Page 22 - STAV broj 310

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT

LORKOVIĆ, Melita, pijanistica i pedagoginja (Županja, – 31. 8. 1946). Nakon izlaska iz logora, kratko vrijeme radi kao
25. 11. 1907 – Zagreb, 1. 11. 1987): Sestra kompozitora i diri- korepetitor na Radiju Zagreb, u Skoplju kao dirigent i režiser
genta Mladena Pozajića, supruga Radoslava Lorkovića, majka (1948–1953). Od 1950. dirigira u Ljubljani, od 1952. angažiran
Radovana Lorkovića, uglednog evropskog violinista. Studij kla- je i u Rijeci, od 1954. djeluje u mnogim operama izvan Hrvat-
vira završila je 1928. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi ske, a od 1970. je dirigent Zagrebačke filharmonije i dirigent
prof. Stančića, usavršavala se kod A. Cortota, Lévyja i Margu- i režiser zagrebačke Opere. Po njemu se danas zove Međuna-
arite Long u Parizu. U razdoblju od 1926. do 1945. profesorica rodno natjecanje mladih dirigenata “Lovro von Matačić”, koje
je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kao koncertna pijanisti- se svake 4 godine održava u Zagrebu. Po Matačiću su nazvane
ca počinje karijeru 1937. Često nastupa u Hrvatskoj i inostran- ulice u Našicama, Zadru, Bjelovaru, Zagrebu i Požegi.
stvu. Nakon sloma NDH, u Hrvatskoj je nepodobna zbog jav-
nih nastupa u ratnim godinama, ostaje bez posla i 1948. odlazi MESARIĆ, Kalman, režiser i književnik (Prelog, 7. 9.
u Beograd, gdje do 1960. djeluje kao profesorica na tamošnjoj 1900. – Zagreb, 30. 1. 1983): U zagrebačko Hrvatsko narodno
Muzičkoj akademiji, a potom je do 1972. profesorica i šefica kazalište dolazi kao pomoćni, a potom kao samostalni režiser
klavirskog odjela na Conservatoire National Supérieur de Mu- (1925–1928.). Bavi se novinarstvom i odlazi na usavršavanje u
sique u Kairu. Od 1972. do smrti živi u Zagrebu. Ostvarila je Berlin, a od 1932. do 1941. ponovno je režiser u Zagrebu. Vrlo
jedan od najopsežnijih klavirskih repertoara među hrvatskim je aktivan pozorišni kritičar i dramatičar. Njegova najuspjelija i
pijanistima, odgojila nekoliko generacija vrsnih muzičara, ve- najizvođenija komedija jeste Gospodsko dijete. Za vrijeme NDH
liku pažnju posvećivala je djelima hrvatskih autora, gostova- direktor je, dramaturg i režiser u Sarajevu i Osijeku (1941/42), a
la u svim velikim svjetskim kulturnim središtima. Snimila je potom u Zagrebu (od 1942), te na Hrvatskom krugovalu i u HNK.
više gramofonskih ploča, bavila se i redigiranjem instruktivnih Nakon sloma NDH, po kazni je upućen u Rijeku (1946/47), te
klavirskih izdanja. u Split, gdje je voditelj Drame i organizator Dramskog studija
(1947–1952), potom vodi Dramu u Sarajevu (1952) i Tuzli (1952–
MARJANOVIĆ, Branko, filmski režiser (Zagreb, 12. 5. 1957.) Godine 1957. vraća se u Zagreb kao direktor Drame i
1909 – Zagreb 13. 2. 1996): Sin publiciste i književnika Milana zamjenik direktora kazališta “Komedija” (1957–1959). Danas
Marjanovića. Nakon završene trgovačke akademije i dramske ulice ima u Čakovecu i Prelogu.
škole, otišao je na filmsku izobrazbu u Prag. Bio je šef propa-
gande zagrebačkog predstavništva “Foxa”. Vrativši se, pisao je MEŠTROVIĆ,
scenarije, režirao i montirao više desetaka kratkometražnih fil- Ivan, kipar (Vrpo-
mova. Za vrijeme NDH radio je kao organizator, režiser i dra- lje, 15. 8. 1883. – So-
maturg, scenarist i montažer. Bio je rukovoditelj proizvodnje i uth Bend, SAD, 16.
učitelj mladih kadrova Državnog slikopisnog zavoda “Hrvatski 1. 1962): U katalogu
