Page 67 - STAV broj 263
P. 67

su me povukli u magacin MTS-a u Klad-
          nju. U vrijeme dok sam boravio na liniji na
          kladanjskom ratištu, boravio sam u Stari-
          ću, na Križaljki i Ašpiljskim stijenama. Tu
          smo imali dosta neprijateljskih napada koje
          smo u većini slučajeva uspijevali zaustavi-
          ti. U nekoliko navrata sam kao vojnik išao
          i na druga ratišta, na Olovo, Vozuću, Teo-
          čak, Vareš. Na kraju rata sam išao na San-
          ski Most. Do kraja rata sam ostao u Prvoj
          muslimanskoj podrinjskoj brigadi. Period
          boravka u Kladnju bio je obilježen slabom
          prehranom i najčešće smo jeli ‘sparenu’ ku-
          kuruzu. Nakon posjete Alije Izetbegovića,
          uvidjevši šta jede vojska, rahmetli Alija je
          jedan obrok ponio u komandu korpusa u
          Tuzlu, pokazujući im šta jedemo i insisti-
          rajući na boljoj hrani. Odmah poslije toga                                       Ispred porodične kuće u Bužimu
          došao nam je šleper brašna.”
            Želju da se prebaci u Srebrenicu Sejfu-  haubice 120 mm i ostalu municiju. Toliko   1998. godine i kao nastavnik Tehničke kul-
          din je pokušao ostvariti tako da se prebaci   su ti sanduci bili teški da ih nisam mogao   ture i Informatike zaposlio se u velikokladuš-
          helikopterom koji je iz Dubrava vozio hu-  nositi, a u njima je bila vrlo osjetljiva mu-  ku OŠ ‘Crvarevac’. U narednim godinama
          manitarnu pomoć, municiju i gorivo za Sre-  nicija. Onda sam izvlačio opasač i vezao za   sam položio preostala tri ispita i oženio se
          brenicu, a iz Srebrenice vraćao ranjenike.   sanduk i tako ga vukao po snijegu. Sandu-  suprugom Zilhom, s kojom sam dobio troje
          Kako kaže, sve je utovario u ta dva helikop-  ci su se prevrtali. U nekim trenucima sam   djece, sinove Džemala i Ahmeda, te kćerku
          tera koja su se spremala na put za Srebre-  molio Boga da koja granata eksplodira i da   Merjemu. Od 2007. godine radim u osnov-
          nicu. Međutim, njegov odlazak spriječio je   mi prekrati muku i umor.”  noj školi u Bužimu, gdje sam i napravio po-
          komandant štaba Atif Sirćo, koji mu je pred                          rodičnu kuću. Na Filozofskom fakultetu u
          sami polazak predložio da ne ide. “Koman-  ŽIVOT U KRAJINI           Tuzli diplomirao sam 2013. godine. Rodi-
          dant me pitao zbog čega želim ići, na šta sam   Oko pola godine nakon prelaska Sejfu-  telji i tri brata danas žive u Cerskoj, dvije
          mu odgovorio da me ovdje ništa ne veže, a   din nije ništa znao o svojima u Srebrenici.   sestre u Americi, a jedan brat u Njemačkoj.
          on mi kaže: ‘Upiši, bolan, školu, rat će biti   Kasnije su preko Crvenog križa ostvarili   U posljednjih nekoliko godina počeo sam
          i proći. Ratne zasluge će se zaboraviti, ško-  kontakt. U toku rata brat i sestra su mu preš-  se baviti pčelarstvom te uzgojem aronije, a
          lu ti jedino smrt može oduzeti.’ To je bilo   li na slobodni teritorij tuzlanskog kraja, a   nedavno sam investirao u postrojenje za pro-
          1993. godine. I taj helikopter kojim sam ja   ostatak porodice tek nakon pada Srebreni-  izvodnju domaćih sokova te osnovao vlasti-
          trebao ići srušio se na Konjuhu. Ovaj dru-  ce u julu 1995. godine. Kako kaže, susret s   ti obrt. Svake godine idem na obilježavanje
          gi uspješno je stigao u Srebrenicu, istova-  porodicom 1995. godine u Kladnju bio je   u Srebrenicu, sve od prve dženaze žrtvama
          rio opremu, pokupio ranjenike i vratio se.   nešto posebno. Potom zagrljaj s ocem, koji   genocida koja je obavljena u Kladnju. I sva-
          I onda smo mi išli tražiti taj helikopter po   je oko mjesec lutao šumama nakon pada   ke godine sve ispočetka preživljavam. Kako
          Konjuhu. To mi je bilo jedno od najtežih   Srebrenice i nekako uspio doći na slobod-  starim, sve mi teže pada podsjećanje na ono
          ratnih iskustava. Kad smo stigli na Konjuh,   nu teritoriju.         što sam sa stotinama i hiljadama drugih
          snijeg je bio do koljena. Helikopter je pao   Boravak u Kladnju Sejfudin Muškić   proživio u toku rata. U dva navrata imao
          na našoj teritoriji i srećom pa niko nije po-  iskoristio je za završetak drugog i trećeg ra-  sam priliku otići vani, 1993. u Njemačku,
          ginuo, jedino je pilot malo ozlijeđen. Našli   zreda srednje škole u Živinicama, a kasnije   a 1998. u Ameriku, i oba puta sam odbio.
          smo ga tek nakon 7-8 sati pješačenja. U tom   i četvrti razred mašinske škole. U Tuzli je   Ni danas se ne kajem zbog toga i namjera
          višesatnom pentranju po planini Konjuh   upisao Fakultet elektrotehnike i mašinstva,   mi je ostati u Bosni i Hercegovini i ovdje s
          popadali smo od umora. Imali smo nared-  odakle se nakon prve godine prebacio na   porodicom graditi budućnost”, svoju priču
          bu da samo pokupimo MTS, granate od   Filozofski fakultet. “U Krajinu sam došao   završava Sejfudin Muškić.    n



                                                                           Adresa:        tel: +387 33 777 030
                                                                Butmirska cesta bb,      fax: +387 33 777 031
                                                                      71210 Ilidža       mail: info@velbos.ba
                           VAŠ PARTNER U GRADNJI                                               www.velbos.ba
                            VAŠ PARTNER U GRADNJI














                                                                                                    STAV 19/3/2020 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72