Page 66 - STAV broj 263

DRUŠTVO

Neprijateljski napadi na Cersku počet- PRELAZAK NA SLOBODNU TERITORIJU i kazao im: ‘Bježimo dolje strmo niz stranu,
kom 1993. godine postajali su sve jači. Sej- Početkom marta 1993. godine, nakon pa šta bude da bude.’ U to vrijeme počela
fudin ističe da je neprijatelj htio iscrpiti pada Grobića, s grupom od oko 250 boraca je padati hladna kiša, koja se odmah ledi-
stanovništvo i branitelje Cerske jer su znali Sejfudin je krenuo prema Kalesiji. U isto je la. Bog je dao tu kišu i u tome se stišala pu-
da nemaju puno hrane i oružja. “Na samom vrijeme druga grupa otišla prema Kladnju. cnjava. I tako smo sletjeli dolje i tu su nas
početku rata srpske snage bile su krenule s Na tom putu Sejfudin nije imao pušku, već dočekali pripadnici Armije RBiH. Nakon
dva transportera s uzvisine Rogosija. Među- samo jednu bombu i mali vojni ruksak u raspoznavanja, kazali su nam da smo stigli
tim, naši momci koji su došli iz JNA, poput kojem su bile čarape, košulja i zobena po- u prave ruke. To je bilo naselje Baljkovica.”
Fikreta Muškića, Sadije Hodžića i Sadije gača. “Padom Cerske većina stanovništva se Sejfudin tvrdi da u toku puta nisu nikako
Nukića, koji je kasnije poginuo, otišli su na povukla prema Srebrenici, u kom pravcu je spavali. Za dan i noć prevalili su put dug
taj plato i uništili im ta dva transportera. otišla i moja porodica. S grupom saboraca ja oko 45 kilometara. “Radost nakon preživ-
Od tada su oni nas postepeno iscrpljivali. U sam odlučio ići u pravcu Tuzle. Bilo je pri- ljavanja i dolaska na slobodni teritorij teško
više navrata pokušavali su probiti liniju, ali lično hladno i još je bilo snijega. Bio sam se da opisati. Dobili smo bijeli kruh da je-
mi smo svaki put odbijali njihove napade. U jako slabo obučen. Već na prijelazu preko demo. U Cerskoj smo u posljednje vrijeme
jednom napadu uspjeli su izići na Grobić i s rijeke Drinjače ušla mi je voda u rudarske jeli samo zob. Kasnije je među vojnicima
neke uzvisine iz transportera gađati Baltiće, čizme, nakon čega su mi noge promrzle i iz Cerske nastala pošalica: ‘Koliko sam po-
Muškiće, Nukiće i druga sela u Cerskoj. Tad nisam nikako osjećao prste. Dalje smo na- jeo zobi, sramota me konju u oči pogledati.’
sam s ostatkom naših snaga sudjelovao u kon- stavili kroz naselja Glodi i Ravne, pa se Kad smo stigli na slobodni teritorij, dobili
tranapadu i vraćanju prvobitnih položaja.” prebacili preko Veljove Glave u Liplje. Iz smo vijesti da je Cerska pala, a i ostala mje-
Tih 11 mjeseci Cerska je bila povezana Liplja smo u koloni krenuli po noći, preko sta sve do Konjević-Polja. Danas znam za
sa slobodnim teritorijem Konjević-Polja u Marčića, Snagova, sve do Križevačkih Njiva, nekih 12 ljudi koji su sa mnom preživjeli
općini Bratunac i Kamenicom, koja je pri- gdje smo naišli na dosta posmrtnih ostata- taj marš. Za ostale ne znam.”
padala Zvorniku. Padom kote Grobić, po- ka ubijenih ljudi. Gledam čovjeka koji je u
četkom marta 1993. godine uslijedio je pad čučećem položaju prislonjen na jedan plast POKUŠAJ POVRATKA U SREBRENICU
