Page 63 - STAV 81 22.009.2016

BOŠNJAK U NEw yORKU

Teško je biti fina gradska raja
neKe se ljude

na hljeb

moglo mazati

Većina nas “fine gradske djece” odgajani smo da budemo
učtivi i obazrivi, da se ne namećemo, da ne upadamo u riječ,
Piše:
nebojša da ne budemo agresivni, da budemo pasivni i neupadljivi, da
šerić šOBa se, ne d’o Bog, nekom ne zamjerimo
ijetko kad kupim Coca-Colu. I to Moj prijatelj Saša bio je poznat kao bio je smotan, iz njega su se riječi morale
kupim onu bez kofeina, s lažnim šeret, ljenčina, flegman, mogao si ga “na kliještima vaditi. Sigurno je bio zaljubljen
šećerom. Kofein me baca previše hljeb namazati” koliko je bio dobar i fin. u mnoge, ali stisnuti petlju i prići im, a za-
Ri prejako, srce preskače, panika se Svi su ga voljeli. Bio je, naravno, pasivan, tim započeti konverzaciju, bila je naučna
javlja. Kafu nisam popio ima deset godina povučen, radije bi izvadio novu tavu i is- fantastika. Eventualno bi se otišlo negdje
– neopisiva je to patnja. A tako je to kad se pekao jaja nego oprao onu koju je koristio na kolače, popio se sok i onda svako na
nagomila teret, a planine smeća skuplje- prethodni dan. Nju je stavljao u pun pun- svoju stranu. Stvar se vukla u nedogled,
ne u glavi nije moguće tek tako na otpadu cat sudoper sa svim ostalim tavama koje je sva ta neodlučnost i nesigurnost, gnušanje
istovariti “Tamićem”. Coca-Cola me vraća prethodno iskoristio, a koje su već odavno prema odgovornosti i ozbiljnom životu.
u mladost, u dane razbibrige i tinejdžerskog zvale da budu oprane. Kada bi tava nesta- Ali jednog dana desilo se čudo.
“tamnovanja” između želja i mogućnosti. lo, vadile su se šerpe i lonci, čak i oni naj- Lidija, jedna od najljepših djevojaka
A nisam bio jedini, bilo nas je dosta s istim veći za kuhanje bestilja, da bi se u njima u gradu za kojom su trčale armije moma-
problemima. Većina nas “fine gradske dje- ispeklo jedno jedino jaje. Pranje suđa bilo ka i rezale vene, koja je Sašu poznavala iz
ce” odgajani smo sedamdesetih da budemo je svetogrđe, to je bio posao za nekog dru- gimnazije, pitala ga je da negdje izađu.
učtivi i obazrivi, da se ne namećemo, da ne gog, čekalo se da roditelji dođu s puta ili On je mislio da je riječ o nečemu u vezi
upadamo u riječ, da ne budemo agresivni, da se neko od posjetilaca sažali. sa školom, da joj možda može pomoći iz
ukratko, da budemo pasivni i neupadljivi, Roditelji su mu bili na nekom puto- matematike ili nekog drugog predmeta. Ali
da se, ne d’o Bog, nekom ne zamjerimo, ili, vanju pa sam svratio do njega na kafu. sastanak se pretvorio u nešto što Saša nije
još gore, “provalimo” među rajom. Dok smo u totalnom neredu pekli kafu, očekivao. Lidija je tjerala vodu na sasvim
S djevojkama je bila noćna mora. Ho- krajičkom oka primijetih moju ploču od drugi mlin. Saša joj se zaista dopadao pa
dali smo oko njih bezuspješno, kao mačci “Rolling Stonesa” koju sam mu posudio ga je pitala da li bi se htio s njom zabavlja-
oko vruće kaše. Prodavačice su nam oti- da je presluša. Koristio ju je kao dasku za ti. Pogođen udarom munje, Saša je prolio
male kusur, a mi se nismo žalili. Ispilili rezanje kruha i putera. Nisam mogao ništa kafu po stolu “Parkuše”, izvinio se i slagao
smo se kao neka čudna razmažena gene- uraditi osim pozdraviti se s pločom koju kako kući ima neodložna posla, da mora
racija kojoj nije bilo jasno gdje se nalazi i više nikada neću moći slušati. oprati suđe i usisati stan. Pobjegao je br-
kamo je pošla. Saša je bio jedini srednjoškolac u Sa- že-bolje u sigurnost Velikog parka, a onda
U neka doba, kad smo se približili fa- rajevu koji je redovno prespavljivao prvi pravac kući. Ko bi mogao povjerovati da
kultetu, više nije bilo zezancije, trebalo je sat na popodnevnoj nastavi. Malo je kome je tako nešto moguće?
krenuti u ozbiljan život, a niko od nas na to polazilo za rukom. U početku profeso- “To mora da je neka šala”, govorio je
to nije bio spreman. Htjeli smo da se i dalje ri nisu mogli vjerovati u takav izgovor, ali sebi u bradu dok je ubrzano hodao. “Ga-
zezamo i živimo od roditeljskog džeparca. su s vremenom shvatili s kim imaju posla. rant mi se sad smiju iza leđa. Prokleta bila,
Kao zamjenu i pokriće za totalnu lošost Štaviše, znalo se svaki dan ko će ići probu- neće se ona sa mnom zajebavati!”
pojavila se droga, koja je preko noći prera- diti Sašu, napraviti mu lonac kafe, držati Lidija je ostala šokirana. Momak koji
sla u epidemiju. Nikom nije bilo stalo da ga budnog koliko je god to više moguće joj se zaista dopadao, s kojim se iskreno
se gura s “tamo nekim papcima” za mjesta dok se kafa ne popije, da bi konačno obu- htjela zabavljati pobjegao je sa sastanka.
na fakultetu ili u firmama, bilo je lakše ne kao cipele i krenuo u školo. A ondje mu Saša se vratio u sigurnost svoje sobe, u
raditi ništa i ni za šta nemati bilo kakvu je išlo kao i svima nama. Ocjene su uglav- stan svojih roditelja. Na gramofon je sta-
odgovornost. Rad je bio sramota, nešto na nom bile loše jer se nikome ništa nije ra- vio ploču “Rolling Stonesa”.
šta se malo ko odlučivao, a i to samo ako dilo. Gledalo se samo kako kroz sve proći Dok je krckala pokrivena mrvicama i
je baš morao. Dani i godine prolazili su, sa što manje napora. ispresijecana nožem, sebi je u bradu po-
a pritisak se povećavao. Ko će isplivati, a Saša nikada nije imao djevojku. Izgle- navljao: “Neće se niko sa mnom zajeba-
ko će potonuti? dao je dobro, djevojke su ga zagledale, ali vati, NIKO...” n

STAV 22/9/2016 63