Page 71 - STAV broj 263

Inspirativni su to momenti, barem prisutne – i jedne, i druge – da je ži- ni moglo. Nekako su došli do njega – tog
meni. Recimo, svojevremeno sam bio vot prolazan, a odlazak s ovog svijeta pokojnika – i on se zauzeo da učini ne-
siguran da sam pronašao inspiraciju za jedina izvjesnost koju može uljepšati što. Odvezao je dijete kod “svojih”, no
roman u kazivanju čovjeka, meni bli- samo dobro koje se iza sebe ostavi i po liječenje je ondje rezolutno odbijeno,
ske osobe, koji je kao maloljetnik pro- kojem nas pamte. uz opasku da oni neće liječiti “balinče”.
šao svakojake jade i torture kroz ustaš- Bila je sahrana jednom katoliku, sta- Rezigniran takvim odnosom, nakon što
ke logore. Kasnije će ga život odvesti da rijem čovjeku o kojem sam čuo dosta je “istresao” niz sočnih psovki, stavio
trbuhom za kruhom ode u dio Herce- dobrog. Zbog privatnih obaveza, nisam je dijete i zaputio se u Hrvatsku. Bit će
govine naseljen isključivo katolicima. bio u prilici prisustvovati, a inače bih da je u pitanju bio Split. Dijete je bilo
Ondje je radio i ondje je jedne prilike bez dileme. Kako god, prisustvovao je u kritičnom stanju, a on se pobrinuo za
nekom katoliku spasio dijete. Uskoro će veći broj Bošnjaka. Umrli je, osim po svaki detalj. Oslovljavao ga je hrvatskim
čudnim spletom okolnosti, kojima ite- karakteru, ostao upamćen i kao dugo- imenom i doslovno predstavljao kao ne-
kako umije kumovati alkohol, sasvim godišnji vozač hitne pomoći. Mora se koga “svog”. Liječenje je potrajalo ci-
slučajno – iako mi ova riječ “slučajno” priznati kako je riječ o poslu koji čo- jelu godinu, pri čemu dijete nije imalo
zvuči sve besmislenije – saznati da je vjeka dovede u različite pozicije u ko- kontakta sa svojom porodicom. Srećom,
onaj čije je dijete spasio u ratu zapalio jima se nagleda svakojake muke i boli. epilog je bio pozitivan, ozdravilo je, a
njegovu kuću. Odustao sam od ideje o Bit će da to, po nekom automatizmu, u posredovanjem Aide Hadžihafizbegović,
romanu, ne garantirajući da joj se opet čovjeku razvije vrstu posebnog osjećaja uspostavljen je kontakt s porodicom ko-
neću vratiti, osjetim li se smjelijim i spram drugih ljudi. joj se potom dijete i vratilo. Danas je to
tome vičnijim. Navečer mi na jaciji prepričava- čovjek koji, kao i ona moja rodica, osjeća
A onda me saleti treća priča – kako ju utiske sa sahrane. Inače, ljudi u posljedice tih događaja, ali se ostvario
bismo kazali, opet slučajnost – kojoj provinciji – za veće sredine ne znam kao vrijedan insan, bračni drug i rodi-
moram posvetiti nekoliko redaka, ako – jako se dobro izverziraju da uprate telj. Čak je i prvom djetetu dao ime po
ništa, barem onako šturo i nabrzinu. i kasnije prokomentiraju svaki mogu- Aidinom mužu – Emir.
U manjim su sredinama dženaze i ći detalj s dženaze, sahrane, svadbe, Eto, nisam se raspitivao je li i on
sprovodi prilike koje okupe veći broj mevluda, mise... Jedan mi dobaci kako bio na sprovodu, mada vjerujem da je-
ljudi različitih vjera. Jasno, i tu se će mi opričati nešto što ga je i ponuka- ste. Nisam se raspitivao ni o detaljima
gledaju mnogi faktori, posebno one lo da prisustvuje ispraćaju pokojnika, ove priče, iako mi je obećano da će mi
devedesete, pa i posjeta druge strane ali poslije namaza. se potanko ispričati. Ako ništa, bit ću
zna o tome itekako ovisiti. I dok jed- Klanjali smo i on poče. Ukratko. U slobodan da se naknadno raspitam i sve
ni obavljaju svoj obred, drugi šuteći jednom bošnjačkom selu ranjeno je di- pribilježim.
posmatraju. Nadležno vjersko lice po- jete, opet tokom onih devedesetih. Nisu Roman, priča ili puka zabilješka –
kuša iskoristiti priliku i podsjetiti sve znali kud i kako s njim, jer se nikud nije nije ni bitno. n

STAV 19/3/2020 71