cijele slobodne zone. Posljednji napad srpske sijena. Misleći da je živ i da spava, priđem Nakon što je jednu noć prespavao u mje-
vojske završio je padom Cerske i Konjević- mu i pomjerim mu glavu, kad mu se čelo stu Međeđa, Sejfudin je s ostalima preba-
Polja 10. marta 1993. godine. odvoji od ostatka glave. Očigledno je u tom čen u kasarnu Husinska buna, a već nared-
položaju bio mrtav jako dugo. Svuda naokolo ni dan u općinske štabove oružanih snaga.
Pored je bilo puno kostiju, skoro da se nije moglo Desetak dana kasnije, Sejfudin se ponovo
postrojenja za napraviti nekoliko koraka a da se ne stane pokušavao vratiti u Srebrenicu. “Krenu-
cijeđenje soka na neku kost. To je bila čistina na izlazu iz li smo pred mrak ponovo preko Međeđe.
šume, na kojoj su i ranije bile postavljane Izviđači su išli nekoliko metara ispred nas.
zasjede i gdje su stradavali svi oni koji su Za vratom sam nosio neku kratku pušku,
se tim putem pokušavali prebaciti na slo- koreanku, a džepove napunio municijom.
bodnu teritoriju. U toku puta u tri navrata Taj dan mi nije bilo ni do čega jer sam bio
sam vadio bombu i ispravljao osigurač. Bio izvadio dva zuba. Kamioni su nas odvezli
sam donio odluku da, u slučaju da budem do Međeđe, gdje smo prenoćili i sutradan
ranjen, neću njima živ u ruke, radije ću se krenuli. Izviđači su nam rekli da treba pro-
ubiti”, priča Sejfudin Muškić i nastavlja: biti liniju na kojoj stražare 3-4 srpska voj-
“Ujutro smo stigli u mjesto Pandurice. Upa- nika. Na pitanje ko će od nas 270 odraditi
li smo u jedan potok. Bilo je dosta ranjenih taj dio zadatka, javilo se nas deset Cerana.
koje je trebalo iznijeti. Nastupila je panika. Samo što smo krenuli, nekih 100-200 me-
Čuju se povici: ‘Pohvatat će nas žive!’ To je tara, dočekale su nas tri osamdesetčetvorke.
trajalo oko sat. Samo što smo izišli, krenu- Na istom mjestu kao i ranije, u Pandurici,
še rafali. Niko ne zna ko puca. Sve do tad ponovo su nam napravili zasjedu i nismo
smo prošli bez problema. Tu u Pandurici uspjeli proći. Srećom, niko nije stradao.”
smo imali prvu i jedinu zasjedu. U sjećanju Po povratku iz neuspjelog proboja Sejfu-
su mi ostali neki borići, oko metar visine. din se priključio Opštinskom štabu oružanih
Ugledao sam rođake Mehmeda i Džemaila snaga Vlasenica sa sjedištem u Živinicama.
Tu je imao tri bezuspješne operacije nogu.
“Četvrti put kad su radili operaciju doktor
Bačić u bolnici na Gradini kazao mi je da
mi je jedino rješenje da odsijeku prste na no-
gama. Kad mi je to rekao, obuo sam čizme i
otišao. Kasnije sam imao još jednu uspješnu
operaciju u sklopu baze UNPROFOR-a.”
Iako je još u februaru 1993. godine for-
mirana Prva muslimanska podrinjska bri-
gada sa sjedištem u Kladnju, zbog problema
s nogama Sejfudin je još boravio u štabu u
Živinicama. “Tu u štabu sam bio u priprav-
nosti, stražario... Kad su kasnije ugašeni
općinski štabovi, prešao sam u brigadu i
počeo ići na liniju. Ubrzo nakon toga, opet
Pored vlastitog pčelinjaka mi se pogoršalo stanje s nogama i ponovo

66 19/3/2020 STAV