Page 16 - STAV broj 310

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT

pozorišta u Šapcu, Titovom Užicu, odnosno poslije Akademije nauka i umjetnosti BiH. Napose se
Nišu i Beogradu. Poslije godina ‘tra- bavio organskom hemijom, primijenjenom fizikalnom hemijom
ganja’ i izučavanja ‘glumačkog zana- i hemijskom terminologijom. Godine 1935. spasio je Baščan-
ta’, nostalgija prema rodnom gradu sku ploču od propadanja izazvanog morskom soli, primijenivši
vraća Demirdžića u Sarajevo, gdje, vlastitu metodu konzerviranja. Od 1929. član je Družbe braće
zahvaljujući glumcu i režiseru Vasi hrvatskoga zmaja, kojoj je od 1943. do 1946. bio veliki majstor.
Kosiću, dobiva angažman u Narod- Dok je on stajao na čelu Družbe, u zagrebačku katedralu pre-
nom pozorištu.” Ostvario je brojne neseni su ostaci posljednjeg Zrinskog (1944), a iste je godine
uloge u teatru, na filmu, televiziji i u prvostolnici izrađen veliki glagoljski napis povodom 1300.
radiju, a ostao je ovjekovječen i kroz obljetnice pokrštavanja Hrvata. Iako je zajedno s utemeljite-
ulogu u “popularnoj zabavno-humori- ljem Družbe braće hrvatskog zmaja E. Laszowskim dokazivao
stičkoj emisiji Cik-cak tadašnjeg Radija apolitičnost Družbe, nije je 1946. uspio spasiti od ukinuća. Po
Sarajevo. Centralni likovi programa njemu se zove amfiteatar PMF-a u Sarajevu.
bili su Momo i Uzeir, kojima su gla-
sove ‘posudili’ dvojica najboljih pri- DUANČIĆ, Vjekoslav, anatom, histolog i embriolog (Ra-
jatelja, glumaca i Sarajlija: Rudolf zvođe kraj Oklaja, 10. 3. 1906 – Zagreb, 20. 11. 1976): Studij
Rudi Alvađ i Rejhan Demirdžić.” Osim jedne kraće ulice na medicine završio je 1930. u Zagrebu. Te godine postaje asi-
Dobrinji, u općini Novi Grad u Sarajevu, koja je nazvana po stent Anatomskog instituta Medicinskog fakulteta u Zagrebu,
ovom glumcu, dva sarajevska nebodera na Marindvoru nefor- na kojem se početkom 1941. habilitirao za docenta anatomije.
malno se i danas nazivaju “Momo i Uzeir”. Od 1939. do 1941. bio je nastavnik plastične anatomije na za-
grebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. U februaru 1943.
DEVČIĆ, Stjepan, pjesnik i novinar (Posavski Bregi kraj Iva- na Medicinskom fakultetu osniva i vodi Zavod za histologiju i
nić Grada, 14. 12. 1909 – Zagreb, 26. 9. 1974): Klasičnu gimnaziju embriologiju u svojstvu redovnog profesora, nakon što se 1942.
završio je u Zagrebu, gdje je studirao i pravo. Od 1938. novinar je u Beču usavršavao u embriologiji. Sarađivao je u Hrvatskoj en-
u Tipografiji, od 1941. do 1944. službenik-administrator u dnev- ciklopediji (I–V), obradivši sve anatomske natuknice (njih 57).
niku Hrvatski narod, a ujedno novinar kulturne rubrike dnevnika Dao je kauzalno tumačenje praktički važnih prirođenih ano-
Gospodarstvo (1944). Nakon rata, knjižničar u Nakladnom zavodu malija nekih dijelova ljudskog organizma. Objavljivao je radove
Hrvatske, a od 1948. do 1952. službenik u Poljoprivrednom na- u Liječničkom vjesniku (1944), u časopisima Zeitschrift für Ana-
kladnom zavodu. Od 1952. do penzije 1956. novinar u dnevniku tomie und Entwicklungsgeschichte (1941) i Gegenbaurs Morpholo-
Narodni list. Pisao štokavsku i kajkavsku liriku, putopise i crtice. gische Jahrbuch (1943). U maju 1945. uklonjen je sa Sveučilišta,
na koje se vraća potkraj te godine, ali kao docent. Godine 1947.
DEVIĆ, Đurđa, glumica i režiserka (Zagreb, 8. 10. 1916 – izabran je za vanrednog, a 1965. po drugi put za redovnog pro-
Zagreb, 2. 5. 2002): Kao kći zagrebačkog glumca, pjevača i šap- fesora histologije i embriologije, te vodi Zavod do umirovljenja
tača Đure Devića Marjanskog, već od rane dobi igrala je dječije 1972. Uz to je i nastavnik na zagrebačkom Stomatološkom fa-
