Page 20 - STAV broj 310

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT

KADRNKA, Silvije, radiolog (Nova Gradiška, 31. 12. 1902 imenovana profesoricom na Akademiji primijenjene umjetnosti
– Zagreb, 28. 5. 1965): Medicinu je studirao u Grazu, Beču i u Zagrebu. Po njoj jedna ulica u Zagrebu nosi ime.
Ženevi, gdje je 1928. diplomirao. U Ženevi je ostao raditi do
1935. u Središnjem sveučilišnom rentgenskom zavodu Kanto- KARAMAN, Ljubo, historičar umjetnosti, konzervator
nalne bolnice. Tu je 1933. habilitirao za privatnog docenta te (Split, 15. 6. 1886 – Zagreb, 19. 4. 1971): Školovao se u Spli-
postao zamjenik voditelja Zavoda. Godine 1935. dolazi u Za- tu i Beču. Specijalizirao je historiju umjetnosti kod glasovitih
greb kao voditelj Rentgenskog kabineta Instituta za tuberku- profesora Maxa Dvořáka i Józepfa Strzygowskog te doktorirao
lozu. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1936. habilitirao 1920. Nakon kraćeg službovanja, tokom Prvog svjetskog rata u
je za privatnog docenta. Godine 1941. rentgenolog je bolesnič- gimnazijama u Splitu i Dubrovniku, imenovan je 1926. glavnim
ke blagajne “Merkur” u Zagrebu, a od 1942. voditelj Zavoda konzervatorom za Dalmaciju u Splitu. Od tada je svoj naučni
za rentgenologiju novootvorene zagrebačke Zakladne bolnice rad posvetio ustroju konzervatorske službe. Od prve objavlje-
na Rebru. Početkom 1943. imenovan je redovnim profesorom ne studije (1921) o zlatnom nalazu na Trilju nedaleko od Sinja
Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Sarađivao je u Hrvatskoj en- pa do knjige O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih
ciklopediji (II–V). Kako mu je poslije sloma NDH profesorska krajeva (1963), temeljnog djela za hrvatsku historiju umjetno-
titula bila poništena, 1948. postaje opet vanredni, a 1959. redov- sti, djelovao je kao zaštitar koji se zalaže za konzerviranje, a ne
ni profesor. Od 1950. do kraja života bio je voditelj Zavoda za restauriranje djela (Pravilnici za očuvanje starina, Split, 1931).
radiologiju Opće bolnice “Dr. Mladen Stojanović” u Zagrebu Vrstan je polemičar kad je u pitanju očuvanje starih ambijen-
(danas Klinička bolnica “Sestre milosrdnice”). talnih vrijednosti dalmatinskih urbanih cjelina (O Grguru Nin-
skome i Meštrovićevu spomeniku u Splitu), Bihać (Split, 1929) te
KADIĆ, Rešad, pisac, novinar (Sarajevo, 1912 – Sarajevo, originalan teoretičar umjetnosti i “majstor prvih sinteza” hr-
1988): Bio je književnik i novinar. Novinarstvom se počeo ba- vatske historije umjetnosti (Pregled umjetnosti u Dalmaciji od do-
viti prije Drugog svjetskog rata, a svoj posao nastavio je i tokom seljenja Hrvata do pada Mletaka, 1952). Tokom NDH živi i radi
vladavine NDH. Komunističke vlasti hapse ga zbog sudjelova- u Zagrebu, 1941. preuzima upravu Konzervatorskoga zavoda.
nja u javnom i kulturnom životu NDH i šalju na dugogodiš- Objavljuje kapitalnu monografiju Buvinove vratnice i drveni kor
nju robiju. Pisao je i objavljivao pod svojim imenom, ali i pod splitske Katedrale (1942), studije O spomenicima VII. i VIII. sto-
pseudonimom Aleksandar Radenković – Al Radek. Smatra se ljeća u Dalmaciji i o pokrštenju Hrvata (Vjesnik hrvatskog arheo-
da je pseudonim koristio “uslijed izopćenosti i diskriminaci- loškog društva, XXII – XXIII, 1942/43), Starohrvatska umjetnost
je”. Objavio je veći broj “popularnih romana”, i to ekavicom, (Časopis za hrvatsku poviest, I, 1943), Živa starina (ibid, 1943),
te se njegovo ime, iako je robijao zbog saradnje s ustaškim re- Stari dubrovački slikari (Hrvatska Revija, 3, 1943) te proširenu i
žimom, našlo na spisku srpskih pisaca naučne fantastike. Naj- za francuskog izdavača priređenu Zbirku eseja i članaka (Edition
poznatiji je po svom Mevludu, za koji je 1963. godine osvojio Europa, 1944). S Baradom je uređivao Časopis za hrvatsku poviest
prvu nagradu na takmičenju Vrhovnog islamskog starješinstva. (1943–1944). Putujući Bosnom, istražuje i obrađuje predroma-
Među poznatija Kadićeva djela ubrajaju se Ilhamijin put u smrt i ničko razdoblje i stećke, a studiju o tome objavit će tek 1954.
Hadži Lojo. Po njemu ime nose jedna ulica u Visokom i osnovne godine. Bio je sekretar HAZU-a. Nakon sloma NDH, nastavlja
škole u Kaknju i Tešnju, u kojem je po vlastitoj želji sahranjen. publicističku djelatnost, a 1965. izabran je za redovnog člana
JAZU-a (u kojoj je već 1932. bio izabran za dopisnog člana), a
nakon penzioniranja, 1964, nastavlja djelovati u Konzervator-
skom zavodu Hrvatske kao viši naučni savjetnik.

