Page 45 - STAV broj 383 - 384
P. 45
Hanuma mi je umrla prije šest godina. U svaku stranicu Kur’ana naučiti napamet,
braku smo bili 73 godine. Živjela je 95 go- svi su oni, sa završetkom Medrese, makar
dina. Djeca su mi bila čestita. I danas su. I jednom prešli Kur’an napamet. Među nji-
Adem i Naza bili su matematičari. Teško je ma je bilo mnogo hafiza. Zadovoljstvo mi
naći nekoga da pazi oca kao moj Adem. U je da imamo još jednog živog svršenika
po noći zna doći da vidi jesam li pokriven, te Medrese. Mi smo u više navrata imali
fali li mi šta. Već šest-sedam godina nikad prijem za Hasib-efendiju. Još ima dobro
nisam noćio sam. On je uvijek sa mnom. pamćenje i može da priča o događajima
On se brine o svemu. Neki dan mi prah- koji su se dešavali u njegovo vrijeme. U
nulo janjeće pečenje. Velim ja njemu da stanju je da autentično prenese detalje
bih volio pojesti pečenje, a on će: ‘Baba, s tih događaja. Redovan je na džuma-
ima u Bingu. Odoh ti kupiti.’ Kažem mu ja namazu. Dođe sa sinom Ademom, koji
da ne bih to. Želio bih friško. Tad mi reče je zakoračio u osmu deceniju života. Za-
da takvo pečenje ima u Lohinji, podalje dovoljstvo mi je što dolaze baš u Šarenu
od Gračanice. Velim mu ja da je to dale- džamiju. Nastojimo da prema njemu i
ko. ‘Hajd’ da malo prilegnemo.’ Kad sam ostalim penzionerima imamima iskaže- Hadži Hasib-efendija
sa sinom Ademom
se prenuo, nema Adema. Pogledam kroz mo pažnju, a posebno prema njemu koji
prozor, kad nema mu ni kola. Znao sam je najstariji, koji najviše pamti i koji je
da je otišao po pečenje u Lohinju. Dođe i čitav život posvetio Islamskoj zajednici.”
donese mi vruće janjeće pečenje. Sin Adem
ima dvoje djece, dvije kćerke intelektual- NAJSTARIJI ČLAN SUBNORA
ke, jedna je liječnica, a druga arhitektica. Hasib-efendija je, kažu, izuzetno smi-
Svi me dobro paze. Plaho se radujem Baj- ren čovjek. Njegova blaga narav i svekolika
ramu. Sa sinom odem na bajram-namaz. uljuđenost plijenili su poštovanje kod svih
Odavno na Bajramu nema mojih vršnjaka i ljudi koji su ga poznavali. U mladosti je
prijatelja iz moje generacije. Po dolasku iz prolazio scile i haribde. U Drugom svjet-
džamije kolju se kurbani. Dolazi rodbina. skom ratu bivao je u tri vojske, a samo u
I sad pamtim tekst pjesme o Bajramu koja partizanima proveo je tri godine. Prvo je
se pjevala uz saz, harmoniku ili šargiju: Ni bio regrutovan u domobrane, iz kojih je,
bajrami više nisu kao što su nekad bili, aši- na prvom dodijeljenom odsustvu, zauvijek
kluci gdje ste sada, kao nekad u mahali…” pobjegao i u Gračanici se priključio Zele-
nom kadru, da bi 1945. bio mobilisan u
PODERAO TRI FIĆE I JEDNOG YUGU partizane, u kojima je ostao oko tri godi-
Na njegovu priču nadovezuje se sin ne. Demobilisan je 8. aprila 1948. godine.
