. Pomogao sam
ti vatra. Od hladnoće sam osjetio nagon da šće. Zapalio plamen. Stavio poviše triješća mu oko nekog paketa da ga ubaci. Nekako
odem u toalet. Otvorio sam vrata. Snijeg je komade suhih sitnih cjepanica. Uspio sam. je bio čudan. Odsutan. Zabrinut. Nismo
napadao. Morat ću proprtiti put do poljskog Gorjelo je. Dimnjak je povukao “isprve”. razgovarali. Nije se šalio. Nije me zezao za
WC-a. Zatim se mrznuti. Minut, dva, koli- Vatra je tjerala hladnoću. Nakon što se curice. Bio mi je potpuno stran, u nekom
ko bude trebalo. razgorjela, stavio sam dvije krupne suhe cje- “modu” u kakvom ga nisam navikao vidjeti.
Samo što sam izašao, zapuhnuo me panice i jednu polusirovu, da drži vatru čim Konačno je progovorio. “Čuj, ovo što ću
hladan januarski vjetar. Ugasio je slabi duže. Prostorijom se širila toplota. Ugasio ti reći, govorim ti kao muškarcu, kao odra-
plamičak svijeće. Gazio sam snijeg pro- sam svijeću. Još je bila mrka noć. Zaspao sam. slom, dalje ne smiješ širiti...”, reče Nusret,
bijajući se do sazidanog, u dva kvadrata, da bi potom nastavio u prilično ozbiljnom
poljskog toaleta, od sivih elemenata. Vra- PROBILI SU LINIJU tonu: “Probili su liniju.”
ta su bila od drvenih daski sklepana, tek Probudilo me kucanje. Prvo je ustala Kao grom iz vedra neba, “ošinula” me ta
toliko da prave zaklon, da osiguraju nuž- mati i otvorila vrata. Vidjeh Mirelu, kćer- informacija. Znao sam šta to znači. “Gdje?
nu intimu... Ako preživim rat, ako budem ku našeg rođaka Nusreta. Kratko su razgo- Kada? Kako?”, upitah. “Prgoševo, vode se
gradio kuću, prvo što ću napraviti bit će varale, nisam se stigao spremiti nit upitati borbe za Kruševo. Vrlo brzo mogu biti i
toalet! Sa svih strana strujat će grijanje, s Mirelom. ovdje ako se ne odbranimo na tom potezu.
a možda ugradim i zvučnike baš poput “A, vidim, bio si vrijedan. Jutros se rano Sljedeći su Dolovi, Klecala, eto ih dolinom
“mecena” u LA filmovima. Bit će to, baš naložila vatra. Svaka čast. Tako svako ju- Krivaje... Situacija je ozbiljna. Najozbiljni-
kao što Ameri kažu, “restroom” (u buk- tro, ako Bog da”, reče mi mati. “Šta ima za ja od početka rata. Reci mami da spremi u
valnom prijevodu “soba za odmor”), a ne doručak?”, upitah. “Imaš maslenicu sa suhim ruksak nužnu garderobu, sve vrijednosti,
mjesto gdje ti zebe dupe dok obavljaš one mesom. Eto je u mikrovalnoj. Donesi. Naža- ono što imate, nakit, novac, nešto hrane
najnužnije potrebe. lost, nema struje ni jutros. Ne možemo je po- za ponijeti i dokumente... Budite spremni,
Izašao sam. Odjednom je cesta ispod kuća dgrijati. Ustvari, donesi tepsiju. Stavit ću je možda ćemo već danas morati dalje... Javit
u selu zasjala od farova. Kamioni. Pretpo- na platu. Bar će umlačiti, da ne jedemo skroz ću ti čim saznam nešto... A sad brzo kući,
stavljam, vojska. Idu prema Olovu. U toku hladno”, reče mati. “Nego, kad doručkuješ, nako kako sam ti rek’o prenesi mami.”
je najžešća četnička ofanziva od početka Nusret te zvao nešto. Koliko sam razumjela Stvari su već bile spakovane prije dva
rata. Druga polovina januara ili ti siječnja Mirelu, treba mu pomoć oko pretovara... I da mjeseca. Pa raspakovane. Pa spakovane prije
devedeset i četvrte. je prilično hitno... Pa otiđi čim prije”, dodade. dvadesetak dana. Pa ponovo raspakovane.
60 29/4/2022 STAV