Page 58 - STAV broj 373 - 374

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (112)

ŽIVI ŠTIT NA

OBRONCIMA MAJEVICE

Momak koji je dotrčao s naše lijeve strane sav zadihan baci se u kanal pored nas. “Ne

pucajte, ljudi, dolje preko potoka ima civila”, vikao je. “Kakvi civili”, viknu neko. “Civili, eno ih
četnici poslali odozgo prema cesti pa su onda napali na ovaj dio linije ovdje.”

Piše: Amir HASANOVIĆ

an je bio neobično topao i spa-
ran. Već nakon nekoliko pređe-
nih kilometara osjećao sam da su
Dmi noge otežale i da mi je cijelo
tijelo malaksalo.
Majevica se uzdizala visoko gore ispred
nas. Svako malo neko među nama hvatao
se čuturice s vodom. Mahinalno sam se
oslonio na Mustafu, koji je put prelazio
čvrstim korakom i pognute glave, tih i
zamišljen, što nije bilo njegovo uobičaje-
no ponašanje u ovakvim situacijama. Do
sada je, svaki put kad bismo marširali,
hodao razigranijim i nervoznijim kora-
kom neprekidno nastojeći pričom oda-
gnati zabrinutost. Sada je hodao odsutan
i turoban, činilo se kao da ga muči neka
teška sumnja, koje se nije htio oslobodi-
ti, vodeći računa o tome kako bi njegove
primjedbe izrečene naglas mogle i mene se naša četa i momci iz druge Tuzlanske put puzajući brže i grozničavije – prvi Mu-
uznemiriti, a on bi ostao jednako neutje- brigade uspnu do šume, gdje je, kako su stafa, koji nam je probijao put kroz visoku
šan kakav je bio i prije nego bi odao tajne govorili obavještajni podaci, bila staci- travu bajonetom, a za njim drug čije sam
svojih misli. Volio je ponekad filozofirati onirana neprijateljska lahka pješadijska dahtanje čuo kao da mi je njegova glava
i od jednostavnih stvari napraviti kom- brigada. Od dima i tutnjave topovske prislonjena na samo uho i ja. Za nama je
plikacije, ali baš takvog smo ga voljeli, a paljbe nije se moglo zaključiti šta se de- išao ostatak grupe od dvadeset pet vojnika.
i kao najstarijeg među nama. šava i ko puca. Na samom izlazu na proplanak zasula
Negdje na pola puta iz smjera naše cilj- Dok smo se usporeni i pognuti primi- nas je salva metaka. Četnici su bili probili
ne tačke počela je odzvanjati grmljavina cali nevidljivom cilju, zbunjeni i nesigur- liniju na dva rova i spustili se na livadu
topovskih plotuna, a na horizontu su se ni u to šta trebamo raditi, cijelu kolonu preko potoka. Osuli smo po njima iz pje-
jasno mogli vidjeti oblaci dima i odbljes- osu mitraljeska paljba od koje se dugač- šadijskog naoružanja, a momci lijevo od
ci vatre koja je gorjela u šumi u koju smo ka kolona začas osu, a vojska pogubi na nas ispalili su dvije zolje.
se bili zaputili. Niko od nas nije zastajao. sve strane. Ponovo je proključalo u šumarku i mi
Na lijevoj strani uočili smo još jednu Mustafa, ja i još dvojica vojnika sko- se pucajući prebacismo do potoka. Dva
grupu vojnika koja se paralelno s nama čismo u nekakav jarak zarastao u paprati momka počeše vikati da se vratimo. Pu-
brzo uspinjala prema liniji razgraničenja. i počesmo puziti kroz dim prema obodu cnjava je i dalje odjekivala, ali smo sada
Nikome nije bilo jasno je li taj metež u da- šume nadajući se kako će nam krošnje sta- vidjeli da četnika nema mnogo. Momak
ljini prouzročen topovskim udarima naše bala pružiti sigurnost, koje na otvorenoj koji je dotrčao s naše lijeve strane sav za-
artiljerije ili su neprijatelji snažnom palj- čistini nikako nije bilo. Još dok smo se dihan baci se u kanal pored nas. “Ne pu-
bom već počeli tući naše pristigle brigade. kretali prema prvim stablima, topovska cajte, ljudi, dolje preko potoka ima civila”,
Na dva kilometra od šume jasno se vi- granata koja nam je pala nekoliko meta- vikao je. “Kakvi civili”, viknu neko. “Ci-
djelo da gori suho šipražje, a bjelkast dim ra iza leđa potpuno raskomada zadnjeg vili, eno četnici ih poslali odozgo prema
dizao se visoko u nebo zaklanjajući vidik čovjeka u liniji. Nije bilo vremena da se cesti pa su onda napali na ovaj dio linije
na proplanak uz koji je bilo planirano da zaustavljamo, pa nas trojica nastavismo ovdje”, nastavio je momak.

58 29/4/2022 STAV