Page 67 - STAV broj 229

Ako bi kritičari i dušebrižnici pristali “senzaciju iz Prozora”. Bombu su bacili sebi: “Zatalasalo vam se u kući, dabogda!”
da posjete neku od spomenutih lokacija, nekakvi mladići, viđali smo se na sudskim Po nekima sam, opet, ispao raspirivač me-
mogli bi usput povesti i svoje hanume i ročištima. Kao, naljutio ih neko pa mu se đunacionalne mržnje i rušitelj suživota.
djecu, čisto da se malo informiraju kako htjeli osvetiti i fisnuti mu bombu, pa nisu Konačno, dobijem jednog ramazana
to zvuči, recimo, ženski aktivizam u po- smjeli, i, šta će – gdje će, drito pred dža- poziv u Mostar, i to na iftar s uvaženim
vratničkim sredinama ili kako je to ško- miju. I smiješno i žalosno. Ne sjećam se reisul-ulemom Kavazovićem. Blistam od
lovati dijete tamo gdje je prefiks “bosan- čak ni da su osuđeni. Možda je jedan od sreće. Volim i poštujem svog reisa i čast mi
ski” samo misaona imenica. njih, ako ne i obojica, utekao pred licem iftariti s njim. Fina čehra, tople, očinske
Bilo bi tu svakojakih momenata i pri- pravde u susjednu državu. riječi i ugodni razgovori, a onda opazim
lika. Valja samo prestati kritizirati iz hla- Šta je ostalo iza svega? Dijete se, hvala nekoliko propuštenih poziva od supruge.
dovine. Sadmir-efendiju razumijem i zbog Milostivom, rodilo živo i zdravo. I još jedno Ujagmim priliku i nazovem. Helem, vra-
toga što sam svojevremeno i sam preživio iza njega. A to što je sve to ostavilo trajne ćale se ona i moja sestra s iftara, a ispred
razne neugodne situacije, doduše prije posljedice po psihičko zdravlje njihove jednog kafića ih zapijeni frajeri gađali fla-
skoro deceniju. Recimo, nije bilo nimalo majke – ma ko te pita! šom. Izdivanile se od straha.
ugodno gledati na nacionalnoj frekvenciji Trećom prilikom, nakon jednog skupa Kako sam samo izletio iz Mostara i
emisiju o lokalnim turističkim potencija- u gradskoj kino-dvorani (čini mi se da smo kako sam se blesavo osjećao kada su me
lima, a potom primiti telefonski poziv u obilježavali Dan državnosti BiH), ostao nadležni uvjeravali da nije posrijedi ništa
kome vam se saopštava da treba da gledate sam kratko s gostima. Supruga je krenula strašno, da nikakva flaša nije bačena i da
to što gledate, ali i da ne pomaljate glavu kući. Bila je opet noseća. Gradom su mar- niko od zapijenih nije uradio ništa. Da
napolje jer vam se ne piše dobro. Narav- širali svatovi. Moji gosti su s nevjericom skratim, ako je flaša i bačena, bacila se sama
no, ni pozivatelju ni broju se nikada nije gledali sav taj dekor, misleći, valjda, da je i, nekim čudom, misteriozno je isparila.
ušlo u trag, iako je sve uredno prijavlje- to baš radi njih. Valjda su u tome vidjeli Mogu nabrajati još, ali nema svrhe.
no. Hvala Uzvišenom, glava se još uvijek neku vrstu “tople dobrodošlice”, a možda Nabrajao sam i prije.
pomalja napolje. su i bili u pravu. Kako god, ispratio sam Cilj je uplašiti, zastrašiti, obeshrabriti...
Drugom prilikom sam se sa suprugom ih i vratio se kući. Zatekao sam poprilično U mom slučaju, cilj nije postignut.
spremao za počinak. Bila je u poodmakloj tmurnu atmosferu, ali ostao uskraćen za Neće biti ni u Sadmirovom slučaju, si-
trudnoći, i tek što smo obavili sve pripreme objašnjenje. Tek kasnije mi supruga reče guran sam.
za spavanje i kroz hodnik prošli u spava- da je udarena drvenom motkom, valjda od Nije mi, bolan ne bio, žao mene i Sad-
ću sobu, iznenada se desilo. “Bum!” Bila neke zastave, i to od strane svatova. Uh, mira – izdržat ćemo mi jer je to posebna
je to bomba koja je bačena u džamijsko kakav je to osjećaj i kakva huja lati insana japija. Žao mi djece i hanuma. Iskreno, žao
dvorište, tik pred vrata imamskog stana. u takvim prilikama. Uskoro se sve sazna i mi je i nas, takvi kakvi jesmo, jer nas trun
Mnogo gelera projurilo je kroz hodnik i eto opet medija. Prosto da čovjek ne po- više poštovanja i razumijevanja ne bi ubilo.
ostavilo vidljive tragove za sobom. Tog se vjeruje da imamo toliko novinskih agen- Kako god, ja sam uz svog kolegu. Ra-
osjećaja i sada jako dobro sjećamo. Sje- cija. Svi hoće detaljnu informaciju i svi je zumijem ga i apsolutno podržavam.
ćamo se i zbunjene policije i silnih me- plasiraju kako njima paše. Neki čak zovu A ostali, kako im volja i obraz
dijskih ekipa koje su došle da prenesu i sugeriraju mi. “Ne talasaj!” Kontam u nalažu. n

STAV 25/7/2019 67