Page 73 - STAV 81 22.009.2016
P. 73

STAJALIŠTA



                                             APOKRIfNI fRAZARIJ
                                            Susret s kočijašem


                                            jeČam trČe,






                                            a raKija viČe







                                            Kad sam došao kući, zavalio sam se i uključio plazmatičnu sliku
                                            svijeta. Vidjeh da je u toku značajan sastanak za našu državu.
                          Piše:             Starog znanca na toj sjednici naravno nije bilo. On je imao drugi
                          irfan HOrOzOvić   sastanak. Važniji

            Kakva slika.                       Ne znam zašto sam ga u sjećanju do-  Nije se bunio na ovu opasku. Očito je
            Otkako sam to pročitao, kao primjer, u   vodio u vezu s fijakerima i kočijašima?   sve bilo istina.
          Teoriji književnosti, usjeklo mi se u pamet.   Možda zato što je stanovao kod njiho-  – Ponovo se ženim – kazao je kao da
          Ne vjerujem da sam ikad ranije čuo. Kako   va stajališta? Ili mu je neko od kočijaša   mi želi olakšati.
          i bih, rijetki su već bili fijakeri, a kočijaši   bio rođak?            – Čiji si?
          umorni i stari. Nije da im nije bilo do ra-  Ili je jednostavno bio od njihova kova?  – Kako čiji? Zna se. Nego, ti ono nešto
          kije, ali nisu pili od snage i radosti, nego   Njegov je transformirani fijaker crn, sa   pišeš. Nisi ništa protiv nas?
          od nekog svog staračkog očaja.    zatamnjenim staklima, i čuči na ulici dok   Pokret koji je načinio govorio je da je
            A Teorija književnosti ne može bez ove   on nešto petlja i razgovara sam sa sobom.  vlast u njegovim rukama.
          rečenice.                            Fijaker čeka.                      – Kako misliš?
            I to joj je primjereno priznanje vrsnosti.  Zob u zobnicu, rakija u čuturicu. A   – Znaš kako mislim.
            Tako je od dugovječnog udžbenika   čuturica ni nalik na sebe. Od nekog lima   – Protiv naroda ništa. Narodi su kao
          Dragiše Živkovića, tako je kod mog profe-  što se presijava poput uglačanog srebra,   voda.
          sora Milivoja Solara, tako je kod prijatelja   sa skupocjenom kožom, povijena u sre-  – A protiv narodnih glavešina jesi.
          Zdenka Lešića.                    dini tako da skladno nađe svoje mjesto   Tako sam i mislio.
            Tako književnost počinje.       ispod kaputa, na tijelu vlasnika. A u   – Ne znam šta si mislio, ali popu pop, a
            Bez obzira da li trči ili trče.  njoj ječmenuša (odnosno univerzalno   bobu bob, uvijek je ispravno kazati.
            Nije u Sarajevu moguće vidjeti fijaker.   svjetsko piće).             Zamislio se.
          Oni su u sjenovitom drvoredu na Ilidži i   Tako je neupitno kvalitetno odijelo do-  – Nije ni to uvijek jednostavno.
          taj kratki put zaista je podsjećanje. Stari-  bilo dodatak bez kojeg se ne može.  – Nije kad se glavešini ne dopadaju
          ma podsjećanje na mladost, mladima na   I stoji on tako na ulici, spreman da uđe   poslovice.
          neko nerazumljivo vrijeme iz kojeg stalno   u svoj modificirani fijaker i gleda u mene.   – Ah, poslovice. Ima ih i ovakvih i ona-
          izbijaju neobjašnjivi izdanci.    Razmišlja poznaje li me.           kvih. Ima ih za sve.
            Nije moguće vidjeti fijaker, ali jeste   Predugo je razmišljao i onda mu nije   – Zato je najbolje izabrati one mekše.
          prikrivenog kočijaša.             preostalo ništa drugo nego da me prepozna.  Sluganske.
            I tako ga vidjeh. Zapravo, gotovo se   – Ti si?                       – Zavisi o čemu se govori.
          sudarih s njim.                      – Koliko znam, ja sam.             – Baš smo se lijepo ispričali.
            Nekad sam ga poznavao.             – I šta si činio sve ove godine?   – Zdravo onda.
            Išli smo u istu školu, izlazili na ista   – Što sam mogao. I morao.   – Zdravo.
          mjesta, gledali iste filmove i utakmice.   – Hoćeš-nećeš svi smo tako.
          Prepričavali ih.                     I onda smo mislili svako svoje. Sjećali se.  Kad sam došao kući, zavalio sam se
            Čak bi se moglo kazati da smo se družili.  – A ti?                 i uključio plazmatičnu sliku svijeta. Vi-
            Od korza do kupališta.             – Poslanik. Ne mogu se požaliti. I uvi-  djeh da je u toku značajan sastanak za
            Bio je jedan od onih koji nikad ništa   jek volim doći ovdje.      našu državu. Starog znanca na toj sjed-
          ozbiljno nije čitao, ali je uvijek sve i važno   – Naravno da voliš. Pokupio si dnev-  nici, naravno, nije bilo. On je imao drugi
          i nevažno znao.                   nice, dodatak za odvojeni život...  sastanak. Važniji.
            Tad mu nisam znao ime. Ni on moje,   – Razveo sam se.                 A onaj iz poslovice, pijan k’o letva (to
          vjerovatno. Znali smo se, kao i svi ostali,   – Žao mi je. Ipak, uvijek si bio spo-  bi trebalo istražiti, zašto baš kao letva – za
          po nadimcima.                     soban. Siguran sam da si našao način   majku, zemlju i tarabu se zna) i dalje gala-
            Mnogo godina kasnije, pročitao sam   kako to nadoknaditi. Smislio si dok si   mi, ne zna ni on na koga, dok njegov konj,
          njegovo pravo ime ispod fotografije u ne-  punio čuturicu u najjeftinijem lokalu   preživajući svoj ječam, gotovo s ugodnošću
          kim novinama. Znam da sam se začudio.  na svijetu.                   kasa niz drvored.              n


                                                                                                   STAV 22/9/2016  73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78