Page 1 - STAV broj 142-spec

Ahmed Gurbi-baba / Mustafa Firaki / Avdo Međedović / Aleksa Šantić /
Safvet-beg Bašagić / Musa Ćazim Ćatić / Hamza Humo / Ahmed
Muradbegović / Nikola Šop / Skender Kulenović / Enver Čolaković /
Mehmedalija Mak Dizdar / Nasko Frndić / Husein Bašić /
Nedžad Ibrišimović / Kemal Mahmutefendić / Ismet Rebronja /
Ibrahim Kajan / Abdulah Sidran / Rizo Džafić / Džemaludin Alić /
Irfan Horozović / Enes Kišević / Tahir Mujičić / Mustafa Novalić /
Amir Talić / Hazim Akmadžić / Sead Begović / hUSEIN HASKOVIĆ /
Mile Stojić / Hadžem Hajdarević / Refik Ličina / Dinko Delić /
Džemaludin Latić / Zilhad Ključanin / Goran Samardžić /
Mustafa Zvizdić / Asmir Kujović / Naida Mujkić

KOME BOSNA,
TOME DOSTA

(pjesnici o Bosni i Hercegovini)

Bosna (i Hercegovina) kao domovina, kao država, zemlja i zavičaj
već je stoljećima pjesnička inspiracija. Nekad je pjevanje o njoj
eksplicitno, nekad samo u nagovještajima, u slikama iz kojih
prepoznajemo ljubav, strah, mržnju, ustuk i bijeg, prkos i hvatanje
u klinč, mirenje sa sudbinom i ustrajavanje u borbi za promjene
i slobodu. Kada bi se sastavljala antologija pjesama u kojima je
ova naša žilava zemlja na bilo koji način našla mjesto u stihovima,
svakom bi njenom sastavljaču pripao težak zadatak, da od zapisa
na stećcima i tariha na turbetima, nišanima i građevinama, preko
usmene i alhamijado književnosti, pa sve do savremene književnosti u
svim njenim epohama, sastavi konačan, sveobuhvatan i sveprihvatljiv
izbor. Odlučivši se za načelo da pjesnik bude zastupljen s po jednom
pjesmom, te da obuhvatimo različite epohe i poetike, napravili smo
izbor u koji je uvršteno 39 pjesnika. Duboko smo svjesni da ovaj izbor
predstavlja samo skicu za neku sveobuhvatniju antologiju, da je on
tek jedan od mogućih i da ni blizu nije konačan. Ipak, on predstavlja
rijedak pokušaj da se na jednom mjestu saberu i objave pjesme o
našoj zemlji, pa je, stoga, cijenimo to, sasvim prikladan dar da ga
našima čitaocima poklonimo za 25. novembar,
Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Lomna Bosno, Ćutahija, najviša planino Beg Ali-beg ikindiju klanja,
daleko l’ odosmo!
Ćutahija, najviša planino, Beg Ali-beg ikindiju klanja,
Lomna Bosno, daleko l’ odosmo! s tebe mi se Adapazar vidi, siv mu soko na serdžadu pade.
Naše majke, ne nadajte nam se, i po njemu šećerli-sokaci, Nema kade selam da predade,
naše seje, ne kun’te se s nama, tu se šeću bosanski junaci, već on pita sivoga sokola:
vjerne ljube, vi se preudajte, šerbe piju, a Bosnu spominju: ”Siv sokole, sivoga ti perja,
nas će care tamo oženiti, “Naša Bosno, naše vel’ko dobro, jesi l’ skoro od Bosne ponosne?
sa mezarom i zlatnim ćemerom! u tebi su do tri dobra moja: Igraju li ati Atlagića?
Puško moja, i otac i majko, jedno dobro – ostarila majka, Sijaju li toke Sijerčića?
a fišeci, sve redom rođaci, drugo dobro – moj roditelj babo, S’jevaju li sablje Fejzagića?
nas će care tamo oženiti, treće dobro – moja vjerna ljuba. Pucaju li puške Đumišića?”
mlakom vodom i mišći-sapunom, Žarko sunce, na visoko ti si,
crnom zemljom i zelenom travom! moja draga, na daleko ti si! (usmena pjesma)
Žarko sunce, spusti mi se niže,
(usmena pjesma) moja draga, primakni se bliže!”

(usmena pjesma)