Page 13 - STAV broj 310

BINIČKI, Aco (Aleksandar), operni i operetni pjevač i predstojnikom urološkog odjela tadašnje bolnice “Dr. Mladen
estradni komičar (Beograd, 16. 5. 1885. – Zagreb, 7. 8. 1963): Stojanović”. Afirmirao je urologiju kao samostalnu medicin-
Muzički studij završio je u Münchenu (1908), zatim je član sku disciplinu, prvi je izveo niz uroloških operativnih zahvata.
mnogih pozorišta, a od 1911. na angažmanu u zagrebačkom Njegovi nazori o postanku bubrežnih i mokraćnih kamenaca
HNK. Djelovao je kao operni i operetni pjevač i glumac, režiser izazvali su pažnju naučnog svijeta.
i prevodilac. Značajno je pridonio razvoju zagrebačkog kaba-
rea. Osobito se proslavio svojim duhovitim tekstovima (Micek BORSKA, Marija, (pravo ime Štefanija Butković) dramska
i Picek) za “Grabancijaš” i “Dverce”. Za vrijeme NDH igrao glumica (Zagreb, 4. 8. 1912. – Pariz, 1. 3. 1983): Završila je kla-
je u mnogim operetama koje je i režirao. Nastupao je i na pri- vir u srednjoj školi Državne muzičke akademije, zatim Dram-
redbama u Hrvatskom radničkom domu, a bio je i organizator ski studij HNK i glumačku školu (1939–1941). Igrala je ma-
skupina koje su nastupale za hrvatske vojnike. nje uloge u HNK (1935–1945), te na radiju, osobito za vrijeme
NDH. Bila je aktivna članica hrvatskih ženskih organizacija.
BIS, Ferdinand, slikar i grafičar (Zagreb, 5. 4. 1910. – Za- Često je nastupala na priredbama za hrvatske vojnike i ranje-
greb, 28. 1. 1980): Studirao slikarstvo na Umjetničkoj akademiji nike, a osobito se dojmila kao izvoditeljica domoljubne lirike
u Zagrebu od 1932. do 1936, učenik Becića, Babića, Tartaglije. hrvatskih autora. Odmah nakon rata bila je podvrgnuta istra-
Već se na Akademiji odlučuje baviti primijenjenom umjetno- zi, ali nije suđena. Uklonjena je iz zagrebačkog javnog života, a
šću. Oblikovao je plakate, marke, razne publikacije i knjige, a do 1950. igrala u zadarskom (1945–1947) i splitskom pozorištu
bavio se i scenografijom. Sudjelovao je na 2. izložbi hrvatskih (1947–1950). Tada dobiva angažman u zagrebačkoj “Komediji”
umjetnika u NDH (1942), te na izložbi Hrvatske umjetnosti u (1950–1955). Bolest joj se (imala je problema s plućima od dje-
Berlinu, Beču i Bratislavi (1943). Radio je promotivne plakate tinjstva) pogoršala te odlazi 1953. godine prijateljima u Nantes
za potrebe NDH. Nakon rata 1947, zapošljava se kod “Srbolika” na liječenje. Godine 1955. dala je otkaz u “Komediji” i ostala
u Beogradu, zatim u Zagrebu kod “Like” i “Ozehe”. Sarađivao živjeti u Francuskoj do smrti.
u “Zagreb filmu” i “Zora filmu”. Od sredine 50-ih izlaže na sa-
mostalnim i skupnim izložbama u bivšoj Jugoslaviji. BOŠNJAKOVIĆ, Fran (Franjo), termodinamičar (Za-
greb, 12. 1. 1902. – Stuttgart, 1. 10. 1993): Gimnaziju je zavr-
BJELEVAC, Hifzi Abdurezak, književnik (Mostar, 8. 6. šio u Zagrebu, gdje je započeo studij mašinstva na Tehničkoj
1886. – Zagreb, 25. 2. 1972): Trgovačku školu završio u Mo- visokoj školi, a nastavio i završio na Visokoj tehničkoj školi
staru, a srednju školu u Galatasarajskom liceju u Istanbulu u Dresdenu 1925. Ondje je radio kao naučni saradnik; dok-
(1902–1906). Poslije završava finansijsko-ekonomski kurs u torirao je 1928. i habilitirao za docenta 1931. Kao asistent,
Grazu. Radio kao knjigovođa i porezni činovnik u više grado- radio je u Dresdenu i Zagrebu. Od 1933. vanredni je profesor
va u Bosni i Hercegovini. Prvim se radovima javlja u Beharu i Tehničkog fakulteta u Beogradu. Od 1936. do 1953. redovni je
Biseru početkom stoljeća, a 1920. osniva časopis Novi vijek (kao profesor Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Imenovan je za deka-
nastavak Behara i Bisera). Piše i humoreske u Vijencu, pripovi- na školske godine 1941/42.; rektor je Zagrebačkog sveučilišta
jetke i romane, od kojih su najznačajniji Minka (tiskan 1927. u (1951/52). Od 1953. redovni je profesor Visoke tehničke škole
izdanju Zabavne biblioteke iz Zagreba), Ana Zolotti i Pod dru- u Braunschweigu, a od 1961. do 1974. redovni je profesor Vi-
gim suncem. Početkom 30-ih godina seli se u Beograd i radi u soke tehničke škole u Stuttgartu, gdje obavlja i dužnost direk-
Presbirou, a zatim kao ataše za tisak u Istanbulu i Ankari. Go- tora Instituta za termodinamiku zračnog i prostornog leta. Bio
dine 1937. je penzioniran. Nakon propasti Kraljevine Jugosla- je predsjednik hrvatskog Društva inžinjera (od 1942). Nakon
vije, protjeran je iz Beograda i od tada do smrti živi u Zagrebu. sloma NDH, u jesen 1945. kraće je vrijeme zatvoren u Zagre-
Za NDH mu je povjereno izdavanje hrvatske publikacije na bu i Tuzli; pušten je prije suđenja. Godine 1969. proglašen je
turskom jeziku Dogu ve bati (Istok i Zapad), namijenjene ise- počasnim doktorom Sveučilišta u Zagrebu. Po njemu se zove
ljenicima u Turskoj i u svrhu pokušaja pridobijanja Turske da ulica u Zagrebu.
