Page 15 - STAV broj 310

ČOLAKOVIĆ, Enver, književnik počinje snimati i pridružuje se A. Frajtiću na ustroju “Fotoklu-
(Budimpešta, 27. 5. 1913 – Zagreb, 18. ba”. Okreće se socijalnim temama i snima prosjake, život ulice,
8. 1976): U Budimpešti je završio re- ljude iz naroda, stvorivši tako do 1937. glasoviti ciklus hrvatske
alnu gimnaziju i upisao se na Visoku life fotografije, poslije nazvan Ljudi s ulice. Sudjeluje na izložba-
tehničku školu. Od 1939. do 1944. ži- ma “Fotokluba” u Zagrebu od 1932. Godine 1932. bilježi i prve
vio je u Sarajevu, a od 1945. u Zagrebu. međunarodne uspjehe na izložbi u Luzernu te objavljujući u pa-
Saradnik je brojnih časopisa u Sarajevu riškoj reviji Point de vue images du monde. Ocjenjivački sud Dru-
i Zagrebu: Osvit, Hrvatska misao, Hrvat- gog međunarodnog salona fotografije u Philadelphiji uvrstio je
ski narod, Hrvatsko kolo, Novi behar. Nje- njegove fotografije na izložbu 1933. u Muzeju “Pennsylvania”,
gov roman Legenda o Ali-paši (1944) na- postavljajući ga rame uz rame s H. C. Bressonom, Moholy-Na-
građen je državnom nagradom. Godine gyjom i Margaret B. White. Godine 1937. nagrađen je na kon-
1944. imenovan je za atašea za kulturu kursu časopisa American Photography i diplomom na Četvrtom
pri hrvatskom poslanstvu u Mađarskoj. internacionalnom salonu u New Yorku. Fotografijama iz ciklusa
U Sarajevu je 1945. uhapšen, proveden hrvatskog etnografskog i umjetničkog blaga sudjelovao je 1939. u
u Zagreb, pušten, ali ponovno nekoliko divot-izdanju izdavača A. Velzeka Kultura Hrvata kroz tisuću godi-
puta hapšen. Poslije sloma NDH radio na. Velikim brojem snimaka dokumentirao je prve mjesece NDH
kao korektor u Nakladnom zavodu Hr- u Zagrebu i okolici, napravio više snimaka i portreta A. Pavelića.
vatske (do 1946) i kao redaktor u Leksikografskom zavodu Tokom NDH sudjeluje na svim međunarodnim izložbama um-
(1952–1954). Uglavnom nije mogao objavljivati. Bavio se pre- jetničkog svjetlopisa u Zagrebu, Sofiji, Bratislavi i Bukureštu, a
vođenjem, i to najviše s mađarskog. Između ostalog, preveo 1943. opremio je fotografijama reprezentativnu monografiju o
i romane Ervina Sinka. U Sarajevu se po njemu zovu škola i Zagrebu s tekstom J. Horvata pod naslovom Metropola Hrvata.
ulica, a u Zagrebu trg. Poslije rata je nastavio izlagati i opremati brojne knjige, a 1948.
primljen je kao stručni fotograf u ULUH, a 1980. njegov je ate-
ČUKLI, Marcel, novinar i publicist (Zagreb, 16. 1. 1921 – lijer ustrojen kao “Arhiv TD” i otvoren kao galerijski prostor.
Zagreb, 7. 11. 1996): Tokom studija na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu u predratnoj zagrebačkoj štampi objavljuje humo- DELFIN, Slavko, arhitekt i sportski djelatnik (Murter,
reske i novele, te se trajno veže za novinarstvo. U ljeto 1943, u 10. 4. 1909 – Zagreb, 25. 11. 1983): Na Tehničkom fakultetu
okviru Uprave zabavnih listova “Ustaške mladeži”, pokreće i (Arhitektonski odjel) u Zagrebu diplomirao je 1940. Od 1937.
uređuje zabavni porodični sedmičnik Za Vas. Istovremeno, u zaposlen u Higijenskom zavodu u Zagrebu kao tehnički crtač.
