Page 12 - STAV broj 310

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT

Sarajevu. Tek 1954. ponovno se vraća u Zagreb za šefa Gineko- i u Splitu, a od 1928. do smrti u Zagrebu. Bio je tumač karak-
loškog dispanzera Doma zdravlja Maksimir. ternih uloga, glumac sa stotinu lica. U svojoj karijeri tumačio
je veliki broj likova domaćih i stranih autora i režirao mnoge
BECIĆ, Vladimir, sli- predstave. U pozorištu je u doba NDH igrao veliki broj ulo-
kar (Slavonski Brod, 1. ga i režirao veliki broj predstava, a bio je pomoćnik direktora
6. 1886. – Zagreb, 24. 5. Drame HNK, predavao u Umjetničkoj školi hrvatske mladeži
1954): Školuje se u Bu- i stalni je saradnik dramskih emisija na Hrvatskom krugovalu.
dimpešti, Osijeku, Zagre- Poslije rata glumio je u HNK u Zagrebu do 1954. godine, kada
bu i Münchenu, gdje na prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište. Posljednji put nastu-
Akademiji utemeljuje mi- pio je 1971. u Čehovljevu Višnjiku.
nhenski krug hrvatskog
slikarstva. Usavršava se u BEJTIĆ, Alija (Rogatica, 1920 – Sarajevo, 1981): Gazi
Parizu i sudjeluje na izlož- Husrev-begovu medresu završio je 1943. Diplomirao je na Ar-
bi pariškog Jesenjeg salo- hitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1955.
na 1910. Kratko vrijeme godine. Tokom Drugog svjetskog rata objavio je više od 50 tek-
bio je nastavnik u Umjetničkoj školi u Beogradu. Bio je kustos stova i prikaza u brojnim listovima i časopisima: Osvit, Naša
Moderne galerije 1929, redoviti član JAZU-a od 1934. Uz redoviti domovina, Hrvatski dnevnik, El-Hidaje, Novi Behar, Obzor, Hr-
pedagoški rad na akademiji, izlaže na 1, 2, 3. i 4. izložbi hrvat- vat, Narodna uzdanica – Kalendar. Među Bejtićevim tekstovima
skih umjetnika u NDH (1941–1944). Izbornici izložbi Hrvatske iz tog perioda jeste i prikaz rada Mustafa Busuladžić, “Problem
umjetnosti u Berlinu, Beču i Bratislavi tokom 1943. izabrali su derogacije u islamskom pravu”, objavljen u Novom Beharu 1944.
devetnaest Becićevih slika. Becić je bio vrstan portretist pa 1943. godine. Tokom okupacije radio je kao “administrator” u Novom
portretira i A. Pavelića. Godine 1947. odlazi u penziju i do 1952. Beharu, a s Alijom Nametkom dijelio je “jednu sobu u kancela-
često boravi u Blažuju, slikajući omiljeni krajolik Srednje Bosne. rijama Narodne uzdanice”. Nisu nam bili dostupni podaci koji
bi potvrdili postojanje bilo kakve sudske odluke kojom se spu-
BEGO, Marin, književnik (Split, 16. 11. 1881. – Zagreb, tava ili zabranjuje Bejtićev rad u poslijeratnoj Jugoslaviji, ali je
24. 9. 1960): Doktorirao je pravo 1909. u Zagrebu i 1912. u La- činjenica da ovaj tokom postojanja Nezavisne Države Hrvat-
vovu. Od 1908. službuje na sudu u Trstu, Volovskom i Pazinu, ske izuzetno plodni autor nije objavio nijedan rad u novoj dr-
a od 1915. do 1941. ima advokatsku pisarnicu u Splitu. U Za- žavi od završetka rata pa sve do 1951. godine. Autor je velikog
grebu je zaposlen 1942. u Ministarstvu bogoštovlja i nastave, a broja zapaženih naučnih radova, a njegova knjiga Ulice i trgovi
od 1943. do juna 1945. u Ministarstvu vanjskih poslova. Knji- Sarajeva smatra se nezaobilaznom u proučavanju historije tog
ževnim i publicističkim prilozima sarađuje s ustaškom štam- grada. “Njegov najveći profesionalni doprinos bio je u periodu
pom. Od 1949. do 1954. honorarni je naučni saradnik JAZU-a. između 1966. i 1977. godine, kada je obavljao dužnost direktora
sarajevskog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, s
