Page 21 - STAV broj 310

veliki Hrvatski pravopis (1944). Kao lektor i jezički savjetnik, sarađivao u Novom beharu (1944), Narodnoj uzdanici, kalendaru
sudjelovao je u golemom poslu – u jezičkoj redakciji edicije Pet (1942–1945), El Hidaji (1944) i dr. Bio je dopisni član JAZU-a,
stoljeća hrvatske književnosti. Objavio je golem Rječnik stranih a od 7. 1. 1942. član HAZU-a. Proučavajući život bosanskih
riječi, koji je doživio desetak izdanja. Po njemu se zovu dvije krajeva pod turskom upravom, napisao je brojna naučna djela:
osnovne škole u Hrvatskoj. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463–1878), Kratak pregled
hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas,
KORKUT, Derviš (Travnik, 1888 – Sarajevo, 1969): Bio je Gazi Husrev-beg, Hamami (javna kupališta) u Bosni i Hercego-
bibliotekar, kustos, nastavnik i orijentolog. Studirao je u Pari- vini 1462–1916; Slavni bosanski gradovi; Kapetanija u Bosni i
zu i Istanbulu. Nakon Prvog svjetskog rata, radio je u više ju- Hercegovini i dr. Posebnu skupinu Kreševljakovićevih radova
goslavenskih gradova, da bi se 1937. godine, po drugi put, za- čine monografije o pojedinim mjestima i gradovima: Varešu,
poslio kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu ga zatječe Počitelju, Rogatici, Visokom, Cazinu, Kulen-Vakufu, Žepču i
Drugi svjetski rat. Tokom rata, kao uposlenik Muzeja, sakrio je dr. Jedna sarajevska ulica nosi njegovo ime.
Sarajevsku hagadu, spasio je Jevrejku Miru Papo, bio potpisnik
Sarajevske rezolucije, kojom su se Bošnjaci javili kao glas otpora KRKLEC, Gustav, pjesnik
protiv zločina NDH, bio koautor elaborata kojim su se pokuša- i esejist (Udbinja kraj Karlov-
li zaštititi Romi, a za svoje zasluge proglašen je “Pravednikom ca, 23. 6. 1899 – Zagreb, 30. 10.
među narodima”, odnosno dobio je odlikovanje kojim Izrael 1977): Gimnaziju je završio u
odlikuje pripadnike drugih naroda koju su spašavali Jevreje Varaždinu, Zagrebu i na Suša-
tokom holokausta. To nije spriječilo komunistički režim da ga ku, studirao je filozofiju u Za-
1947. godine osudi na osam godina kao “saradnika okupatora”. grebu. S A. B. Šimićem uređivao
Nakon šestogodišnjeg robijanja u Zenici, do kraja života radio je časopis Juriš (1919). Radio je
je kao kustos Muzeja grada Sarajeva. Ulica u naselju Sokolje u različitim zagrebačkim redak-
nosi ime braće Korkut, čime je objedinjeno sjećanje na Dervi- cijama do 1922, kada odlazi u
ša i njegovog polubrata Besima Korkuta, prevodioca Kur’ana. Beograd. Bio je sekretar Hrvat-
skog društva (1922–1924), ured-
KOPAČ, Zvonimir, patolog (Bosanski Brod, 10. 1. 1911 – nik beogradskog Nolita (1929–
Rijeka, 27. 10. 1965): Studij medicine završio je 1936. u Zagre- 1933) i sekretar Beogradske berze
bu. Od 1937. godine radi kao asistent Patološko-anatomskog (1925–1941). Sredinom 1941.
instituta zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Usavršivši se 1941. postaje službenik Ureda Hrvat-
i 1942. u Njemačkoj kao stipendist Humboldtove zaklade, ime- skog gospodarskog povjerenstva
novan je početkom 1943. docentom Medicinskog fakulteta u u Zemunu, a 1945. definitivno
Zagrebu. U jesen 1944. prelazi na tek otvoren Medicinski fa- se vraća u Zagreb. Nakon Dru-
kultet u Sarajevu kao vanredni profesor. Po slomu NDH radi gog svjetskog rata, radio je kao
kao prosektor u zagrebačkim bolnicama, a krajem 1945. vraća urednik u Nakladnom zavodu
se u Zavod za opću patologiju i patološku anatomiju u Zagre- Hrvatske i urednik je časopisa Hrvatsko kolo (1950–1953). Član
bu, ali kao asistent. Tek 1947. postaje ponovno docent i vršilac JAZU-a postao je 1951. U dva je navrata bio predsjednik Druš-
dužnosti voditelja Zavoda. U Sarajevu je 1950. ponovno osno- tva hrvatskih književnika (1964, 1974–1976). Za vrijeme NDH
van Medicinski fakultet, nakon što je onaj iz 1944. dekretom objavio je dvije knjige pjesama: Darovi za bezimenu (1942) i Ta-
bio ukinut, te odlazi tamo kao vanredni profesor. Od 1953. do mnica vremena (1944). Zastupljen je također u nekoliko antologija.
