Page 65 - STAV broj 263

šta se desilo onima koji su predali oružje”,
priča Sejfudin Muškić.
U vrijeme formiranja prvih seoskih
straža Sejfudin i njegova generacija nosili
su borcima hranu. Komanda u kojoj se na-
lazio bila je smještena u Durićima, ispod
kote Grobić: “U početku sam nosio hranu,
potom bio kurir u komandi cerskog bataljo-
na. Često sam nosio poruke u komandu u
Rovašima. Kako me interesiralo kako je na
liniji, a nisu mi dali da idem, ja sam često
znao nabrati jabuka i nositi ih borcima na
Grobić, gdje se nalazila prva pedesettrojka.
Kad su počela jača dejstva, akcije i napadi, a
mnogi zbog ranjavanja bili izbačeni iz stro-
ja, tad sam pozvan za popunjavanje linija i
dužio sam automatsku pušku.”

ŽIVOT U NEPRIJATELJSKOM OKRUŽENJU
Zbog nestašice hrane, Sejfudin je tri
puta sudjelovao u prelasku na neprija-
teljski teritorij u potrazi za namirnicama:
“Znali su borci odlaziti i dovoditi stoku iz
neprijateljskog okruženja. Na sve smo bili
primorani samo kako bi se preživjelo. Bila
je to svakodnevna borba. Tako smo u junu
1992. godine s nekoliko konja išli u Šadiće
i kupili ostatke hrane po napuštenim ku-
ćama. Mi krećemo, selo Šadići gori, grede
otpadaju, plamen se svezao za nebo. Ljudi
iz Šadića se vraćaju u Cersku, ne smiju ići.
Noć, slabo se vidi, mi gazimo preko rije-
ke Sklopuše, gdje su četnici nekoliko noći
ranije našima napravili zasjedu. U polasku
smo od naše straže uzimali puške, a na po-
vratku im vraćali. Kad smo došli tamo i
natovarili brašno, umalo nismo zalutali u
četničko uporište Cikotsku Rijeku. Druge
prilike smo odlazili u Zvornik po sol. Do-
puškama. Izdvojili su nas ustranu i oko nosili bismo pijesak koji bismo kasnije ku-
pola sata ispitivali i maltretirali. Pustili su hali u vodi i iz taloga vadili sol. Tad uopće
nas uz prijetnju da tim putem niko više ne nismo bili svjesni opasnosti odlaska u ne-
svraća. Stigli smo do Grobića, gdje je pred Elvedina (1975) i Sakiba (1976), te tetkinog prijateljsku dubinu.”
nas izišao rahmetli Idriz Popić i pitao nas svekra i svekrvu. Sve do njenog zauzimanja srpske snage
ima li gdje četnika. Kad smo mu kazali Od početka rata u aprilu 1992. godine pa imale su velike ljudske gubitke na Cerskoj.
za patrolu, on je otišao u tom pravcu s na- sve do početka marta 1993. godine Cerska je Sejfudin tvrdi da su na tom dijelu ratišta
mjerom da se s njima obračuna. Ne znam bila slobodni teritorij Bosne i Hercegovine. neprijateljske snage izgubile oko 1.200 bo-
šta se tu dalje dešavalo s Idrizom, ali znam “Početkom rata imao sam 16 godina. Rođen- raca i nekoliko komandira i komandanata.
da je kasnije poginuo u borbama na Ku- dan mi je bio 3. aprila, a 10. juna sam stupio “Kod nas je važilo pravilo da je popunja-
la-Gradu u Zvorniku i da su tek nedavno u redove Armije RBiH. Sve vrijeme srpska vanje municijom na srpskim položajima.
pronađeni njegovi posmrtni ostaci”, pri- propaganda je pozivala da se preda naoru- Najupečatljivija akcija desila se krajem
sjeća se Sejfudin. žanje uz obećanje da će nam biti zagaran- 1992. godine, kad smo došli pod same srp-
Nakon srpske blokade Vlasenice, val tirani život i sigurnost. Kako je u mnogim ske rovove. To je bila naša najuspješnija
izbjeglica uputio se prema Cerskoj, koja je okolnim naseljima srpska vojska puškom i akcija u kojoj smo zarobili dosta oružja.
bila jedini slobodni teritorij na području kamom već pokazala svoje namjere, naš na- Nakon naših akcija, zarobljeni Bošnjaci
Vlasenice. U početku se narod skrivao po rod nije nasjeo na njihove pozive. Prije toga iz logora Sušica tjerani su na pregovore s
šumama, a onda je nastupio zbijeg prema je u selu Pijuci kod Vlasenice srpska vojska nama. Nudili su nam kamione brašna u
Cerskoj. Sve kuće imale su puno izbjeglica. pozvala Bošnjake da predaju naoružanje, da zamjenu za njihove poginule komandan-
Po Sejfudinovim riječima, koga su god čet- bi ih odmah nakon toga pohapsili i poubijali. te, poput Save Bačića iz Šekovića, Milana
nici uhvatili, odveli su ga u logor u Sušicu, Sličan scenarij desio se i u Zaklopači. Tu je Lazarevića, koji je ujedno bio i predsjednik
premlaćivali i ubijali. U Sejfudinovoj kući, jedan moj rođak preživio jer mu je komšija SDS-a, zatim za Racu Lakića iz Vlasenice,
pored 11 članova njihove porodice, boravilo Srbin dojavio da pokupi ženu i djecu i bježi za kojeg su nudili velike novce. Međutim,
je još desetero izbjeglica. Među izbjeglicama jer im se sprema masakr. Takav scenarij tre- u cijelom tom periodu prije pada Cerske
su bili Sejfudinova tetka, tetak i jedan sin. bao je biti i u Cerskoj, ali hvala Bogu, to se nije mi poznato da se obavila i jedna raz-
Njima su četnici u Šadićima ubili sinove nije desilo jer je stanovništvo dobro znalo mjena poginulih boraca”, kaže Sejfudin.

STAV 19/3/2020 65