Page 69 - STAV 81 22.009.2016

mukom vraćaju u ono doba proživljava-
jući ponovo vlastite ratne košmare. pOruke s izlOžBe nadilaze naciOnalnO
Izložba je prvi put u ovom opsegu oku-
pila fotografe iz cijele regije (Slovenije,
Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Začudo, iako fotoreporteri pričaju svoje priče, svaki iz svoga rakursa, na izložbi se
Kosova i Makedonije te nekoliko stranih stječe dojam da postav nije urađen isključivo na razini nacija. Same poruke nadilaze na-
gostiju). Teško je nekoga izdvojiti budući cije, naravno, u onih koji ih mogu svojim psihizmom nadići. Primjereno tematskom tona-
da sve izložene fotografije emitiraju užas litetu u postavi izložbe dominiraju crno-bijele fotografije.
i paradokse rata. Dovoljno je spomenuti Autori izložbe jesu: Darko Bandić, Nina Berman, Matko Biljak, Renato Branđolica,
fotografiju na kojoj smrtno ranjeni bo- Miloš Cvetković, Tom Dubravec, Amel Emrić, Željko Gašparović, Zijah Gafić, Velija Ha-
rac leži uz Titovu razbijenu sliku, ili onu sanbegović, Toni Hnojčik, Filip Horvat, Romeo Ibrišević, Srđan Ilić, Zoran Jovanović Ma-
na kojoj Milošević drži euforični govor čak, Milomir Kovačević Strašni, Borut Krajnc, Saša Kralj, Rikard Larma, Paul Lowe, An-
ispred egzaltiranog naroda. Rečeni para- thony Loyd, Partik Macek, Antun Maračić, Simon Norfolk, Nebojša Radosavljević Raus,
doks mogli bismo povezati s pričom o sud- Željko Sinobad, Tone Stojko, Srđan Sulejmanović Suki, Imre Szabo, Pavo Urban, Davor
bini Titove slike u naslovu jedne knjige Višnjić, Božidar Vukičević, Dragoljub Zamurović.
Anđelka Vuletića Streljanje ustaše Broza.
Naime, u jeku rata, četnici su na jednoj
ratom zahvaćenoj lokaciji izrešetali dobro granata 33 poginula, Must go on (inozemni pleše okružena raspojasanom srpskom
nam poznatu Maršalovu fotografiju urla- tjednik Time). Zaključiti nam je da svi pišu milicijom. Prikazan je i zarobljenički
jući: “Ustašo, mamu ti je…!” Ništa ma- isto i slično iz svojih busija, stoga će biti logor Šljivovica u Srbiji, u kojem je bilo
nje, ali u ovom slučaju ironično, djeluje interesantan razgovor (koji će se održati zatočeno 250 zarobljenih Bošnjaka nakon
zajednička fotografija ondašnjih najviših u sklopu panel-izložbe) gdje će autori s pada Srebrenice i Žepe i njihovo osvajanje
političara s koje nam se samodopadno i raznih strana regije progovoriti o pozici- od Vojske Republike Srpske. Fotografije
samouvjereno smiješe: Momir Bulatović, ji fotografa u tim nesklonim vremenima, su nastale 1995. godine. Ti su nesretnici
Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Mi- tj. na koji su se način nosili s poslom, s pobjegli u Srbiju kod Užica, koje je bilo
lan Kučan i Kiro Gligorov. Na toj fotogra- emocijama i cenzurom. Posebno izaziva pod nadzorom srpske policije, a obila-
fiji, izgleda, jedino Alija Izetbegović ima stravu konceptualno rješenje četrdesetak zak je izvršio međunarodni Crveni križ.
melankoličan i odsutan pogled. fotografija koje su na velikom stolu polo- I opet – improvizirane humke ubijenih
Što reći, iako fotografije nose pečat žene ničice i posjetitelj može vidjeti samo samo s ispisanim inicijalima i navedenim
regija, kao i uniforme, poruke su odista njihovu crnu poleđinu te ih mora, da bi brojem, zatim, iskapanje mrtvih i unaka-
univerzalne. Izmjenjuje se trijumf s je razgledao, jednu za drugom okretati. I ženih, lubanje, kosti... Otužno djeluju i
razvalinama duše i posmrtnih ostataka što vidi? Redom se nižu unakaženi leševi malodobna djeca u različitim uniformama
onih koji su bačeni u smrt. Sarkastično i njihove posmrtne grimase, požari, pred- s različitim vojnim znakovljem, s oružjem
djeluju i naslovnice novina (Nina, Vremena, meti ubijenih, kolone poniženih izbjeglica, u rukama i u mrgodnom stavu odrješitih
Globusa, Danas, Glasa Slavonije, Slobodnog izgladnjeli logoraši, nemoćni, žene, star- ratnika. Izmanipulirana, ta djeca odaši-
tjednika, Večernjih novosti, Slobodne Dalma- ci i djeca iz kojih isparava zapuha smrti, lju poruku svoga izgubljena djetinjstva.
cije...) koje su u tom razdoblju izlazile ko- bogalji rata, odbačeni mrtvi iz vukovarske Začudo, iako fotoreporteri pričaju svo-
risteći bombastične naslove i fotografije bolnice itd. je priče, svaki iz svoga rakursa, na izlož-
kao udarne vijesti. Na primjer: Hrvatska Izložene su i potresne slike iz opsadnog bi se stječe dojam da postav nije urađen
u kliještima, Hrvatskoj prijeti zračni napad, Sarajeva i Dubrovnika i njihovo bombar- isključivo na razini nacija. Same poruke
Četnici u Koruškom, Opozicija, četnici i ma- diranje. Nailazimo i na veliku fotografiju nadilaze nacije, naravno, u onih koji ih
ligani, Jauk za sinom i domovinom, Jedna na kojoj izmršana i posve gola djevojka mogu svojim psihizmom nadići. Primjere-
no tematskom tonalitetu, u postavi izložbe
dominiraju crno-bijele fotografije. Nižu se
prenatrpani podrumi, skloništa i kao da
čujemo zaglušna bombardiranja. Odjed-
nom, u trenucima prije otvaranja izložbe,
koji su protjecali u nijemom razgledava-
nju posjetilaca i kada su svi bili zazureni
u izloške, svatko sa svojom povrijeđenom
ljudskošću, odjeknuo je snažan pucanj.
Svi su se od straha stresli i trgnuli, okre-
ćući se panično oko sebe. Na sreću, bio
je to samo prvi otvoreni šampanjac koji
se pripremao za domjenak poslije izložbe.
Možda je i to bila neka optimistična po-
ruka? Nažalost, to još za sada ne znamo.
Na kraju se prisutnima prigodnim rije-
čima obratila direktorica festivala Marina
Opaulenka, a potom su bili predstavljeni
i neki od autora: Željko Gašparović, An-
tun Maračić, Borut Kranjc, Zijad Gafić
i Tone Stojko. Nakon zatvaranja, izložba
24. rujna seli u Maribor, a potom u Beo-
grad i Berlin. n

STAV 22/9/2016 69