KAUŠIĆ, Ružica, pjevačica (Čerević kraj Iloka, 9. 4. 1915 –
Zagreb, 17. 11. 1993): Radila je od 1934. u advokatskim pisarni-
cama; pjevačica je Radija Beograd od 1936. do 1940, a od 1941.
do 1972. članica opernog hora HNK u Zagrebu. U Zagreb je
došla s ugledom popularne pjevačice slavonskih i starogradskih
pjesama, te se odmah uključila u estradno-kabaretske priredbe,
na kojima je pjevala uz vlastitu pratnju na gitari. Nastupala je
i u duetu s Paljetkom. Za vrijeme NDH pjevala je za ranjenike
u Hrvatskoj i Njemačkoj, te za hrvatske legionare, ali je naj-
veću popularnost stekla na redovnim estradnim priredbama u
zagrebačkoj Radničkoj komori.

KLAIĆ, Adolf Bratoljub, filolog, leksikograf (Bizovac, 27.
7. 1909 – Zagreb, 2. 3. 1983): Od treće godine života do smrti
živio je u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, klasičnu gi-
KANTOCI, Ksenija, kiparica (Trebinje, 9. 7. 1909 – Zagreb, mnaziju i Filozofski fakultet, te doktorirao disertacijom o bi-
6. 9. 1995): Supruga je akademskog slikara Frane Šimunovi- zovačkom narječju. Na specijalizaciji je u Pragu, Varšavi, Kra-
ća. Završila je Umjetničku akademiju u Zagrebu (1937), usa- kovu i Poznanju. Gimnazijski je profesor, a potom profesor na
vršavala se u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Prvi je put izla- Visokoj pedagoškoj školi, nakon rata na Akademiji za kazališ-
gala na izložbi “Pola vijeka hrvatske umjetnosti” 1938. Ratno nu umjetnost. Na Akademiji je bio i rektor. U Zborniku Naša
je razdoblje provela službujući u srednjim školama u Osijeku domovina, u I. svesku, napisao je prilog Korienski i izgovorni pra-
i Varaždinu. S portretima i dječijim glavama u sadri i bronzi vopis. U ime Hrvatskog državnog ureda za jezik, poslije Ure-
zapaženo je nastupala na 2, 3. i 4. izložbi hrvatskih umjetnika da za hrvatski jezik, napisao je knjigu Koriensko pisanje 1942.
u NDH. Na izložbama Hrvatske umjetnosti u Berlinu, Beču i godine. Provedbenu naredbu o hrvatskom jeziku potpisao je
Bratislavi tokom 1943. jedina je kiparica, a njezina bronzana 27. 6. 1942. ministar nastave S. Ratković. Klaić je, uz saradnju
“Ženska glava” privlači pažnju stručne javnosti. Poslije rata je članova Ureda za hrvatski jezik, zajedno s F. Ciprom, priredio

20 11/2/2021 STAV