Page 35 - STAV broj 310
P. 35

dvadesetih godina ukazuje na sličnosti iz-
                                                                               među fašizma i komunizma u Sovjetskom
                                                                               Savezu, čak ih prikazuje kao dvije strane
                                                                               iste medalje koja prezire čovjeka”, piše
                                                                               Martens, što je, primjećujemo, identična
                                                                               misao koju će u nekoliko svojih tekstova
                                                                               ponoviti Mustafa Busuladžić dvije decenije
                                                                               poslije. Jedina razlika u promišljanu slič-
                                                                               nosti fašizma i komunizma između Andrića
                                                                               i Busuladžića bila je ta što je Busuladžić
                                                                               svoje tekstove potpisivao imenom i prezi-
                                                                               menom, a Andrić pseudonimom. Zaista,
                                                                               Andrić piše da je fašizam “svirepa reak-
                                                                               cija i slepi teror plaćenih banda u službi
                                                                               kapitalizma i militarizma”, a da ga drugi
                                                                               vide kao “revolt nacionalne svesti i pro-
                                                                               svećenih klasa protiv bezumnom crvenom
                                                                               teroru zavedenih masa”. Na drugom mje-
                                                                               stu, navodi Martens, Andrić označava ita-
                                                                               lijanski fašizam kao “naličje komunizma
                                                                               koji nije uspeo”. “Ovakva poređenja mu
                                                                               u komunističkom Beogradu nakon 1944.
                                                                               ne bi olako oprostili, upravo zbog toga što
                                                                               su bila toliko tačna. Ali ko je uopšte čuo
                                                                               za R. R.?”, pita Martens.
                                                                                  Već u novembru 1921. godine, nepune
                                                                               dvije godine nakon dolaska u Rim, zavr-
                                                                               šava se Andrićevo italijansko razdoblje u
                                                                               diplomatskoj biografiji. Kao novo mjesto
                                                                               službe, dodijeljen mu je Bukurešt. Nakon
                                                                               početnog oduševljenja, uskoro je ponovo
                                                                               uslijedio očaj. “Jedino u čemu on ovih
                                                                               godina nalazi zadovoljstvo očigledno su
                                                                               ljetovanja u Višegradu. Za razliku od ra-
                                                                               nijih godina, on sada ne planira više da
                                                                               stanovnicima Višegrada truje vodu i siluje
                                                                               im kćerke”, piše Martens. Naime, Andrić
                                                                               je nakon dolaska na ljetni raspust iz Za-
                                                                               greba u Višegrad 1913. godine pisao svom
                                                                               prijatelju Vojmiru Dubrešiću: “Danas sam
                                                                               nervozan jače i ne mogu da pišem sve o
                                                                               njima samo ti velim da ih mrzim do kri-
                                                                               minala. Mnogo sam puta premišljao – sje-
                                                                               deći s njima – kako bi bilo divno otrovati
                                                                               im vodovod da jednog dana pocrkaju svi
                                                                               upravo u času kad popuste iza ručka kajiš
                                                                               i posrknu vode. Ili im jedne noći deflori-
          “Jedino u čemu on ovih godina nalazi zadovoljstvo očigledno          rati (razdjevičiti, obeščastiti, silovati, op.
                                                                               a.) sve kćeri i svastike, krivonoge i muta-
          su ljetovanja u Višegradu. Za razliku od ranijih godina, on sada     ve djevojke.”
          ne planira više da stanovnicima Višegrada truje vodu i siluje        DISERTACIJA
          im kćerke”, piše Martens. Naime, Andrić je nakon dolaska na             Nakon godine u Rumuniji, Andrić je
          ljetni raspust iz Zagreba u Višegrad 1013. godine pisao svom         premješten u Generalni konzulat Jugosla-
                                                                               vije u Trstu, a nakon toga 1923. godine u
          prijatelju Vojmiru Dubrešiću: “Danas sam nervozan jače i             Konzulat u Graz, gdje se susreće s novim
          ne mogu da pišem sve o njima samo ti velim da ih mrzim do            izazovima. Po novom jugoslavenskom či-
                                                                               novničkom zakonu iz jula 1923. godine,
          kriminala. Mnogo sam puta premišljao – sjedeći s njima – kako        za visoku diplomatsku službu neophod-
          bi bilo divno otrovati im vodovod da jednog dana pocrkaju svi        ne su završene univerzitetske studije. Da
                                                                               bi stekao uvjete za ponovno zaposlenje,
          upravo u času kad popuste iza ručka kajiš i posrknu vode. Ili        Andrić u Grazu počinje pisati disertaciju
          im jedne noći deflorirati (razdjevičiti, obeščastiti, silovati, op.   Razvoj duhovnog života u Bosni pod utica-
                                                                               jem turske vladavine. Martens navodi da su
          a.) sve kćeri i svastike, krivonoge i mutave djevojke.”              kritičari u Bosni ocijenili rad kao dokaz


                                                                                                    STAV 11/2/2021 35
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40