Page 27 - STAV broj 310
P. 27

kreacije Krležinih junaka, klasičnih heroja i salonskih ljubav-  književnika (1937–1940) i honorarni nastavnik na Akademiji
          nika ostaju trajno zapisane u antologiji hrvatskog scenskog   likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1940. i 1941. djelovao
          stvaralaštva. Režije mu obuhvataju širok repertoar hrvatskih   je kao prosvjetni viši pristav pri Banovini Hrvatskoj. Od 1. de-
          i stranih dramskih i opernih autora. Napisao je i adaptirao za   cembra 1942. do 20. juna 1944. službovao je kao časnik u Po-
          pozorište dvadesetak djela, uz veliki broj prijevoda. Preveo je i   punidbenom odjelu Ministarstva oružanih snaga (MINORS).
          oba dijela Fausta J. W. Goethea. Godine 1925. napisao je scena-  Potkraj 1942. objavio je zbirku stihova Tuga zemlje u nakladi
          rij, režirao, igrao glavnu ulogu i finansirao filmski projekt Dvo-  HIBZ-a, za koju je u junu 1943. primio Antunovsku nagradu
          rovi u samoći. Opere i drame režirao je i u Francuskoj, Austriji i   Državnog zavoda za narodnu prosvjetu u Zagrebu. Sredinom
          Njemačkoj. Za vrijeme NDH bio je u naponu stvaralačke snage;   1944. postavljen je za književnog sekretara HIBZ-a u Zagrebu.
          bio je voditelj Dječjeg carstva i popularni Car Pričalo. Pisao je   Po završetku Drugog svjetskog rata komunističke vlasti kažnja-
          pozorišne komade, igrao i režirao drame i opere na Hrvatskom   vaju ga s dva mjeseca zabrane objavljivanja. Kao urednik u Na-
          krugovalu i u pozorištu. Drame Dubravka (I. Gundulić), Ognji-  kladnom zavodu Hrvatske i “Zori”, priredio je mnogobrojna
          šte (M. Budak), Kardinal (L. N. Parker), Zrinski i Tomislav (T.   izdanja hrvatskih pisaca. Bio je također direktor Instituta za
          Strozzi), Faust (J. W. Goethe), Prijatelj žena (A. Dumas), Splet-  književnost i teatrologiju i predsjednik Društva književnika
          ka i ljubav (F. Schiller) i dr.; opere: Don Carlos (G. Verdi), Ca-  Hrvatske (1964–1965). Redovni član JAZU-a (HAZU) postao
          valleria rusticana (P. Mascagni), Adriana Lecouvreur (F. Cilea),   je 1965. Prevodio je s češkog i njemačkog, sastavio nekoliko an-
          Rajnino zlato (R. Wagner). Odigrao je i veliki broj uloga. Imao   tologija i uredio sabrana djela mnogih hrvatskih pisaca (S. S.
          je čin domobranskog satnika.                        Kranjčević, A. G. Matoš, V. Vidrić, I. Kozarac, J. P. Kamov, T.
                                                              Ujević, I. G. Kovačić). Važniji naslovi: Lirika (1931), Sunce na
                                             ŠABANOVIĆ,       oranicama (1933), Pepeo srca (1936), Tuga zemlje (1942), Blagdan
                                          Hazim, orijentalist   žetve, Zora i Seljačka sloga (1956), Srebrne svirale (1960), Prsten
                                          (Poriječani kraj Vi-  (1963), Prijateljstvo riječi (1981), Kruh svagdanji (1986), Sabrana
                                          sokog, 22. 7. 1916   djela (1988. i 1989), Djela (1995).
                                          –  Carigrad,  22.  3.
                                          1971):  Završio  je    UJEVIĆ, Mate, enciklopedist, bibliograf, književnik
                                          Gazi Husrev-bego-   (Krivodol kraj Imotskog, 13. 7. 1901 – Zagreb, 7. 1. 1967). U
                                          vu medresu u Sara-  gimnaziju je krenuo kod franjevaca u Sinju, a maturirao je
                                          jevu te studirao na   1922. u klasičnoj gimnaziji u Splitu. Studirati je započeo na
                                          Višoj islamskoj šeri-  Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao je na Filozof-
                                          jatsko-teološkoj školi.   skom fakultetu u Ljubljani “jugoslavenske književnosti, hr-
                                          Završio je Filozofski   vatski jezik, staroslavenski, francuski i narodnu historiju”.
