Page 17 - STAV broj 310

ESIH, Ivan, književnik i prevodilac (Ljubuški, 7. 8. 1898. – Za vrijeme NDH režirao je Gundulićevu Dubravku, Shawovu
Zagreb, 23. 1. 1966): Klasičnu gimnaziju upisao je u Travniku, Milijunašicu, Ogrizovićevu Hasanaginicu, Pirandellovo Večeras
a maturirao u Sarajevu. Studirao je u Pragu i Zagrebu slavisti- improviziramo, vlastite drame Ujaka, Četvorku te brojne opere.
ku, njemački jezik i filozofiju, a doktorirao u Zagrebu. Bio je Po Marku Fotezu ime nosi jedna zagrebačka ulica.
profesor u Zagrebu, Nišu i ponovno u Zagrebu od 1927. Radio
je kao pomoćni sekretar JAZU-a od 1928. Od 1940. u Prosvjet- GARDILČIĆ, Ante, oftalmolog (Nerežišća, 24. 9. 1902. –
nom odjeljenju Banovine Hrvatske, od aprila 1941. u Mini- Zagreb, 20. 9. 1965): Nakon završenog studija medicine u Za-
starstvu prosvjete NDH, najprije kao referent, zatim savjetnik grebu (1927), radio je (1928–1934) na zagrebačkoj Klinici za
i predstojnik Odsjeka za književnost i umjetnost u Glavnom očne bolesti, a potom se usavršavao u Beču. Obavljao je privat-
ravnateljstvu za opće prosvjećivanje. Od sredine 1945. do kra- nu praksu u Zagrebu, a od 1941. do 1943. okulist je Bolesničke
ja 1946. bio je stručni saradnik u komisiji za razgraničenje pri blagajne “Merkur”. U februaru 1943. vraća se na Očnu kliniku
Predsjedništvu Vlade NR Hrvatske, od 1947. bibliotekar JA- kao docent Medicinskog fakulteta, te od jeseni kao vanredni
ZU-a, zatim arhivist i naučni savjetnik u Institutu za književ- profesor. Stručne je radove u to doba objavljivao u Liječničkom
nost JAZU. Pisao je o kulturnom životu slavenskih naroda, vjestniku (1942–1945) i u njemačkom časopisu Vereinigte Archiu
prevodio s brojnih jezika, posebice slavenskih, te priredio više fur Ophthalmologie (1944). Po završetku rata premješten je u
rječnika: Hrvatski pravopisni rječnik, Rječnik turcizama i druge. Očnu bolnicu u “Prelog”, a potom 1951. osniva i do 1956. vodi
Očni odjel bolnice u Zadru. Vrativši se u Zagreb, djeluje kao
FLEGER, Josip, dermatovenerolog (Sarajevo, 3. 4. 1896. okulist školske poliklinike.
– Sarajevo, 5. 3. 1966): Studij medicine započeo je u Beču, a
završio 1921. u Pragu. Od 1922. do 1925. specijalizirao je na GAŠPAROVIĆ, Zlatko, pravnik i sociolog (Vukovar, 27. 4.
Dermatovenerološkom odjelu Državne bolnice u Sarajevu, 1913. – Zagreb, 9. 8. 1995): U Zagrebu je završio studij prava i
a 1925/1926. vodio je taj odjel. Od 1927. do 1940. radio je odbranio doktorat, a 1938/1939. usavršavao se na London Sc-
kao dermatovenerolog socijalnog osiguranja u Sarajevu. Od hool of Economics. U periodu od 1936. do 1945. radio je kao
1940. do 1942. bio je upravitelj Doma za leprozne bolesnike činovnik u Narodnoj banci u Zagrebu, 1942/1943. na Pedagoš-
u Sarajevu, jedinog te vrste u nas. Sljedeće dvije godine bio koj akademiji u Zagrebu predavao predmet Teorija države, a od
je voditelj kožnog odjela u sarajevskoj vojnoj bolnici. Kada 1943. do 1945. na Pravnom fakultetu u Zagrebu Sociologiju. Bio
je u jesen 1944. bio osnovan Medicinski fakultet u Sarajevu, je pomoćnik urednika struke sociologija u Hrvatskoj enciklope-
imenovan je redovnim profesorom i prodekanom tog fakul- diji (1941–1945). Od 1945. radi u Statističkom zavodu te u bi-
teta. Poslije rata radi u sarajevskoj Državnoj bolnici, u ko- blioteci Pravnog fakulteta u Zagrebu.
joj 1949. osniva i vodi Dermatovenerološku kliniku. Titula
profesora poništena mu je 1945. godine, a 1949. ponovno
postaje vanrednim, a 1952. redovnim profesorom po drugi
put osnovanog sarajevskog Medicinskog fakulteta. Posebno
se bavio leprom, endemijskim sifilisom i kožnim lupusom.
Bio je predsjednik Planinarskog društva “Bjelašnica” u Sa-
rajevu te je 1940. potaknuo sjedinjenje Društva planinara u
BiH s Hrvatskim planinarskim društvom, čiji je od te godi-
ne bio potpredsjednik.