uloge, a od 1931. do 1936. članica je Dramskoga studija i Glu- kultetu. Uredio je zbirke različitih nastavnih pomagala, makro-
mačke škole Mirjane Janeček. Istovremeno sudjeluje u estrad- skopskih i mikroskopskih preparata, od kojih se ističe bogata
nim izvedbama popularnog kabarea “Dverce”. Za vrijeme NDH zbirka serijskih rezova mladih ljudskih embrija. Napisao je prve
tumači najrazličitije uloge, uglavnom mlade naivke. Nastavni- hrvatske univerzitetske udžbenike iz histologije i embriologije.
ca je glume u Umjetničkoj školi hrvatske mladeži te režiserka u
Kazalištu hrvatske mladeži. Po kazni je premještena je u Osijek DUBOKOVIĆ NADALINI, Niko, historičar i diplomat
(1945–1947), gdje osniva Dječju scenu, a tako i u Rijeci (1947– (Jelsa, 15. 12. 1909 — Split, 24. 10. 1991): Porijeklom je iz jel-
1948), gdje je ujedno režiserka i pedagoginja. U Zagrebu od 1948. šanske kapetanske i brodovlasničke porodice. Diplomirao je
do 1953. umjetnička je rukovoditeljica Pionirskoga kazališta, a pravo u Lausannei, gdje je 1938. i doktorirao. Uoči rata kraće
od 1953. do 1966. članica je zagrebačkog kazališta “Komedija”. vrijeme radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. Od
septembra 1942. dokonzul je NDH u Rijeci, unaprijeđen za kon-
DEŽELIĆ, Mladen, hemičar (Zagreb, 3. 1. 1900 – Zagreb, zula u aprilu 1944. i imenovan diplomatskim predstavnikom
28. 11. 1989): U Zagrebu je 1923. završio studij hemije, fizike NDH u Trstu. Nakon rata, zbog službe u NDH, osuđen je na
i matematike. Od 1926. do 1942. radio je na zagrebačkom Fi- šest godina robije. Kaznu je izdržavao u Staroj Gradiški, ali je
lozofskom fakultetu kao asistent i honorarni nastavnik, a od na intervenciju ubrzo pušten. Za potrebe JAZU-a (1949–1950)
1942. kao docent. Specijalizirao je organsku i fizikalnu hemi- istražuje razdoblje francuske vladavine u Dalmaciji te sređuje
ju u Münchenu i doktorirao. Kad je u Zagrebu 1942. osnovan arhiv Pelješkog pomorskog društva u Orebiću. Od 1950. djeluje
Farmaceutski fakultet, izabran je za šefa Katedre za hemiju te kao konzervator u Jelsi, osniva Historijski arhiv u Hvaru, poslije
vanrednog, a 1943. i za redovnog profesora. Od 1941. do 1945. Centar za zaštitu kulturne baštine, kojem je dugogodišnji vo-
glavni je urednik Kemijskog vjestnika te urednik hemijske stru- ditelj. Naučne i popularno naučne radove objavljuje u stručnoj
ke u Hrvatskoj enciklopediji. Objavio je 1942. Građu za kemijski periodici. Objavio je više knjiga o spomeničkoj baštini te iza-
rječnik (hrvatsko-njemačko-talijansko-engleski). Sarađivao je u brane radove pod naslovom Rasprave i članci, I-III (1988–1991).
Kemijskom vjestniku, Hrvatskome farmaceutskom vjestniku, Priro-
di, Hrvatskom narodu, Ljetopisu HAZU, te dječijoj enciklopediji DUMIČIĆ, Petar, pijanist (Pribram, Češka, 20. 12. 1901 –
Znanje i radost. Po završetku rata uklonjen je sa Sveučilišta, te Zagreb, 28. 12. 1984): Po ocu je nosio naslov kneza. Klavir učio
u Duhanskom institutu osniva i vodi hemijski laboratorij. Go- u Linzu i diplomirao na Konzervatoriju HGZ u Zagrebu (1920),
dine 1949. pozvan je na Univerzitet u Sarajevu, gdje je redov- a usavršavao se u Beču i Parizu. Od 1927. djelovao u Zagrebu
ni profesor hemije na Medicinskom (1949–1950), Filozofskom kao pijanist i profesor klavira. Jedan je od osnivača i direktora
(1950–1960) i Prirodno-matematičkom fakultetu (1960–1968), Glazbene škole “Lisinski”. Predavao je klavir na Muzičkoj aka-
pa ga se smatra utemeljiteljem hemijske nauke u Bosni i Her- demiji do 1972. Za vrijeme NDH isticao se koncertima (osobito
cegovini. Od 1956. do kraja života bio je član Naučnog društva, za četiri ruke s I. Mačekom) i nastupima na radiju.

16 11/2/2021 STAV