                                          fakultet u Beogradu,   Do marta 1941. predaje na nadbiskupskoj gimnaziji u Zagre-
                                          gdje je i doktorirao   bu, a od tada sve vrijeme posvećuje HIBZ-u, napose radu na
                                          1956. Kao student, u   Hrvatskoj enciklopediji. U razdoblju od 10. februara 1941. do
                                          Sarajevu je sarađivao   5. maja 1945. objelodanjeno je pet svezaka Hrvatske enciklo-
                                          u Novom beharu i Gla-  pedije. Osim te, HIBZ je objelodanio tri sveska, od deset pla-
          sniku Islamske vjerske zajednice. Za vrijeme NDH bio je kustos   niranih, enciklopedijskog zbornika za mladež Znanje i radost
          u Hrvatskom zemaljskom muzeju u Sarajevu, te je razvio bo-  (1942 – 1944), zatim više stotina svezaka u sljedećim serijama:
          gatu publicističku djelatnost: piše članke o kulturnim vezama   Zemlje i narodi, Suvremena hrvatska umjetnost, Posebna izdanja,
          Hrvata i Arapa u prošlosti, o Hrvatima muslimanima u turskoj   Suvremeni hrvatski pisci, Ukupna djela hrvatskih pisaca, Teksto-
          prošlosti, portrete glasovitih Hrvata u Visokoj porti, o vezama   vi i pregledi, Hrvatska misao i riječ kroz stoljeća, Vedra knjiga,
          Hrvatske s islamskim svijetom, te se zauzima za moralnu obno-  Svjetski klasici, Junaci djela i misli, Knjižica za književna i estet-
          vu u novom društvu NDH. Sarađivao je u Osvitu (1942–1944),   ska pitanja, Pomorski leksikon i Hrvatska bibliografija. U sklopu
          Glasniku Islamske vjerske zajednice (1941–1943), Novom listu   HIBZ-a pokrenuti su časopisi: Književni tjednik (1941–1942),
          (1941–1942), Hrvatskom narodu (1941–1943), Za dom (1942),   Časopis za hrvatsku povijest (1943–1944), Vienac (1944), Časopis
          Spremnosti (1943), Novom Beharu (1941–1942, 1944) i dr. Po-  za medicinu i biologiju (1945) te Croatia na njemačkom jeziku,
          slije sloma NDH osuđen je na tri godine robije, od čega je od-  šest brojeva, i jedan broj na francuskom jeziku (1941–1944).
          služio oko godinu dana. Radi potom u Arhivu grada Sarajeva,   S P. Tijanom i V. Štefanićem sastavio je srednjoškolske udž-
          na Pravnom fakultetu te od 1950. u Orijentalnom institutu u   benike: Prve brazde (hrvatska čitanka za 1. i 2. razred srednjih
          Sarajevu. U središtu njegovog naučnog zanimanja jeste kul-  škola, 1941), nastavak Sjetva (hrvatska čitanka za 3. i 4. razred
          turna historija Bošnjaka na prostoru bivše Jugoslavije. Objav-  srednjih škola, 1941) i Plodovi srca i uma (hrvatska čitanka za
          ljivao je na turskom i arapskom jeziku, između ostalog: Turski   više razrede srednjih škola, 1941). Uz opsežan organizacijski
          dokumenti u Bosni iz druge polovine XV. stoljeća (Sarajevo, 1949),   posao oko HIBZ-a i Hrvatske enciklopedije u ratnim uvjetima,
          Upravna podjela jugoslavenskih zemalja pod turskom vladavinom   Ujević sarađuje u Književnom tjedniku, Viencu, Prosvjetnom ži-
          do Karlovačkog mira 1699. (Sarajevo, 1953), Bosanski pašaluk,   votu, Hrvatskoj pozornici, Obitelji, a uredio je dva sveska djela
          postanak i upravna podjela (Sarajevo, 1959). Bio je saradnik En-  Čedomila Jakše, četiri sveska djela Đure Sudete. Njegov po-
          ciklopedije Jugoslavije.                            kušaj da poslije 9. maja 1945. nastavi rad na Hrvatskoj enciklo-
                                                              pediji nije uspio zbog stava tadašnjih vlasti, a sam se našao u
            TADIJANOVIĆ, Dragutin, književnik (Rastušje kraj   stanovitoj izolaciji. Od 1947. u sklopu Akademijina Jadran-
          Broda, danas Slavonski Brod, 4. 11. 1905): Gimnaziju je zavr-  skog instituta nastavlja s radom na Pomorskoj enciklopediji. Tek
          šio u Brodu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio   1950, nakon još jednog neuspjelog pokušaja obnove rada na
          je studij južnoslavenskih književnosti i filozofije (1937). Pod   Hrvatskoj enciklopediji, Ujević već poodmakle radove na Pomor-
          pseudonimom Morgan Tadeon štampao je 1922. jednu pje-  skoj enciklopediji i svoje veliko znanje u izradbi enciklopedija i
          smu u zagrebačkom srednjoškolskom listu Omladina. Radio   bibliografija uklapa kao glavni organizator i spiritus movens
          je kao korektor Narodnih novina, sekretar Društva hrvatskih   u Krležin Leksikografski zavod u Zagrebu.


                                                                                                    STAV 11/2/2021 27
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32