FOTEZ, Marko, režiser i dramatičar (Zagreb, 31. 1. 1913.
– Beograd, 3. 12. 1976): Završio je slavistiku na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu (1937), te doktorirao (1943). Režiju je
studirao u više evropskih središta. Godine 1938. proslavio se
scenskom adaptacijom i režijom Držićeva Dunda Maroja, s ko-
jim je obišao mnoge naše krajeve, a ta je predstava postavljena
i u nekoliko evropskih gradova. Direktor je Drame u Splitu
(1940–1942), Osijeku (1942–1945), Zadru (1945–1946) i Rije-
ci (1946–1948), a od 1948. do 1953. angažiran je kao režiser
Beogradskog dramskog pozorišta. Jedan je od utemeljitelja
i prvi režiser Dubrovačkih ljetnih igara. Napisao je komedije
Ujak (1943) i Četvorka (1945), te scenski prilagodio Maruli-
ćevu Juditu, Stullijevu dramu Kate Kapuralica i Hektorovićev
Život Sv. Lovrinca mučenika. Objavio je monografiju o Stjepa-
nu Miletiću (1943), kojom je 1942. doktorirao, knjigu stiho-
va Pjesme lutanja (1940), Kazališne feljtone (1944), Putovanja s
Dundom Marojem (1974) te brojna druga djela. Režirao je oko
150 pozorišnih djela. Za vrijeme NDH znao je dobro kada tre-
ba izbjegavati Zagreb jer su mu prijatelji dojavljivali da mu se GAVELLA, Branko, režiser i pedagog (Zagreb, 28. 7. 1885.
sprema hapšenje zbog ranijeg ljevičarstva, a kad je nastupilo – Zagreb, 8. 4. 1962): Pošto je u Beču 1910. doktorirao filo-
povoljnije vrijeme, došao bi režirati poneko djelo i ponovno zofiju, zaposlio se u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Pisao
se vratio u okrilje provincije. Tako je u Osijeku boravio go- je pozorišne kritike u časopisu Agramer Tagblatt (1911–1914).
tovo sve vrijeme rata. Urednik je lista Hrvatska pozornica i do Njegov prvi režiserski pokušaj bila je Schillerova Mesinska
jeseni 1942. upravnik Drame, potom kratko vrijeme režira u vjerenica 1914. u HNK. Odlazi potom na ratište, odakle se
Zagrebu, pa se opet vraća u Osijek, gostuje kao režiser u Sa- vraća tek 1917. i za ponovni početak izabire Mussetov Svijeć-
rajevu, nakratko je ponovno u Zagrebu i tako do sloma NDH. njak. Kad je 1919. imenovan dramaturgom HNK, već je bio

STAV 11/2/2021 17