Page 63 - STAV 72 21.07.2016
P. 63
Piše: Nedim HASIĆ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
“ Vidiš onu fabriku dolje? To
ti je Stakorina. E, tu su ti na
početku rata iz Srbije dovukli
tenkove. Pet onih M-84. Kada
su ih dovukli, tada se znalo kako ćemo
završiti. I vidiš što ti je život. Ti što su išli
za tim tenkovima sada rade tu za Arape.
Deveterica braće, Egipćana, kupili firmu
i ovdje i u Foči. I sada rade za njih. Tako
ti to život uredi.”
Stakorina je pilana na ulazu u Čajni-
če. Vidi se s okolnih brda u kojima žive
rijetki povratnici Bošnjaci u ovaj gradić.
Neka su sela i danas napuštena, sravnje-
na sa zemljom. U drugima su neke kuće
obnovljene. No, u njima se ne živi, u njih
se tek povremeno dolazi. Stakorina je bila
središte razvoja gradića u kojem je prije
rata živjelo oko četiri hiljade Bošnjaka. U
središtu grada više ih nema. Niti jednog.
Njih oko 800 posljednjih godina živi po
okolnim selima. Ali, bit će ponovo u sredi-
štu ovog grada Sinan-begova džamija, 446
godina star nacionalni spomenik Bosne i
Hercegovine. Postavljen je kamen temeljac
za njenu obnovu. Gradnju džamije, mini-
rane u junu 1992. godine, s četiri miliona
maraka finansirat će Vakufska direkcija
Republike Turske. Prvi džuma-namaz, ako
sve bude po planu, ovdje će se klanjati u
ljeto 2018. godine.
istine dvije
“Početak obnove ove džamije najzna-
čajniji je trenutak u poslijeratnoj povijesti
Čajniča. Oko nje se razvila stara čaršija,
skoro sva čaršija bila je vakuf bega Boljani-
ća”, priča nam čajnički imam Emin Bakal.
Kada je imao sedam godina, protjeran je
iz rodnog grada. Nikada nije zakoračio u
Sinan-begovu džamiju. Nada se da će biti
njen prvi imam kada bude obnovljena. Do
sada je živio između Sarajeva, Goražda i
Čajniča. Dovršava obnovu rodne kuće u
koju će se konačno vratiti ovoga ljeta. Emin
Bakal izgubio je u Čajniču oca, na zloglasnoj
Mostini. I zbog njega želi ovdje nastaviti
Tačno 24 godine nakon što je srušena, u Čajniču je postavljen živjeti. “Moj je otac sa sedamnaest drugih
kamen temeljac za obnovu Sinan-begove džamije. Komisija Bošnjaka, muškaraca i žena, zarobljen 1992.
godine i na zvjerski su način ubijeni na
za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2004. godine Mostini, na našem najvećem stratištu. Mi
smo doživjeli na mikrolokaciji genocid i u
mjesto i ostatke graditeljske cjeline džamije proglasila je naše se selo niko još nije vratio. Sve nam je
nacionalnim spomenikom. Nakon što je srušena osmog juna porušeno. Malo je toga sudski procesuirano.
Ako dolazite u situaciju da radite ovdje kao
1992. godine, prostor na kojem se nalazila korišten je za imam i da svaki dan susrećete presuđenog
odlaganje smeća i kao parkiralište. Lokalna vlast predvođena ratnog zločinca na ulici, nema riječi da se
to opiše. Uzburkaju se emocije, a ne možete
Milunom i Duškom Kornjačom htjela je miniranjem izbrisati ništa promijeniti”, priča Bakal. “Svijest
historiju čajničkih Bošnjaka staru pola milenija. Nije im uspjelo
STAV 21/7/2016 63
