Page 74 - STAV broj 263

KULTURA

Piše: Elvir MUSIĆ Bošnjački leksikon (6)
Imnogo čemu su specifična, a samim AHMED SUDI
stočna podneblja, koja pretežito na-
stanjuju muslimani arapskog, turkij-
skog i perzijskog genetskog koda, po
tim i primamljiva putniku namjerniku
koji nema iskustvo življenja s kulturama
izvan zapadnog civilizacijskog kruga. Pu- BOSNEVI
tujući istočnim zemljama, putnik će naići
na razne zanimljivosti i detalje koji će mu
privlačiti pažnju na svakom koraku. Bit
će fasciniran učtivošću, gostoprimstvom
i pozitivnom energijom domaćina koji će
se prema njemu ophoditi. “Nema sumnje da je Sudijev komentar najvažnija knjiga
Nakon dvadesetogodišnjeg boravka na
Orijentu, sa sigurnošću mogu reći da se ta- koja je do sada napisana o Hafizovoj poeziji. U toku skoro
mošnji narodi posebno diče svojom rječi- tri stotine i pedeset godina, koliko prolazi od trenutka
tošću i svojom diplomatičnošću, koje kao
da su svojevrsna veza između njih danas i nastanka ovog djela, ovaj komentar predstavljao je jednu
njihovih predaka u dalekoj prošlosti. Za-
hvaljujući posvećenosti lijepom izražava- od najvažnijih knjiga u cjelokupnom procesu predstavljanja
nju i diplomatskom iznošenju najtajnijih
želja koje istočni narodi skrivaju u svojim jedne od najistaknutijih epoha iranske književnosti i u cijelosti
nutrinama, rođena je književnost jedin- zaslužuje da se o nju okoriste i Iranci”
stvene ljepote izraza i neponovljive briljan-
tnosti misli. Riječ je o književnosti koja,
u pravom smislu riječi, nadilazi granice koji tu situaciju nastojimo sagledati sa mnogi na perzijskom govornom području
nacionalnog i zalazi duboko u sferu islam- strane, otežati razvejavanje velova s knji- ustvrditi da neki od najpoznatijih pjesni-
ske duhovnosti koja nacionalne identitete ževnih ljepota koje ti narodi baštine kao ka i mislilaca, poput Mevlane Dželaludi-
objedinjuje i diže ih na viši nivo svijesti o zajedničko nematerijalno naslijeđe, u čijem na Rumija, Šemsudina Muhameda Hafi-
pripadnosti nečemu većem od nacional- su nastajanju u primjetnoj mjeri participi- za Širazija i Sadija Širazija, koji su ostavili
nog, a to je islam. Tako su muslimanski rali i Bošnjaci tokom minulih pet stoljeća. dubok trag na osmanskoj književnosti, ne
narodi raznih govornih područja pronašli Bošnjaci, međutim, nisu samo parti- bi uspjeli zauzeti tako značajno mjesto u
mjesto na kojem će se susretati, uvažavati cipirali u procesu nastajanja bogate knji- osmanskoj književnosti da ih na adekva-
i jedni druge smatrati svojima, ali i stva- ževnosti pisane na arapskom, perzijskom tan način osmanskoj književnoj publici
rati zajedničku kulturu koja ne poznaje i turskom jeziku nego su išli korak dalje nije predstavio poznati tumač perzijskih
granice nacionalnog. Osjećaj pripadnosti i osiguravali odvijanje kvalitetne komu- klasika po imenu Ahmed Sudi Bosnavi.
muslimanskom umetu nadjačat će osjećaj nikacije među književnim tradicijama Njegova tumačenja Hafizovog Divana i
pripadnosti jednom narodu, mada ga niti nastalim na tim trima jezicima. Danas će Sadijevog Bustana i Đulistana pisana na
u jednom trenutku neće isključiti i zani-
jekati. Baš taj osjećaj zajedništva u islamu
potaknut će pjesnike i književnike da pišu i
pjevaju o univerzalnim temama, a naučnike
motivirati da daju doprinos boljitku svih
ljudi kao najsavršenijih Božijih stvorenja.

SVI SU PISALI O SUDIJU
Osjećaj pripadnosti nacionalnom nau-
štrb umetskog vratit će se mnogo kasnije i
od tada će početi slabljenje muslimanskog
društvenog bića, među muslimanske na-
rode uvući će se sumnjičavost u vlastite
sposobnosti i na koncu će se među mno-
ge muslimanske narode uvući crv koji će
postepeno nagrizati njihovo nacionalno
samopouzdanje, koje će, nerijetko, nasto-
jati nadoknaditi isticanjem vlastite supe-
riornosti u odnosu na druge muslimanske
narode. Takav razvoj situacije potaknuo je
javljanje i razvoj svakojakih animoziteta
koji će muslimanskim društvima krasti
korisno vrijeme namijenjeno naučnom i Sudijev komentar Sa’dijevog
svakom drugom napredovanju, a nama, “Đulistana” na turskom jeziku

74 19/3/2020 STAV