Page 69 - STAV broj 263

Na rubnim područjima Ozrena, u selima vidjelo. Do nas je došao jedan od onih Nekako na pola avlije obojica smo bili
s većinskim bošnjačkim stanovništvom, koji su postavljali liniju. Reče nam da uštopani. I u zraku i na zemlji sudarili smo
nije bilo dovoljno naoružanja za formira- sačekamo, da će doći još teritorijalaca, pa se jedan s drugim. Pretrčavajući u mraku,
nje većih jedinica. Ono što je bilo lovač- da onda idemo desno prema šumi. Stajali udarili smo pravo na štrik za veš, vratovi-
kih pušaka, koje su ljudi imali, i ličnog smo i gledali. Odjednom su, pravo ispred ma. Samir, kako je pao, još je brže ustao.
naoružanja bilo je koncentrirano da se nas, iz šume ponovo zapucali nekoliko A meni je u padu ispala puška. Neka slo-
skupa s pripadnicima MUP-a pokuša pri- puta i brzo prestali. Pošto su meci zviž- venačka, automat s plastičnim dobošem.
hvatiti prvi udar. dali blizu nas, mi smo čučnuli na livadi. Doboš se otvorio, a ona pištoljska muni-
Tog 18. maja mi iz Opštinskog štaba Momak koji je bio iza nas upita: “Koji cija rasula se svuda okolo, i po pločniku
TO bili smo u pripravnosti u staroj zgradi su ovo dolje?” i po travi. Nešto sam nabrzinu napipao i
Rudnika “Šikulje”. Oko 17 sati javili su da Okrenuli smo se i na nekih 30 do 40 potrpao u džepove. Zatim uzmem doboš i
je iz podozrenskih srpskih sela Krtova i metara dolje, desno od nas, ugledali silu- potrčim. Samir mi je vikao kuda da pođem.
Sižje pucano na Devetak. Narod je počeo ete koje su nam se približavale. “Da nisu Uskočio sam u kanal u kojem su bili
bježati iz sela, a u međuvremenu su pri- mupovci”, reče jedan. Odjednom, čovjek i ostali. Svi su uzvraćali vatru. Čovjek do
padnici MUP-a ušli u Devetak. Nekoliko koji je bio kod hambara sa žitom povika: mene upita me gdje mi je puška – rekoh,
mupovaca i naoružani stanovnici lovačkim “Četnici!” evo se rasula. Gledao je u cijev i kundak
puškama pokušali su improvizirati liniju Ja sam se štrecnuo u mjestu. Bit će da u jednoj i doboš u drugoj ruci. “Joj”, kaže,
odbrane. Mi smo stigli oko 19 sati u Gegi- sam to prvi put čuo da neko viče “četnici“. “dijete drago, idi dolje do sredine, pomo-
će. Odatle je trebalo izaći na livadu koja je Samo što je on povikao, s desne strane za- zi momku na pedesettrojci.” Brzo sam sti-
bila iza sela. Na njenom kraju bila je boro- sula nas je puščana paljba. Nismo mogli gao do Nijaza. Pitam ga šta treba. “Ni-
va šuma iz koje je dolazila sporadična pu- glave dignuti. Ne znam ni je l’ mi puška šta”, kaže, “samo drži taj redenik da ne
cnjava. Izašli smo iz Tamića kod trafoa, a bila na ramenu il’ u rukama. U tom pr- ide kroz zemlju.”
ostali, koji su stigli prije nas, već su se bili vom kontaktu i iznenađenju, ko će znati Pucnjava je bila strahovita, dolazila
uputili prema toj livadi na kraju naselja. o čemu je čovjek mislio. je sa svih strana. Nekih dvadeset minuta
Nakon što se začula žestoka pucnjava Onda je sasulo s naše lijeve strane. U trajala je razmjena vatre. Mijenjali smo
iz šume, u cijelom naselju nestalo je struje. paljbi između naših teritorijalaca i četnika položaj – sad lijevo, sad desno. Četnici su
Ne znam da li je tada pogođen trafo. Noć mi smo se našli u unakrsnoj vatri. Odje- do 11 sati tri puta pokušali proći, ali bez
je bila oblačna, a vidljivost veoma slaba. knule su dvije detonacije, pa onda još dvi- uspjeha. Pripadnici teritorijalne odbrane
Nas mlađih od 18 godina bilo je četvero, je. Bacali su bombe na nas. Tek tad smo uspješno su odbacili svaki njihov pokušaj
a ovi stariji govorili su da ne idemo, da vidjeli da su oni i ispred nas i s desne nam da uđu u selo. Tu večer bacili su nekoliko
ostanemo uz municiju i čovjeka sa sani- strane. Ljudi iza nas vikali su nam da se minobacačkih projektila, ali najvjerovat-
tetskom torbom. izvučemo. nije nisu imali tačne koordinate, pa su se
Međutim, s drugom grupom krenuli Kako sam se odmah bio bacio pored bojali da ne pogode svoje.
smo i mi. Išli smo za njima između kuća. razvaljene žičane ograde, patika mi je za- Oko pola dvanaest utihnuli su napa-
Niko nije poznavao teren, pa smo se kre- pela u žicu. Trgao sam nogu da je izvučem di, a nama je došlo pojačanje iz susjednih
tali oprezno. Svakih malo zastali bismo i i onda osjetio da sam je oslobodio. Puzali mjesta. Oko 3 sata ujutro drugi su preu-
oslušnuli pucnje, a pošto smo se nalazili smo do pomoćnog objekta, dok je sa svih zeli liniju i sastavili je cijelom dužinom.
među kućama, bilo je vrlo teško odrediti strana po nama pljuštalo. Samo sam čekao Kada smo sišli do trafoa, Jasmin, koji
smjer iz kojeg su dolazili. kad će neko biti pogođen. će poginuti dva mjeseca poslije na Smo-
Stigli smo do samog ruba sela. Tu su Kada smo stigli do pomoćnog objekta, lući, smijao nam se: “Šta ono bi, izletješe
bili oni koji su prvi stigli. Nekoliko moma- nas sedam sklonilo se iza zida. Vidjeli smo vam noge ispod vas?! Zamal’ da pogine-
ka iz Modraca, iz Samostalne čete, bili su naše koji su nam mahali i vikali: “Ovamo, te bez metka.” Skupa smo se smijali jer je
tu, pokraj posljednje kuće. Jedan od njih ovamo, doći će vam iza leđa!” Naši su bili najvažnije bilo da samo svi dobro.
nam reče da pokušamo izaći na njivu jer ne više od dvadeset metara udaljeni od Tu je noć odbranjen rubni dio naše op-
su vidjeli neke naše ljude tridesetak meta- nas. “Idemo pretrčati gore”, reče jedan od ćine Lukavac, tu su linije ostale do pred
ra pred nama. Međutim, na desnoj strani momaka, “dok razmjenjuju vatru.” Počeli sam kraj rata, sve do ofanzive na Ozren i
nismo mogli vidjeti nikoga. smo pretrčavati s desne strane pomoćnog Vozuću, kad će biti pomjerene duboko u
Polahko smo prošli iza pomoćnog objekta. Ostali smo Samir i ja. Udahnuo Ozren. Bio je to prvi dan oružane agresi-
objekta i preko razvaljene ograde izašli sam i rekao da pođemo. Mi smo krenuli je na našu općinu. Bilo je to moje vatreno
na njivu. Bio je totalni mrak, jedva se šta s lijeve strane. krštenje. n

STAV 19/3/2020 69