1962. opet je u Zagrebu redovni profesor i šef Patoanatomskog Osobito veliki publicitet doživjela je knjiga Ranjeni galeb (1942),
zavoda, ali od 1958. obavlja i dužnost nastavnika novoosnova- u kojoj je predstavljeno šest autora sa 60 pjesama. Uz Krkleco-
nog Medicinskog fakulteta u Rijeci, gdje organizira gradnju ve, u njoj su štampani stihovi F. Alfirevića, S. Alića, N. Šopa, V.
novog Zavoda za patologiju. Godine 1963. odlazi definitivno u Vlaisavljevića i I. Balentovića. V. Nikolić priredio je antologiju
Rijeku te do kraja života vodi taj Zavod. Napose se bavio onko- hrvatske lirike Između dva rata (1942). U toj se knjizi Krklec po-
logijskom patologijom te je 1960. izradio teze za borbu protiv javljuje u dvostrukoj ulozi: kao autor i kao selektor pjesama N.
raka. Također je bio predsjednik Kancerološke sekcije Zbora Šopa. Iste godine predstavljen je i u dvojezičnoj, hrvatskoj-ita-
liječnika Hrvatske. Od 1942. do 1945. sarađivao je u Hrvatskoj lijanskoj antologiji Hrvatski pjesnici, koju je pripremio V. Nazor.
enciklopediji (III–V svezak). Godine 1943. objavio je priručnik Pjesme je štampao u mnogim listovima i časopisima, primjerice
Patološko-anatomska sekcija i temelji dijagnostike na truplu. Pod u Graničaru, Hrvatskoj reviji, Novoj Hrvatskoj, Viencu, Hrvatskom
tim istim naslovom objavljena su i dalja izdanja 1947. i 1950. kolu, Hrvatskom ženskom listu, Neue Ordnungu i drugima. Na An-
tikomunističkoj izložbi, održanoj potkraj ljeta 1942. u Beogradu,
KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, historičar (Sarajevo, 6. 9. uvršten je i portret Krkleca, “književnika i bivšega generalnoga
1890 – Sarajevo, 9. 7. 1959): Srednjoškolsko obrazovanje stje- sekretara Beogradske berze”. Srpski emigrantski list Novosti iz
če u Sarajevu, gdje 1912. stupa u učiteljsku službu. Naknadno Toronta (Kanada) štampao je 25. 4. 1943. opomenu Krklecu, koju
polaže ispite za nastavnika Trgovačke škole, na kojoj će i služ- je uredništvo popratilo “beleškom o postavljanju Gustava Krkle-
bovati do prelaska u Učiteljsku školu. Zbog svojih nacionalnih ca za predsednika Veslačkog kluba Zemun”. Direktor HIBZ-a M.
stavova, bio je nepodoban jugoslavenskim vlastima koje ga pre- Ujević nudio je 1943. M. Krleži ugovor za objavljivanje njegovih
mještaju u Surdulicu, što je odbio, pa je penzioniran. Od 1921. Izabranih djela, a posrednik u tome nerealiziranom izdanju bio
do 1945. predavao je u Gazi Husrev-begovoj medresi u Saraje- je Krklec. Godine 1944. Krklec je za svoj književni rad dobio
vu. Nakon uspostave NDH, pozvan je iz penzije i imenovan je Antunovsku nagradu. Važnija djela: Srebrna cesta (1921), San pod
profesorom Učiteljske škole u Sarajevu, a nakon sloma NDH brezom (1940), Telegrafske basne (1952), Pisma Martina Lipnjaka iz
nastavnik je u Drugoj muškoj gimnaziji i na Trgovačkoj aka- provincije (1956), Noćno iverje (1960). Poznat je i kao vrstan pje-
demiji. Još kao đak javlja se u hrvatskim listovima, zanimajući snik za djecu te prevodilac s više jezika. Najviše je prevodio s
se za kulturnu prošlost. Izrastao je u najboljeg poznavatelja ži- ruskog, ali i s njemačkog, češkog i slovenskog. Po njemu se zove
vota Bosne i Hercegovine posljednjih pet stoljeća. Za NDH je jedna zagrebačka ulica, kao i osnovna škola.

STAV 11/2/2021 21