Zabavniku i drugim listovima objavljuje više pustolovnih, avan- Godine 1941. i 1942. radi kao arhitekt u Ministarstvu zdravlja,
turističkih i znanstveno-fantastičnih pripovijedaka te romana u te od 1942. do 1945. u Glavnom ravnateljstvu za javne radove.
nastavcima. Piše također scenarije za stripove. Kao domobran, Poslije rata, do 1950, načelnik je građevinskog odjela pri nad-
pripadnik Prosvjetne bojne, nakon sloma NDH prolazi tzv. križ- ležnim ministarstvima za izgradnju sportskih objekata u Vladi
ni put. Poslije rata je uređivao više listova, pisao humorističke NRH i FNRJ. Predavao je na Pedagoškoj akademiji (1955–1966)
tekstove i scenarije za stripove te sudjelovao u pokretanju do- i na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu (1959–1974). Autor
maćeg crtanog filma. je brojnih idejnih projekata za sportske objekte.
ĆEPULIĆ, Pavao, internist (Novi Vinodolski, 1. 6. 1897 – DELORKO, Olinko, književnik (Split, 30. 1. 1910 – Zagreb,
Zagreb, 18. 4. 1977): Medicinu je studirao u Innsbrucku i Pragu 18. 2. 2000): Po ocu i majci potječe iz obitelji doseljenika iz Ita-
(1921), nakon čega je u Zagrebu specijalizirao internu medici- lije. Tri razreda osnovne škole završio u Kistanjama, a zatim
nu. Od 1927. do 1929. radio je kao školski liječnik u Zagrebu, školovanje nastavio u Splitu, gdje je završio realnu gimnaziju.
a od 1929, do 1941. vodi odjel za bolesne sestre u zagrebačkoj Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio studij hrvatske
Bolnici milosrdnih sestara. Godine 1941. imenovan je predstoj- književnosti i filozofije. Stručno se usavršavao u Parizu (1938),
nikom Odsjeka za bolnice Glavnog ravnateljstva za zdravstvo Firenzi (1939), Rimu (1962) i Milanu (1976). Profesor je u Sred-
Ministarstva unutrašnjih poslova NDH. Sudjelovao je u izradi njoj medicinskoj školi od 1936. do 1941. S B. Livadićem uređi-
Zakona o zdravstvu i Zakona o bolnicama, izradio je pravilnik vao je Hrvatsku reviju (1943–1945). U NDH je bio činovnik u
o reorganizaciji bolničke službe, pravilnik o liječničkoj služ- Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon rata, korektor je u Novom
bi u bolnicama i naredbu o pomoćnom osoblju u zdravstvenoj pokoljenju (poslije Mladost), kratko je vrijeme ponovo profesor
službi. Zauzimao se za gradnju novih i preuređenje postojećih u Srednjoj medicinskoj školi (1948–1950), a od 1950. do pen-
bolnica u Hrvatskoj. Sredinom 1943. imenovan je privatnim zije (1957) kustos i savjetnik u Institutu za narodnu umjetnost
docentom i naslovnim vanrednim profesorom zagrebačkog Me- u Zagrebu. S D. Tadijanovićem uredio je antologiju Hrvatska
dicinskog fakulteta za kolegij Zdravstveno zakonodavstvo i nauka moderna lirika (1933), te s A. Nizeteom Talijansku liriku (1939).
o bolnicama. Nakon rata, vodio je do penzije 1962. godine Odjel Za vrijeme NDH objavio knjige Zgode poremećene sreće (uspo-
za tjelesne bolesti Bolnice za živčane i duševne bolesti Vrapče. mene i zapažanja) i Uznosite slutnje (1944). Poslije rata objavio
više knjiga pjesama, eseja i naučnih radova.
DABAC, Tošo, umjetnički
fotograf (Nova Rača kraj Bje- DEMIRDŽIĆ, Rejhan (Sarajevo, 1927 – Sarajevo, 1988):
lovara, 18. 5. 1907 – Zagreb, Jedan je od najpoznatijih i najboljih bosanskohercegovačkih
9. 5. 1970): U početku ga više glumaca u historiji ovdašnjeg glumišta. “Prvu ulogu ostvario
zanima film nego fotografija te je u dječačkim kratkim pantalonama tokom ratne 1943. godine
radi kao prevodilac filmskih u predstavi Lako je muškarcima režiserke Lidije Mansvjetove,
djela, a od 1928. kao predstav- koja je tada vodila privatni glumački studio. Uskoro je zaigrao
nik propagandne i producent- u predstavi Mirandolina Karla Goldonija sarajevskog Narod-
ske tvrtke “Metro Goldwyn nog pozorišta, a nakon završetka Drugog svjetskog rata, odlazi
Mayer” u Zagrebu. Od 1930. iz Sarajeva te ostvaruje brojne pozorišne uloge kao stalni član

STAV 11/2/2021 15