Page 64 - STAV broj 373 - 374

DRUŠTVO

“Naše su kolege radile
na evakuaciji ranjenika.
Dogovor je bio da se ranjenici
Armije RBiH iz Mostara
preko Međugorja prevlače
u Zenicu, a da HVO svoje
iz Viteza preveze u Mostar.
Međutim, u posljednjem
letu naš helikopter i posada
su zarobljeni i ostali su u
Međugorju šest-sedam mjeseci, Nakon ovog, Siočić je, uz ostale leto- rezervoar za gorivo. Uspjeli su sletjeti, ali
zapravo, sve do potpisivanja ve za potrebe vojske i civilnih struktura, se nisu mogli vratiti jer nisu imali goriva,
a i rezervoar je trebalo zakrpiti. Kada smo
uspješno obavio još sedam letova u enkla-
Vašingtonskog sporazuma.” ve, a bilo je, kaže, i neuspješnih pokušaja. za to saznali, počele su pripreme za odla-
“Dođemo skoro do same enklave, pro- zak, kako bismo im dostavili neophodni
jedan borac iz Srebrenice koji je i orga- đemo nepogođeni sve linije fronta i onda materijal za otklanjanje kvara i gorivo,
nizirao taj let. Kada su vidjeli njega da je nas ondje zatekne loše vrijeme pa se mo- kao i još neku pomoć za enklavu. Sam je
izašao, onda su i oni počeli prilaziti. Tada ramo vraćati i čekati bolje vremenske pri- let bio specifičan, jer je neprijatelj znao
me strašno pogodila i ražalostila reakci- like da sve to ponovimo.” da nam je helikopter ondje ostao oštećen
ja jedne gospođe od oko šezdeset godina. Posadu su u najvećem broju slučajeva i da se ne može vratiti. Znali su da neko
Mi smo osjetljivi teret oblagali vrećama činili dobrovoljci, od kojih je kapetan bi- mora doći po njih. Samim tim, opasnost
soli, a ona je, kada je vidjela sol, ushićeno rao najpouzdanije zbog koordinacije leta. je bila veća. Normalno, pošto sam tada bio
povikala: ‘Joj, evo nama soli!” I do tada “Posada mora biti uigrana zbog nepred- komandant, rekao sam da idem po svoje
smo bili upoznati s teškoćama života u viđenih situacija, naročito kada je jaka va- ljude. Sa mnom su bili kopilot Muhamed
enklavi, ali tek tada smo svojim očima vi- tra. Ne smije se desiti da se u ključnim tre- Hasanović, letač-mehaničar Zijad Bašić,
djeli kako to izgleda. Znači, ljudi nemaju nucima izgubimo u zraku”, navodi Siočić. Erdin Hrustić bio je u pratnji, a bila su i
ni soli, a kamoli šta drugo. Preuzeli smo dvojica tehničara čijih se imena ne mogu
ranjenike kojima u Srebrenici nisu mogli AKCIJA U ŽEPI sjetiti. Odredili smo vrijeme. Let smo
dati adekvatnu medicinsku njegu i zaštitu. Naš sagovornik posebno ističe let za izvršili s površinskog kopa u Višći kod
Krenuli smo nazad ka Kladnju, a ni u po- Žepu početkom 1995. godine. U pitanju Živinica. Zadatak smo radili u strogoj taj-
vratku nismo imali nikakvih problema. je bilo spašavanje posade i pomoć enkla- nosti, vrlo je malo ljudi znalo za njega. Pred
Vjerovatno je iznenađenje učinilo svoje”, vi, sve u jednom letu. večer smo iz Zenice preletjeli do Višće, a
navodi naš sagovornik, dodajući da su u “Naša je posada odletjela u Žepu, ali je onda smo se dva sata iza ponoći uputili
Tuzlu stigli sretni zbog obavljenog posla. helikopter pogođen i bio mu je probušen u Žepu. Na preletu prve linije fronta, iza

TRAGIČNI LET 7. MAJA 1995. GODINE

Nažalost, 7. maj 1995. godine, prisjeća se Siočić, bio je koban za
posadu, putnike kao i ljekare iz Tuzle koji su se dobrovoljno upu-
tili da pomognu ranjenim i oboljelim Srebreničanima. U ovoj heli-
kopterskoj nesreći poginula su sva tri člana posade: piloti Džemal
Malkić i Enver Čokić, letač-tehničar Izet Džambić te putnici: dr.
Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović, Nuru-
din Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabri-
ja Ćesko i Hasiba Salihović. Teže i lakše povrijeđeno je preostalih
deset osoba koje su se nalazile u helikopteru.
“To nas je sve pogodilo. Ljudski su životi najbitniji. Te su večeri oni Ovaj tragični događaj ujedno je bio i jedan od posljednjih letova u
otišli s Višće. Ja sam tada bio u Zenici, a prema informacijama, po- Srebrenicu, jer, navodi on, više nije bilo mogućnosti da se u enklavu
letjeli su kasno navečer, oko jedan-dva. Bilo nam je sumnjivo jer se često dostavlja pomoć, kao što su to neko vrijeme radili.
poslije sat i po-dva nisu vratili. Slutili smo šta je moglo biti, ali opet “Pogotovo nam je bilo teško jer su i ljudi u enklavama postali svjesni
smo se nadali. Ujutro, oko sedam sati, komandant Sifet Krekić nas da će pomoći biti sve manje, a znali smo koliko im je ona neophod-
je okupio i rekao nam da su helikopter i posada stradali. Prema na- na. Agresor je više stezao enklave i više je koncentrirao naoružanja
šim saznanjima, tokom leta helikopter je naišao na jako djelovanje kako mi ne bismo mogli proći. Jer mi idemo ograničenim područ-
sredstava protuvazdušne odbrane i bio je pogođen, a uslijed toga, jima i, kada dođete do enklave, nemate neki manevarski prostor,
u fazi slijetanja izgubio je upravljivost, komande nisu reagirale i po ne možete kružiti dvije minute i gledati gdje je najbolje sletjeti. Ne,
inerciji je pao. Poginuli su tamo i ukopani, ali je poslije rata izvrše- nego ondje gdje ekipa koja vas dočekuje zapali vatru, vi tu morati
na ekshumacija i njihova su tijela prevezena na mezarja gdje su to doći. Sve se to brzo odvija, kako vas ne bi gađali i kako ne bi ski-
porodice zahtijevale”, kaže Siočić. nuli helikopter”, zaključuje Siočić.

64 29/4/2022 STAV