Page 45 - STAV broj 383 - 384
P. 45

Hanuma mi je umrla prije šest godina. U   svaku stranicu Kur’ana naučiti napamet,
          braku smo bili 73 godine. Živjela je 95 go-  svi su oni, sa završetkom Medrese, makar
          dina. Djeca su mi bila čestita. I danas su. I   jednom prešli Kur’an napamet. Među nji-
          Adem i Naza bili su matematičari. Teško je   ma je bilo mnogo hafiza. Zadovoljstvo mi
          naći nekoga da pazi oca kao moj Adem. U   je da imamo još jednog živog svršenika
          po noći zna doći da vidi jesam li pokriven,   te Medrese. Mi smo u više navrata imali
          fali li mi šta. Već šest-sedam godina nikad   prijem za Hasib-efendiju. Još ima dobro
          nisam noćio sam. On je uvijek sa mnom.   pamćenje i može da priča o događajima
          On se brine o svemu. Neki dan mi prah-  koji su se dešavali u njegovo vrijeme. U
          nulo janjeće pečenje. Velim ja njemu da   stanju je da autentično prenese detalje
          bih volio pojesti pečenje, a on će: ‘Baba,   s tih događaja. Redovan je na džuma-
          ima u Bingu. Odoh ti kupiti.’ Kažem mu ja   namazu. Dođe sa sinom Ademom, koji
          da ne bih to. Želio bih friško. Tad mi reče   je zakoračio u osmu deceniju života. Za-
          da takvo pečenje ima u Lohinji, podalje   dovoljstvo mi je što dolaze baš u Šarenu
          od Gračanice. Velim mu ja da je to dale-  džamiju. Nastojimo da prema njemu i
          ko. ‘Hajd’ da malo prilegnemo.’ Kad sam   ostalim penzionerima imamima iskaže-  Hadži Hasib-efendija
                                                                                sa sinom Ademom
          se prenuo, nema Adema. Pogledam kroz   mo pažnju, a posebno prema njemu koji
          prozor, kad nema mu ni kola. Znao sam   je najstariji, koji najviše pamti i koji je
          da je otišao po pečenje u Lohinju. Dođe i   čitav život posvetio Islamskoj zajednici.”
          donese mi vruće janjeće pečenje. Sin Adem
          ima dvoje djece, dvije kćerke intelektual-  NAJSTARIJI ČLAN SUBNORA
          ke, jedna je liječnica, a druga arhitektica.   Hasib-efendija je, kažu, izuzetno smi-
          Svi me dobro paze. Plaho se radujem Baj-  ren čovjek. Njegova blaga narav i svekolika
          ramu. Sa sinom odem na bajram-namaz.   uljuđenost plijenili su poštovanje kod svih
          Odavno na Bajramu nema mojih vršnjaka i   ljudi koji su ga poznavali. U mladosti je
          prijatelja iz moje generacije. Po dolasku iz   prolazio scile i haribde. U Drugom svjet-
          džamije kolju se kurbani. Dolazi rodbina.   skom ratu bivao je u tri vojske, a samo u
          I sad pamtim tekst pjesme o Bajramu koja   partizanima proveo je tri godine. Prvo je
          se pjevala uz saz, harmoniku ili šargiju: Ni   bio regrutovan u domobrane, iz kojih je,
          bajrami više nisu kao što su nekad bili, aši-  na prvom dodijeljenom odsustvu, zauvijek
          kluci gdje ste sada, kao nekad u mahali…”   pobjegao i u Gračanici se priključio Zele-
                                            nom kadru, da bi 1945. bio mobilisan u
          PODERAO TRI FIĆE I JEDNOG YUGU    partizane, u kojima je ostao oko tri godi-
            Na njegovu priču nadovezuje se sin   ne. Demobilisan je 8. aprila 1948. godine.