stane na stranu Njemačke. Objavljuje knjige Muhamed (1942),
Istambul, grad na obalama Mramorskog mora (1944), Carica Azher, BRILLY, Anton, slikar i grafičar (Kranj, 26. 6. 1910. – Lju-
pjesma iz Irana (1944), a pripovijetkama sarađuje u Hrvatskom bljana, 29. 7. 1973): Školovao se u Ljubljani, gdje 30-ih godi-
narodu, Novoj Hrvatskoj i dr. Nakon sloma NDH, progonjen je na diplomira na Akademiji za primijenjenu umjetnost, nakon
i više ne objavljuje. Veliki broj njegovih djela nije objavljeno čega odlazi na doškolovanje u München. U razdoblju od 1940.
do današnjeg dana. Preko Društva hrvatskih književnika do- do 1947. živi i radi u Zagrebu, gdje privatno uči slikarstvo kod
biva 1952. penziju i tek povremeno prevodi turske pjesnike. Po Lj. Babića i O. Mujadžića. Kao vrstan ilustrator, zapošljava se
njemu se zove ulica u Sarajevu. u Izložbeno-grafičkom odjelu (IGO), u kojem, poput ostalih
mladih grafičkih crtača, radi pod vodstvom starijih i u struci
BLAŠKOVIĆ, Aleksandar, urolog (Varaždin, 20. 7. 1882. iskusnijih umjetnika koji nastoje ostvariti propagandne težnje
– Zagreb, 27. 3. 1953): Medicinu je studirao u Budimpešti, a NDH. Upravo su Brillyjevi plakati rijetki potpisani primjerci
završio u Beču 1907. Od 1907. do 1911. radi u zagrebačkoj Bol- preostali iz tog doba. Nakon sloma NDH, vraća se u Ljubljanu,
nici milosrdnih sestara, a potom do 1914. u osječkoj Zakladnoj gdje predaje u srednjoj školi. Godine 1960. sudjeluje na izložbi
bolnici. Od 1919. u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu na Jugoslavenske primijenjene umjetnosti u Budimpešti.
čelu je Odjela za bolesti kože, spolovila, grla, nosa i uha. Kad
je taj kombinirani odjel 1928. podijeljen, preuzima vodstvo BRKANOVIĆ, Ivan, kompozitor i muzički kritičar (Skalja-
prvog samostalnog urološkog odjela u Hrvatskoj. Ovaj odjel ri, Boka kotorska, 27. 12. 1906. – Zagreb, 20. 2. 1987): Prvu
za vrijeme NDH djelovao je kao prva hrvatska Urološka klini- muzičku poduku dobio u Kotoru, potom od 1927. uči klavir u
ka. Godine 1927. izabran je za honorarnog nastavnika urologi- Zagrebu i polazi na kurs voditelja pjevačke skupine. Nakon za-
je zagrebačkog Medicinskog fakulteta, na kojem je početkom vršene srednje muzičke škole, diplomirao je na Muzičkoj aka-
1943. imenovan vanrednim, a 1944. redovnim profesorom. Sa- demiji u Zagrebu (1935). Godine 1938. odlazi u Pariz na usa-
rađivao je u Hrvatskoj enciklopediji (I-V svezak). Iako je Uro- vršavanje u Školu pjevača. Od 1941. profesor je muzičke teorije
loška klinika 1945. bila ukinuta, ostaje do penzioniranja 1951. srednje škole Hrvatskog državnog konzervatorija. Za vrijeme

STAV 11/2/2021 13