Page 77 - STAV broj 263

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Zaista sam se prenerazio

ČOVJEK KOG SAM

IZMISLIO STOJI KOD

Piše: VIŠEGRADSKE KAPIJE
Irfan HOROZOVIĆ

Kad sam u poznim godinama počeo ispisivati retke u ovim stupcima, jednom
sam liku dao prezime slično prezimenu čovjeka kojeg sam davno upoznao.
Njegovo ime nisam, naravno, učinilo mi se to pretjerano i nedopušteno
zadiranje u svijet jedne osobe. Izmislio sam mu ime, pomalo slično originalnom.
I počeo sam se igrati. Stvarati lik. Dao sam mu sve što je za to potrebno
I z daljine sam ga, u hodu, prepo- Danskoj. I povremeno se družimo. palo na pamet. Pretrpan sam vlastitim po-
– Naravno da jesi. Meni to nikad ne bi
– Kako – zapitah u nevjerici.
– Godinama živimo u istom gradu u
znao. Možda zato što me je gledao s
razumijevanjem.
slovima koje zamišljeni život donosi. Ništa
– Otkad si tu?
– Ne znam ni sam. Dođem i odem. – Kakva slučajnost. se tome nije moglo prigovoriti.
– Postoji i druga slučajnost. Možda još
– Koliko misliš stajati pokraj Više-
– Zašto? I što baš ovdje? veća. On je odrastao u vašem rodnom gra- gradske kapije?
– Ne znam ni sam. Možda si nehotice du, jedva dvije ulice dalje. – Dok ne riješim slučaj.
zamislio da je ovdje moje dobro mjesto. I Zaista sam se prenerazio. Znao sam. – Slučaj je u Danskoj.
zaista ovdje dobro razmišljam. Gledam u Gotovo je nemoguće da ga nikad nisam – To ti misliš. Slučaj je u tebi. A Dan-
daleku gradsku gužvu i čini mi se da ću vidio. Jedino što nisam znao da je to on. ska je nešto kao papir. Doduše, i ja sam
nešto vidjeti. I prepoznati... Pokušao sam da ga zamislim. I pitao se liči papirnati detektiv.
Davno nekad, u vojsci, upoznao sam čo- li imalo na poznanika iz vojske. Ili, još bo- – Možda si u pravu...
vjeka iz Sarajeva čije mi se prezime učini- lje, na lik koji sam oko tog imena sagradio. – Zašto si se ti zapravo zamislio? Ču-
lo tako neobično da sam ga sve ove godine Ne znam šta sam sve izmislio, pomislih. diš se što nikad nisi upoznao čovjeka koji
zapamtio. Bila je to zapravo vrsta jela. Kad I ništa više o njemu ne smijem napisati. je odrastao nekoliko ulica dalje od tebe?
sam u poznim godinama počeo ispisivati Kad je već ovako kako jeste, možda bi i on Dao si mi njegovo ime i sad te zanima za-
retke u ovim stupcima, jednom sam liku o tom želio dati svoje mišljenje. što. Dosjetio si se da ja odgovorim na to
dao prezime slično prezimenu čovjeka kojeg Učinilo mi se napokon da sam prona- pitanje. Zar to nije paradoks?
sam davno upoznao. Njegovo ime nisam, šao rješenje. U snu. “Imaš inspektora ili Pogled mu je bio čist. Razuman.
naravno, učinilo mi se to pretjerano i ne- detektiva, kako hoćeš, neka istraži taj slu- – Čega se sjećaš iz vojske? Kako su pu-
dopušteno zadiranje u svijet jedne osobe. čaj i tog čovjeka kojeg si uzeo kao nekog cali na tebe? I kako si s još jednim vojni-
Izmislio sam mu ime, pomalo slično ori- lutka.” Tako je govorio glas u snoviđenju. kom išao obilježavati artiljerijska zrna koja
ginalnom. I počeo sam se igrati. Stvarati Postupio sam po tom nalogu. I otad nisu eksplodirala? Riječ je o strahu, zar
lik. Dao sam mu sve što je za to potrebno. sam obavezan ići do Višegradske kapije, ne? Nisi želio poginuti? Ko bi to želio? A
Ponekad, prije nego što pošaljem tekst, gdje moj inspektor zamišljen stoji. ipak si neke od tih stvari sam isprovocirao.
pročitam ga ženi i sinu. Slučajno, tog – Jesi li otkrio nešto o tom? Koin- Ništa na to nisam mogao odgovoriti.
dana, bila nam je u posjeti snaha. Živjela cidencija? Nešto o čemu možemo samo Bila je to sušta istina.
je s mojim bratom u Danskoj sve do nje- slutiti? – Čovjek kojeg si izmislio ne može ti
gova tragična odlaska. Razgovori o tom – Zar nisi čitao nešto iz filozofije? Ne ništa reći o čovjeku koji postoji po sebi u
bili su još uvijek vrlo bolni. Kad sam ka- možeš zamisliti ništa što već ne postoji. bijelom svijetu i dijeli identitet o kojem
zao za naš mali ritual, poželjela je i ona – Čitao sam. Naravno da sam čitao. To govorimo. I to je rezultat istrage kojom
čuti. Osjetio sam potrebu da dam i neka što ti govoriš samo je jedan vid priče. Ne si me opteretio. U pitanju su dvije stvar-
objašnjenja. Dok sam sve to objašnjavao, znam otkud si to izvukao? Od mislilaca iz nosti, a slučaj koji bi ih mogao vezivati
nakon razgovora o priči, dogodilo se ne- starih vremena? tako je tanan kao ribarski konac kojim
što nevjerovatno. – Znaš. bi se mogla uloviti riblja sjena. Koliko
– Ne pišeš uvijek o ljudima koje si po- Tu sam zašutio. Bio sam prisiljen da ćeš se nahraniti od te sjene, ne znam, ali
znavao. Ili poznaješ. se složim. ja sam svoje završio. Hvala Kapiji što mi
Kazao sam to kao da je u pitanju isprika. – Koji je to paradoks?! Zamislio si de- je u tom pomogla.
– Poznajemo ga – reče moja snaha tektiva i sad od njega tražiš da istraži sud- Udari rukom po kamenu zdanja na
koja je bila u posjeti. Govorila je i dalje binu čovjeka koji se zove isto kao on i da koji je bio naslonjen i požuri prema gra-
u množini i u sadašnjosti, kao da je moj načini dosje o njegovu životu. du bez osvrtanja. Mišljenje Kapije o tom
brat još uvijek živ. – Zar sam to tražio? što se dogodilo nikad nisam saznao. n

STAV 19/3/2020 77