slikopis”, te voditelj proizvodnje i montažer prvog hrvatskog Venecijanskog bije-
cjelovečernjeg muzičkog filma Lisinski. Od snimljenih materi- nala 1942. predstav-
jala za žurnale montirao je dokumentarni film Straža na Drini, ljen je kao središnja
koji je 1942. osvojio nagradu “Zlatni lav” na Bijenalu u Vene- ličnost hrvatske um-
ciji. S režiserom Milanom Katićem organizirao je u “Hrvat- jetnosti tokom NDH,
skom slikopisu” simpatizere antifašističke borbe. Nakon ula- te je prikazan njegov
ska partizana u Zagreb (1945), montirao je Filmske novosti br. 1, životni put od Ota-
poznate kao Oslobođenje Zagreba. Potom je ostvario dokumen- vica u Dalmatinskoj
tarne filmove Istra (1945) i Rijeka u obnovi (1946). Nakon režije zagori, školovanja u
igranih filmova Zastava (1949), Ciguli Miguli (1952) i Opsada Splitu i Beču, do usa-
(1956), posvetio se isključivo dokumentarnom filmu. Omnibus vršavanja u Parizu.
Mala čuda velike prirode (1971–1974) vrhunac je Marjanoviće- Autor prikaza naziva
vog dokumentarizma. ga “najvećim živućim
kiparom sadašnjice”.
MATAČIĆ, Lovro, dirigent (Sušak, 14. 11. 1899. – Zagreb, Tako iscrpnu biogra-
4. 1. 1985): Ubraja se u red prvih dirigenata stoljeća. U muzički fiju u katalogu Me-
život uključio se 1908. u Beču kao član dječačkog hora “Wiener štrović je zaslužio time što je već peti put nastupao na Bijenalu
Sängerknaben”. Studirao je kod O. Nedbala i I. Herbsta, a ka- i bio jedini hrvatski umjetnik evropskog ugleda, najzaslužniji
rijeru je započeo 1915. kao korepetitor opere u Kölnu. Nakon što je NDH nastupila u Veneciji ratne 1942. Jedan je od ute-
toga, ravna operama u Osijeku, Novom Sadu, Ljubljani, Rigi, meljitelja društva “Medulić” (1908), profesor i rektor zagrebač-
Zagrebu i Beogradu. Za vrijeme NDH vrlo je aktivan u Zagre- ke Likovne akademije (od 1923. do 1942, formalno razriješen
bu. Godine 1941. piše popularnu koračnicu Pjesma hrvatske po- tek u septembru 1944). Bio je savjetnik za umjetničke priloge
bjede, kao i niz sličnih aranžmana za vojne muzičke ansamble; u Hrvatskoj enciklopediji. Meštrović je bio inicijator i organiza-
od februara 1942. umjetnički je voditelj zagrebačke Opere; od tor velike izložbe “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” (1938) u
augusta vrhovni nadzornik svih domobranskih muzika i zapo- Domu likovnih umjetnosti, koji je projektirao. Njegov atelje
vjednik muzičara. Imao je čin domobranskog potpukovnika. u Mletačkoj ulici (do 1937) bio je živo okupljalište umjetnika.
Stalni je gost u Austriji, Njemačkoj i Italiji. Za vrijeme NDH Vlasti NDH su ga isticale kao ambasadora hrvatske kulture i
dirigirao je operama Carmen (G. Bizet), Parsifal i Rajnino zlato poticajnu ličnost kojoj su se, unatoč militantnom okruženju u
(R. Wagner), Turandot (G. Puccini)... Prvih dana nakon dolaska Veneciji (1942) i na izložbama hrvatske umjetnosti u Berlinu,
partizana sklonio se u stan, ali ga nova vlast optužuje za sarad- Beču i Bratislavi (1943), priklonili brojni slikari. Želio je pomoći
nju s okupatorom i prijateljstvo s moćnicima NDH, te se našao promociji mlade hrvatske države iz umjetničkih i domoljubnih
u životnoj opasnosti. Bio je osuđen na smrt, ali je ipak pomilo- razloga. Ipak, protivio se Paveliću zbog toga što je Dalmaciju
van. Zatvoren je u logoru na Kanalu i u vojnom zatvoru u No- dao Italiji. Proveo je tri i po mjeseca u zatvoru. Ulice nazvane
voj Vesi u Zagrebu, a poslije i u Staroj Gradiški (10. 10. 1945. njegovim imenom danas nose brojni hrvatski gradovi.

22 11/2/2021 STAV