Page 19 - STAV broj 310
P. 19

HORVAT, Marijan, pravnik (Zagreb, 10. 1. 1903. – Zagreb,   koji je odbijao kao nehrvatski, zagovarajući umjereno fonološki
          29. 12. 1967): Završio studij prava s doktoratom na Pravnom fa-  pravopis. Ivšić je središnja pojava hrvatskog jezikoznanstva u
          kultetu u Zagrebu 1926. Od 1929. do 1940. radi kao advokat, a   prvoj polovici 20. stoljeća.“ Bio je potpredsjednik društva “Hr-
          od 1940. vanredni profesor rimskog prava na Pravnom fakultetu   vatski jezik”, koje je u Zagrebu organizirano 1937, i predsjednik
          u Zagrebu. Za NDH profesor je Pravnog fakulteta, 1944. postaje   stručnog odbora koji je uređivao istoimeni časopis. Nakon slo-
          redovni profesor, saradnik Hrvatske enciklopedije te autor knjige   ma NDH, u junu 1945, Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i
          Rimska pravna povijest (1943). Nakon rata, ponovno je izabran   Srba osudio ga je na gubitak nacionalne časti za vrijeme od deset
          (24. januara. 1945. godine) za redovnog profesora. Bio je i dekan   godina te na izgon iz Zagreba, ali je već u maju 1946. pomilovan
          Pravnog fakulteta (1947/48. i 1956/57) te rektor Sveučilišta u Za-  i u jesen iste godine preuzima svoju katedru na Filozofskom fa-
          grebu (1958–1960). Vanredni je član JAZU-a od 1961. godine.  kultetu. Po njemu se danas zove srednja škola u gradu Orahovica.
            HRŽIĆ, Drago, operni pjevač, režiser i pedagog (Zagreb,   JAKŠEVAC, Stjepan, pjesnik, novelist i radiospiker (Brdovećki
          2. 2. 1896. – Zagreb, 21. 11. 1978): Pjevanje je učio u Zagrebu i   Sveti Križ, 18. 4. 1916. – Zagreb, 11. 5. 1994): Završio je Ekonomsku
          Beču, a na opernoj pozornici debitirao je 1919. Bio je član HNK   školu i od 1936. radio kao spiker na Radiju Zagreb. Od 1934. objav-
          u Zagrebu do 1945. godine. Gostovao je u Njemačkoj i Austri-  ljivao je pjesme prikupljene u zbirkama Pjesme (1943) i Glasim za
          ji pod imenom Karlo Drago. Ostvario je veliki repertoar lirskog   nespokojem (1956), Vesele godine (1969), Voli, ne voli, voli (1972). Za
          baritona i snimio više gramofonskih ploča na kojima su zapisa-  vrijeme NDH glavni je spiker Hrvatskog krugovala te je sinhronizirao
          ne njegove najistaknutije kreacije. Za vrijeme NDH djelovao je   filmske žurnale i dokumentarne filmove. Glumio je u filmu Maria
          kao pjevač, nadstojnik operete i režiser u HNK, te od 1943. kao   i Pierre Curie, koji je ostao nedovršen. Od 1952. urednik je dječijeg
          staleški predstavnik, dosavezni povjerenik – predsjednik Druš-  programa. Režirao je kulturno-prosvjetne filmove, dramatizirao dje-
          tva hrvatskih kazališnih umjetnika. Nakon sloma NDH, na Sudu   čije bajke za “Jugoton”, a scenska su mu djela izvođena u lutkarskim
          časti HNK optuživan je da se družio s ustaškim dužnosnicima te   pozorištima u Zagrebu i Subotici. Prevodio je sa slovenskog jezika.
          da je progonio Jevreje i pravoslavce. Odbio je sve optužbe, ali je   Po njemu nosi ime ulica na Svetom Križu nedaleko od Zagreba.
          ipak otpušten iz HNK te nastavio pjevati u kazalištu “Komedija”.
                                                                 JEŽIĆ, Slavko, književnik i književni povjesničar (Dubra-
            IMAMOVIĆ, Zaim, muzi-                             va kraj Vrbovca, 17. 2. 1895. – Zagreb, 5. 5. 1969): Romanistiku
          čar (Varcar-Vakuf, 1920 – Saraje-                   i slavistiku studirao je u Beču, gdje je 1916. i doktorirao. Bio je
          vo, 1994): Bio je jedan od najpo-                   gimnazijski profesor u Zagrebu i Osijeku. Godine 1931. posta-
          znatijih pjevača narodne muzike.                    je direktor “Minerve”, izdavačke kuće koja je štampala mnoštvo
          Pjevačku karijeru započinje 1939.                   značajnih knjiga, među kojima sabrana djela hrvatskih pisaca te
          godine u Sarajevu, gdje je u to vri-                antologijski zasnovanu kolekciju novije hrvatske književnosti u
          jeme učio tekstilni zanat. Tokom                    šest knjiga. Imenovan je intendantom Hrvatskog narodnog kaza-
          Drugog svjetskog rata bio je re-                    lišta 1938, ali se već sljedeće godine vraća u prosvjetnu službu. Od
          dovni pjevač na Hrvatskom krugo-                    1941. do 1943. nadstojnik je Odsjeka za književnost i umjetnost
          valu postaje Sarajevo, radiju koji                  Ministarstva narodne prosvjete, kada je imenovan profesorom Vi-
          je osnovala Nezavisna Država Hr-                    soke pedagoške škole. Ubrzo postaje redovni profesor za francusku
          vatska. “Radio je u NDH bio jedno                   književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje ostaje do kraja
          od glavnih propagandnih sredstava                   1945. Urednik je Matičine prijevodne biblioteke. Poslije rata 1946.
