Page 32 - STAV broj 310

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT

Ta je reprezentacija igrala samo prijatelj-
ske utakmice. Prvu utakmicu reprezentacija
NDH odigrala je protiv Njemačke u Beču
15. jula 1941. godine, a Njemačka je pobije-
dila 5-1. Posljednju utakmicu reprezentacija
NDH odigrala je u aprilu 1944. u Zagrebu
protiv Slovačke i pobijedila 7-3. Kako tvrde
hrvatski historičari, u maju 1945. godine ra-
sformiran je “Građanski”, čuveni zagrebački
klub koji je davao većinu igrača za reprezen-
taciju NDH. Najbolji igrači, među njima i
reprezentativci NDH, poslani su da igraju za
novoformirani klub, beogradski “Partizan”.
Kako je to izgledalo, ispričao je u jed-
nom intervjuu Miroslav Brozović, igrač
“Građanskog” i NDH reprezentacije. “Nas
sedam-osam komunisti su mobilizirali: Šo-
štarić, Čajkovski, Bobek, Matekalo i ja smo
igrali za tim Jugoslavenske armije. Odmah
po okončanju rata, u Beogradu je organizira-
no prvenstvo tadašnjih republika; armijski
tim je igrao van konkurencije, ali je dospio
do finala, gdje je poražen od reprezentaci-
je Srbije s 1-0. Onda su od mene zatražili
da ostanem u Beogradu. Ko je smio reći –
neću. Mislio sam ostati godinu pa se vratiti
u Zagreb, ali sam ostao tri godine.” Brozović
nakon toga dolazi u Sarajevo, u istoimeni
klub, gdje svojim radom postavlja temelje
za prvu titulu prvaka Jugoslavije osvojenu
1967. godine.
Mirko Kokotović iz Lukavca bio je prvi
kapiten reprezentacije NDH, postigao je za Ernest Dubac jedini je koji je, uz Miro- karijere, posvetio se trenerskom pozivu i vo-
nju dva gola. S “Građanskim” je dva puta slava Brozovića, odigrao svih 15 utakmica dio “Slobodu” iz Tuzle i NK “Dubrovnik”.
prvak NDH, a nakon rata postaje trener u fudbalske reprezentacije NDH. Nakon rata Krešimir Pukšec je 1942. godine fudbal-
Zagrebu, Ljubljani, banjalučkom “Borcu”, postaje trener, a 1955. godine trenirao je ze- ski prvak NDH, a onda odmah nakon rata,
zagrebačkoj “Lokomotivi”, mostarskom nički “Čelik”. Gustav Lechner prvak je NDH 1945. godine, igra tim Druge armije JNA.
“Veležu”, “Kozari” iz Bosanske Gradiške, sa zagrebačkim “Građanskim”, 12 puta igra Šest puta reprezentativac NDH.
te u Turskoj, Grčkoj i na Kipru. za reprezentaciju NDH. Nakon rata, ostaje Franjo Wölfl je 1948. godine na olim-
Bernard Hügl, koji je na jednoj utakmici u fudbalu, radi kao trener, a s “Dinamom” pijskom turniru u Londonu osvojio srebr-
bio selektor reprezentacije NDH, nakon rata osvaja titulu prvaka Jugoslavije 1958. godine. nu medalju. Koju godinu ranije, igra za re-
bio je, kao pripadnik njemačke nacionalne Ico Hitrec jedan je od čelnika Hrvatskog prezentaciju NDH, a bio je član Selektorske
manjine i sportski dužnosnik NDH, šikani- nogometnog saveza u godinama NDH, a na- komisije koja je pripremala i vodila jugosla-
ran, zatvaran i osuđen na 6 godina zatvora. kon rata osniva klub “Akademičar”. Tokom vensku reprezentaciju na Svjetskom prven-
Poslije je bio trener zagrebačkog “Dinama”, Drugog svjetskog rata spasio jevrejske po- stvu 1954. godine u Švicarskoj.
mostarskog “Veleža” i osječkog “Proletera”, rodice Hirschler i Rosenfeld. Željko Čajkovski, brat Zlatka Čajkovskog,
a radio je u Njemačkoj, gdje je bio pomoćnik Ivan Jazbinšek bio je fudbalski prvak i pozivan je u fudbalsku reprezentaciju
njemačkog selektora Herbergera. NDH i Jugoslavije. Za reprezentaciju Hrvat- NDH. Za reprezentaciju Jugoslavije na OI
Franjo Glaser, prema različitim izvori- ske nastupio je 18 puta, a kao trener vodio u Londonu 1948. godine osvaja srebrnu
ma, rođen je ili u Sarajevu ili u Osijeku. Sa je zagrebački “Dinamo” iz Zagreba, a radio medalju. Igrao je na Svjetskom prvenstvu
zagrebačkim “Građanskim” je prvak NDH, je i u Kanadi i, pomalo ironično, u Izraelu. 1950. godine u Brazilu. Bio je juniorski pr-
a onda četiri godine kasnije s beogradskim Branko Pleše odigrao je za reprezenta- vak NDH u stolnom tenisu.
“Partizanom” prvak Jugoslavije. Za repre- ciju NDH 13 utakmica i postigao četiri po-
zentaciju Hrvatske igrao je 11 puta, a onda gotka. Godinu nakon sloma NDH postaje ATLETIČARI I RUKOMETAŠI
se nakon igračke okrenuo trenerskoj karijeri. reprezentativac Jugoslavije, a nakon igračke Apsolutno najveće sportsko ime koje
je nosilo dres Nezavisne Države Hrvatske
jeste pokojni Franjo Mihalić, jedno od naj-
većih imena svjetske atletike. U Nezavi-
Kao i mnogi drugi, i Delić je svoju sportsku karijeru gradio u snoj Državi Hrvatskoj bio je višestruki re-
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pod njezinim grbom. Delić od prezentativac i pobjednik na takmičenjima
u Bratislavi, Budimpešti, Sofiji, Subotici i
1941. živi u Zagrebu, te je do 1945. nastavnik tjelesnog odgoja i Bukureštu. Tri je puta bio proglašen najbo-
sporta u Domobranskoj zastavničkoj školi i član Atletskog kluba ljim sportistom Nezavisne Države Hrvatske.
U domobrane odlazi 1945. godine, no nije
“Hašk”. Bio je i stručni tajnik Fiskulturnog saveza Hrvatske. dugo ratovao jer je ubrzo stigao kraj Drugog

32 11/2/2021 STAV