          Adem, koji je u 76. godini života: “U našoj   O postvojničkom životu kaže: “Prvi po-  u Gračanicu, u mahali Lipa. Bilo je to 1.
          porodici bila je uvijek istinska harmonija   sao kao imam dobio sam 1949. godine u   aprila 1968. godine. Tu sam ostao do 1990,
          i bezgranično povjerenje među roditelji-  Liješnici kod Maglaja. Komunistima nije   kad sam otišao u penziju.”
          ma i djecom. I nikad nismo bili bez para.   bilo pravo. Dvije godine kasnije bio sam   Zanimala me je Hasib-efendijina re-
          Kad je službovao u okolini Dervente, mi   na dvomjesečnoj vojnoj vježbi. Nastavio   ceptura za dug život. Samo se nasmijao.
          smo išli u školu, a baba i mama držali su   sam moj imamski posao. Tri godine sam   Kad je u pitanju ishrana, rekao mi je: “Ži-
          četiri krave. Sestra i ja smo im pomagali   bio hodža u toj Liješnici. Bilo mi je lijepo   vio sam i hranio se u težačkoj kući. Imali
          u prodaji i raznošenju mlijeka. Krave bi   iako je ovaj posao težak. Duša mi je bila za-  smo veliko imanje. Samo oko kuće djed
          se pomuzle do pet ujutro, potom bih ja do   dovoljna. Komunisti nisu mirovali. Jedno   je u jednoj parceli imao oko 100 dunuma.
          polaska u školu podijelio po selu i kad bih   veče, uz ramazan, udbaši, članovi komi-  Kad je hrana u pitanju, meni je važno je
          pođi u školu ponio bih kantu od deset li-  teta i mještani komunisti, pozvali su me   da ima graha, tarhane, hljeba. U Medre-
          tara i podijelio kupcima u gradu. Desi mi   na nekakav razgovor. Odmah je započela   si nas je bilo stotinjak. Za doručak smo
          se da mi zatrebaju pare, a znao sam gdje   priča o meni, kako ja, tobože, odvraćam   imali po kašiku suhog sira i komad vruće
          su njegove, ja bih slobodno uzmi i kaži   omladinu od njih te zaprijetili da odmah   pogače. Za ručak grah, kašika pekmeza i
          mu da sam uzeo. Baba je promijenio tri   moram napustiti posao imama. Jedno su   komad kukuruze, a za večeru tarhana i
          fiće, a posljednje vozilo mu je bio Yugo.   dijete nagovorili da tu javno kaže kako   proha (kukuruza). Abdestili smo se na
          Poslije jedne operacije na tijelu samoini-  sam ga uvjeravao da ne ide na njihove sa-  rijeci. Predavali su nam muderris Mu-
          cijativno je prestao voziti auto. Rekao je   stanke. Rekli su mu dati harmoniku ako   stafa-efendija Šiljić i jedan ili dvojica
          da neće više voziti. Bilo je to u njegovoj   to kaže. Dijete je, međutim, po nagovoru   učitelja. Velik broj nas je završio hifz. I ja
          85. godini života. Kad ga vidim da me   babe, reklo istinu da ga nisam odvraćao.   sam znao dvije trećine Kur’ana napamet.”
          čeka na vratima kuće, za mene nema ve-  Ujutro mi je jedan udbaš došao na kućna   Efendija Hasib živo se sjeća običaja
          ćeg bogatstva. Sretan sam što ga imam i   vrata i u povjerenju rekao da moram hit-  u svome selu kad je bio mlad. “U moje
          što mu mogu pohizmetiti.”         no napustiti džemat. U protivnom, strpat   vrijeme ašikovalo se na prozoru. Ako bi
            U razgovor se uključuje i Smajo-efen-  će me u zatvor. Napustio sam Liješnicu   ašiklija bio nepozvan, znao je primiti de-
          dija Mustafić: “Hasib-efendija Čamdžić   i vratio se u rodno selo Malešiće. Pauzi-  genek od djevojkinog babe ili braće. Mene
          je ušao u 101. godinu života. Jedini je   rao sam godinu, a potom sam 1953. go-  su cijenili. Oženio sam je. U braku smo
          živi imam koji je pohađao gračaničku   dine otišao u Omeragiće kod Dervente.   bili 73 godine. Pričalo se da je jedan mo-
          Osman-kapetanovu medresu. To je bila   Ondje sam ostao četrnaest godina. Rade-  mak fasovo batine od babe i braće djevoj-
          poznata medresa na ovim prostorima iz   ći u Omeragićima, školovao sam djecu.   ke kojoj je dolazio. Alčak, opet je oženio
          koje je izašlo puno imama i hafiza. Budući   Oboje djece mi je završilo fakultet. Bilo   tu djevojku. Ne znam da li je i u braku
          da je po programu Medrese softa morao   mi je lijepo. Poslije mi se otvorila služba   dobijao – fasungu.”    n


                                                                                                    STAV 8/7/2022 45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50