BEGOVIĆ, Milan, čijeg je mjesta dao značajan doprinos zaštiti sarajevskih spome-
književnik i pozorišni dje- nika, naročito arhitektonsko-urbanističkog ansambla Baščarši-
latnik (Vrlika, 19. 1. 1876. je. Njegova studija ‘Stara sarajevska čaršija jučer, danas i sutra
– Zagreb, 13. 5. 1948): U – osnove i smjernice za regeneraciju’ je našla svoju praktičnu
Zagrebu je na Filozofskom primjenu u podlozi plana uređenja Baščaršije. Nakon odlaska
fakultetu studirao priro- iz Gradskog zavoda za zaštitu, prelazi u Orijentalni institut u
doslovne znanosti te 1903. Sarajevu, gdje radi u zvanju naučnog savjetnika.” Ulica u Sta-
diplomirao u Beču. Bio je rom Gradu u Sarajevu, nedaleko od ulice u kojoj je Alija Bejtić
gimnazijski profesor u Spli- živio, danas po njemu nosi ime.
tu i Sarajevu. U pozorištu
i književnosti proslavio se BENEŠIĆ, Julije, pjesnik, esejist, prevodilac i leksikograf
uoči Prvog svjetskog rata. (Ilok, 1. 3. 1883. – Zagreb, 19. 12. 1957): Profesor u Zagrebu,
Od 1910. dramaturg je u bečkom Burgtheateru, potom 1911. za- najprije gimnazijski, a potom u Trgovačkoj akademiji. U okvi-
mjenjuje direktora Theater Akademie u Hamburgu, od sredine ru Društva hrvatskih književnika osnovao je i vodio knjižnicu
1912. dramaturg je i direktor pozorišta “Neue Wiener” u Beču. Suvremeni hrvatski pisci. Od 1917. do 1921. tajnik je i referent za
Kraće vrijeme dramaturg je i glavni režiser pozorišta u Novom umjetnost u Zemaljskoj vladi. Istodobno, zajedno s B. Livadi-
Sadu. Od 1927. do 1929. direktor je Drame HNK u Zagrebu, a po- ćem urednik je Savremenika. U razdoblju od 1921. do 1927. go-
tom srednjoškolski profesor do penzioniranja 1932. Godine 1936. dine intendant je Hrvatskoga narodnog kazališta. U Varšavi od
izabran je za dopisnog člana JAZU-a. Za vrijeme NDH piše po- 1930. do 1938. delegat je Ministarstva prosvjete pri Jugoslaven-
zorišne kritike u Hrvatskom narodu, književne radove i književne skom poslanstvu i lektor hrvatskoga jezika na tamošnjem uni-
preglede objavljuje u Spremnosti te sastavlja antologije hrvatske verzitetu. Za svoje studente napisao je Gramatiku, a u Biblioteci
proze. Njegova drama Bez trećega izvodila se, među ostalim, 1941. Jugoslavenskoj izdao 13 svezaka klasičnih djela jugoslavenskih
u Beču, a 1942. u Mannheimu, Meiningenu, Bremenu i Bratislavi i književnosti. U Hrvatskoj enciklopediji (1940–1945) urednik je
u Sarajevu. Za NDH njegov roman Giga Barićeva doživljava četiri za poljsku književnost; u Hrvatskome izdavalačkome biblio-
izdanja. Poslije 1943. njegova se djela izvode tek posmrtno. Više grafskome zavodu (HIBZ) urednik nekoliko knjižica, urednik
ulica u Hrvatskoj i jedna škola nose ime po ovom književniku. knjižnice Suvremeni hrvatski pisci, u kojoj je izašlo 10 svezaka.
Kad je penzioniran 1944, preuzeo je uređenje časopisa Vienac.
BEK, Viktor August (Beck), glumac i režiser (Beč, 26. 7. Penzioniran je ponovno 1946. kao srednjoškolski profesor. Go-
1888. – Zagreb, 20. 10. 1974): Nakon provedenog djetinjstva u dine 1949. objavio je Hrvatsko-poljski rječnik i počeo raditi, na
Beču, 1899. vraća se u Hrvatsku. . Godine 1911. angažiran je kao prijedlog M. Krleže, Rječnik hrvatskoga književnog jezika, koji je
glumac u Osijeku. Kao stipendist osječkog pozorišta, studira nedovršen ostao u rukopisu, te je tek nakon njegove smrti po-
u Beču (1912–1914), potom glumi i režira u Osijeku, Sarajevu čelo njegovo objavljivanje (I-XII, 1985–1990).

12 11/2/2021 STAV