          države. S rasporeda su, sukladno                    profesor je na Višoj pedagoškoj školi u Splitu, a od 1947. djeluje u
          državnoj politici, skinuta sva dje-                 Zagrebu kao profesionalni književnik, prevodilac i publicist. Ba-
          la srpskih i židovskih skladatelja                  vio se i književnim radom i objavio je po jednu knjigu pjesama i
          i izvoditelja, uvedene nove emisi-                  pripovjedaka te jedan roman. No mnogo je značajniji njegov na-
          je (Ustaška riječ, Za dom spremni,                  učni rad. Valja spomenuti njegove knjige Život i rad Frana Krste
          Izdanja za pokrajinu, Laži srpske nauke), a na programu su bila i   Frankopana (1921), Ilirska antologija (1934), Prvi hrvatski pripovje-
          mnoga predavanja (o hrvatskom jeziku, književnim, povijesnim   dači iz Preporoda (1935), te sintetičko djelo Hrvatska književnost od
          i gospodarskim pitanjima).” Nije poznato da je Zaim Imamović   početka do danas 1100.-1941. (1944), prvi cjeloviti prikaz hrvatske
          snosio sankcije za svoj ratni angažman, a zanimljivo je da su poda-  književnosti. Po njemu se danas zovu ulice u Zagrebu i Zadru.
          ci o njegovom sudjelovanju u kulturnom životu Nezavisne Drža-
          ve Hrvatske uglavnom nedostupni javnosti, pa među biografskim   JURINAC, Sena (Srebrenka), operna pjevačica, (Travnik, 24.
          tekstovima nalazimo kako mu je karijera započela u aprilu 1945.   10. 1921. – Augsburg, 22. 11. 2011): Muzičku akademiju završila
          godine. “Više ulica u Bosni i Hercegovini imenovano je po Zaimu   je u Zagrebu i u periodu od 1942. do 1944. godine bila je članica
          Imamovića, ali u javnosti vlada nedoumica je li neka od njih na-  HNK. Poslije toga je otišla u Beč, gdje je završila karijeru kao pr-
          zvana po legendarnom pjevaču ili su sve dobile ime po legendar-  vakinja Državne opere. Za vrijeme NDH istaknula se u sopran-
          nom komandantu Armije RBiH.”                        skim ulogama. Na početku karijere pjevala je i u opereti, na festi-
            IVŠIĆ, Stjepan, lingvist (Orahovica, 13. 8. 1884. – Zagreb,   valu u Glyndebourneu istaknula se tumačeći Mozartove likove.
          14. 1. 1962): Hrvatski jezik i klasičnu filologiju studirao je u Za-  Bila je protagonistica mnogih historijskih opernih produkcija.
          grebu, gdje 1913. stječe i doktorat. Kao gimnazijski profesor, radi   Glavne uloge ostvarila je u operama R. Straussa, W. A. Mozarta,
          u Zagrebu; od 1915. je vanredni, a od 1918. redovni profesor sla-  G. Verdija, C. Monteverdija, G. Puccinija, L. van Beethovena, P.
          venske poredbene gramatike na zagrebačkom Filozofskom fakul-  I. Čajkovskoga, R. Wagnera, L. Janáčeka, J. Masseneta i A. Berga.
          tetu. Godine 1920. izabran je za dopisnog, a 1925. za redovnog   Pjevala je i na koncertima. Snimila je niz komercijalnih izdanja
          člana JAZU-a. Godine 1941. Ante Pavelić ga imenuje jednim od   kompletnih opera za velike gramofonske tvrtke RCA, EMI, CE-
          desetorice prvih članova HAZU-a. Godine 1942. izabran za pred-  TRA, HMV, “Philips”, DGG i “Decca” i nekoliko filmskih ekrani-
          stojnika Poviestno-jezikoslovnog razreda HAZU-a. Za rektora Hr-  zacija opera. Godine 1982. povukla se s pozornice i počela se baviti
          vatskog sveučilišta izabran je 1940. S te je dužnosti smijenjen u   pedagoškim radom. Grad Beč najveće je muzičko priznanje nazvao
          januaru 1943, kada se odupro uvođenju morfološkog pravopisa,   po njoj: Zlatni prsten “Sena Jurinac”.


                                                                                                    STAV 11/2/2021 19
   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24