Page 66 - STAV 72 21.07.2016
P. 66

DRUŠTVO



          osnovanog Udruženja “Stradanje porodica
          1992–1995”.
            “Cilj nam je da pokušamo doći do istine,
          da se više ne manipulira onim što se ovdje
          događalo. Manipulira se brojem, datumima,
          načinom stradanja. Možda je sebično, ali
          moram reći da je sva moja porodica stra-
          dala. Dolazile su mi razne informacije, ali
          Bog mi je dao snage da sve dokažem, da
          identificiram. Ima mnogo netačnih priča o
          datumima, lokacijama i mi želimo utvrditi
          istinu o tome”, odlučan je Kovačević.
            Na istinu čekaju i u obližnjem selu
          Medoševići. Pri kraju je suđenje njihovim
          komšijama Stevi, Milosavu, Marijanu i
          Slavku Jovanoviću. Optuženi su da su 4.
          juna 1992. godine ubili osamdesetogodišnju
          nanu Aišu i zapalili je u porodičnoj kući,
          a nakon toga su ubili još troje Bošnjaka.
          No, nisu u Čajniču stradali samo ovdašnji
          Bošnjaci, u ovom su gradu zatvarani i
          ljudi iz obližnjih crnogorskih mjesta. Po-
          put sela Bukovica. “Stradali smo od svih
          vojski, kako one bosanskih Srba, tako i od
          crnogorske vojske i policije. Protjerano je
          skoro kompletno bošnjačko stanovništvo,
          šestero je ubijeno, osmero oteto i dovedeno
          ovdje u zatvor u Čajniču da bi bili razmi-
          jenjeni za srpske borce u Goraždu”, priča
          nam Bukovičanin Jakub Durgut. “Bila je
          strahovita tortura. Ljudi su preko šuma   šatorom. “Bilo je teško, kćerka jedinica   Skupštini Opštine predstavlja tek jedan
          bježali u Goražde od te crnogorske pravne   s nama je živjela deset godina. Ima nas   čovjek, vijećnik Izet Alihodžić. “Me-
          države. Bio je neki sudski proces, sedam   tek desetak pravih povratnika, onih koji   đuljudski odnosi na visokom su nivou,
          vojnika i policajaca je uhapšeno. Bili su   zimuju u svojim kućama. Ljeti bude više   sigurnosna situacija također, ali privreda
          neko vrijeme u pritvoru. Oslobođeni su   ljudi, mi ih nazivamo sezoncima. Osim   radi skromno i to je jedini razlog zašto
          zbog nedostatka dokaza. I obeštećeni su.”  načelnika Opštine Vuka Tadića, niko nas   se ljudi ne vraćaju. Oni koji su se vratili
                                            nikada nije obišao. Putevi su nam loši,   u svoja sela rade vrijedno, prodaju svoje
          živjeti od svog rada              još nas dosta živi bez struje. Nedavno   proizvode širom BiH”, tvrdi Alihodžić,
            Pet godina nakon zločina i egzodusa,   smo imali slučaj kada nam je povratnik   dodajući da se ne zna tačan broj povratnika.
          Bošnjaci su se ipak počeli vraćati svojim   dvadeset dana ležao mrtav u kući, nismo za   “Vrlo je mali broj prijavljenih u matičnu
          kućama. Jedan od pionira bio je Meho   njega ništa znali. Kuće nam je obnavljalo   evidenciju Opštine. Imamo puno više ljudi
          Hrustemović, čija je porodica prve povrat-  Federalno ministarstvo izbjeglica”, priča   koji ovdje žive i rade, ali nisu upisani u
          ničke godine u selu Dardagani provela pod   Hrustemović. Oko osamsto povratnika u   evidenciju. To je nama realan problem
































         66  21/7/2016 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71