Adem, koji je u 76. godini života: “U našoj O postvojničkom životu kaže: “Prvi po- u Gračanicu, u mahali Lipa. Bilo je to 1.
porodici bila je uvijek istinska harmonija sao kao imam dobio sam 1949. godine u aprila 1968. godine. Tu sam ostao do 1990,
i bezgranično povjerenje među roditelji- Liješnici kod Maglaja. Komunistima nije kad sam otišao u penziju.”
ma i djecom. I nikad nismo bili bez para. bilo pravo. Dvije godine kasnije bio sam Zanimala me je Hasib-efendijina re-
Kad je službovao u okolini Dervente, mi na dvomjesečnoj vojnoj vježbi. Nastavio ceptura za dug život. Samo se nasmijao.
smo išli u školu, a baba i mama držali su sam moj imamski posao. Tri godine sam Kad je u pitanju ishrana, rekao mi je: “Ži-
četiri krave. Sestra i ja smo im pomagali bio hodža u toj Liješnici. Bilo mi je lijepo vio sam i hranio se u težačkoj kući. Imali
u prodaji i raznošenju mlijeka. Krave bi iako je ovaj posao težak. Duša mi je bila za- smo veliko imanje. Samo oko kuće djed
se pomuzle do pet ujutro, potom bih ja do dovoljna. Komunisti nisu mirovali. Jedno je u jednoj parceli imao oko 100 dunuma.
polaska u školu podijelio po selu i kad bih veče, uz ramazan, udbaši, članovi komi- Kad je hrana u pitanju, meni je važno je
pođi u školu ponio bih kantu od deset li- teta i mještani komunisti, pozvali su me da ima graha, tarhane, hljeba. U Medre-
tara i podijelio kupcima u gradu. Desi mi na nekakav razgovor. Odmah je započela si nas je bilo stotinjak. Za doručak smo
se da mi zatrebaju pare, a znao sam gdje priča o meni, kako ja, tobože, odvraćam imali po kašiku suhog sira i komad vruće
su njegove, ja bih slobodno uzmi i kaži omladinu od njih te zaprijetili da odmah pogače. Za ručak grah, kašika pekmeza i
mu da sam uzeo. Baba je promijenio tri moram napustiti posao imama. Jedno su komad kukuruze, a za večeru tarhana i
fiće, a posljednje vozilo mu je bio Yugo. dijete nagovorili da tu javno kaže kako proha (kukuruza). Abdestili smo se na
Poslije jedne operacije na tijelu samoini- sam ga uvjeravao da ne ide na njihove sa- rijeci. Predavali su nam muderris Mu-
cijativno je prestao voziti auto. Rekao je stanke. Rekli su mu dati harmoniku ako stafa-efendija Šiljić i jedan ili dvojica
da neće više voziti. Bilo je to u njegovoj to kaže. Dijete je, međutim, po nagovoru učitelja. Velik broj nas je završio hifz. I ja
85. godini života. Kad ga vidim da me babe, reklo istinu da ga nisam odvraćao. sam znao dvije trećine Kur’ana napamet.”
čeka na vratima kuće, za mene nema ve- Ujutro mi je jedan udbaš došao na kućna Efendija Hasib živo se sjeća običaja
ćeg bogatstva. Sretan sam što ga imam i vrata i u povjerenju rekao da moram hit- u svome selu kad je bio mlad. “U moje
što mu mogu pohizmetiti.” no napustiti džemat. U protivnom, strpat vrijeme ašikovalo se na prozoru. Ako bi
U razgovor se uključuje i Smajo-efen- će me u zatvor. Napustio sam Liješnicu ašiklija bio nepozvan, znao je primiti de-
dija Mustafić: “Hasib-efendija Čamdžić i vratio se u rodno selo Malešiće. Pauzi- genek od djevojkinog babe ili braće. Mene
je ušao u 101. godinu života. Jedini je rao sam godinu, a potom sam 1953. go- su cijenili. Oženio sam je. U braku smo
živi imam koji je pohađao gračaničku dine otišao u Omeragiće kod Dervente. bili 73 godine. Pričalo se da je jedan mo-
Osman-kapetanovu medresu. To je bila Ondje sam ostao četrnaest godina. Rade- mak fasovo batine od babe i braće djevoj-
poznata medresa na ovim prostorima iz ći u Omeragićima, školovao sam djecu. ke kojoj je dolazio. Alčak, opet je oženio
koje je izašlo puno imama i hafiza. Budući Oboje djece mi je završilo fakultet. Bilo tu djevojku. Ne znam da li je i u braku
da je po programu Medrese softa morao mi je lijepo. Poslije mi se otvorila služba dobijao – fasungu.” n
STAV 8/7/2022 45