Page 11 - STAV broj 310

Istočnoj Bosni i o tome 1942. objavljuje knjigu zajedno s I. do 1952, Hrvatskoga školskoga mu- Antun Bauer
Softom. Pojedini njezini dijelovi preštampani su u tadašnjim zeja od 1952. do 1964, a Muzejskoga
dnevnim novinama. Zajedno sa S. Alićem, F. Alfirevićem, G. dokumentacijskoga centra od 1964.
Krklecom, N. Šopom i V. Vlaisavljevićem objavljuje knjigu Ra- do 1976. Odigrao je kapitalnu ulogu
njeni galeb (1942), a samostalno novele Polomljene grane (1942), u hrvatskoj kulturi. Kao strastveni
te knjigu Kako je minula Buga (1944.). Godine 1945. vraća se kolekcionar (uz J. J. Strossmayera i
u Hrvatsku, gdje nakon dulje šutnje, sredinom 60-tih godina, A. T. Mimaru najveći hrvatski do-
nastavlja svoj književni rad. Sa S. Alićem izdao je knjigu Tin nator), mnogim je darovnicama ute-
u anegdotama (Vinkovci, 1960). Neki su mu radovi prevedeni meljio više muzeja i druge kulturne
na bjeloruski, mongolski, italijanski i bugarski, a prevodio je ustanove. Prvom donacijom zbirke
s bugarskog, makedonskog i ruskog. Dobio je Nagradu “Dra- skulptura utemeljio je 1937. Gipso-
go Gervais” za neobjavljeni roman Slučaj Petra Samca (1975) teku grada Zagreba (danas Glipto-
te nagrade Politike, Slavonije danas i Marulića za kratku priču. teka HAZU), iz koje je dekretom
maknut 1952. Ustupanjem dijela vlastite likovne zbirke gradu
BALIĆ, Smail (Mostar, 1920 – Beč, 2002) danas se uvršta- Osijeku osnovana je 1941. osječka Galerija umjetnina. Godinu
va među najzaslužnije najprije za očuvanje, a potom i za po- dana kasnije (1942) poklonio je Gradskom muzeju u Osijeku
vratak nacionalnog imena Bošnjaci. Za vrijeme Drugog svjet- i kolekciju odlikovanja. U okviru Gipsoteke Bauer je svojom
skog rata bio je agitator hrvatstva. Nakon rata, emigrirao je u donacijom crteža i skica domaćih umjetnika 1943. utemeljio
Austriju, a u Bosnu i Hercegovinu počeo je dolaziti tek nakon Arhiv za likovne umjetnosti (danas institut HAZU), koji je
pada komunizma. Najpoznatije mu je djelo Kultura Bošnjaka. nezaobilazno vrelo podataka za proučavanje hrvatske historije
Radio je kao nadsavjetnik za orijentalne jezike i lingvistiku Au- umjetnosti. Bauer je 1948. osnovao Gradski muzej u Vukovaru.
strijske nacionalne biblioteke te istraživač Instituta za histori- Muzej grada Iloka osnovao je 1952. Tri godine kasnije (1955)
ju arapsko-islamskih nauka na Univerzitetu “J. W. Goethe” u utemeljio je u Zagrebu Muzejski dokumentacijski centar. Bio je
Frankfurtu. Dobitnik je visokog austrijskog ordena (Österre- urednik više časopisa posvećenih muzeologiji, a sam je objavio
ichisches Ehrenkreuz für Wissenschaft und Kunst I. Klasse). više stotina stručnih radova. Pohranio je i sačuvao rastavljeni
U emigraciji je bio pokretač različitih kulturnih i društvenih spomenik bana Jelačića, kad je on 1945. skinut sa svog mjesta
aktivnosti vezanih za afirmaciju Bošnjaka, jedan je od osniva- na zagrebačkom Trgu Republike (danas Trg bana Josipa Jelači-
ča Bosanskih pogleda, najvažnijeg emigrantskog bošnjačkog ča- ća). U Zagrebu se po njegovom imenu zove ulica.
sopisa. Po njemu se danas zove mala ulica u općini Ilidža, dio
nekadašnje Kasindolske ulice. BAZALA, Albert, filozof (Brno, Češka, 13. 7. 1877. – Za-
greb, 12. 8. 1947): Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1899.
BATUŠIĆ, Slavko, historičar umjetnosti, teatrolog i knji- završio studij filozofije i klasične filologije. Godine 1900.
ževnik (Novska, 2. 6. 1902. – Zagreb, 25. 4. 1979): Gimnaziju odbranio je doktorsku disertaciju, a usavršava se 1905/06. u
je završio 1921. u Zagrebu, a studij historije umjetnosti na Fi- Münchenu, Jeni, Halli, Leipzigu i Pragu. Od 1909. do smrti
lozofskom fakultetu 1925. Godine 1925/26. boravio je u Parizu, je profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (s
gdje je proučavao strukturu pozorišta te nastavio studirati histo- kraćim prekidima 1920, od 1924. do 1927. i od 1943. do 1945).
riju umjetnosti i arheologiju. U Zagrebu je 1927. doktorirao. Između dvaju svjetskih ratova bio je član (od 1910) i predsjed-
Od 1921. obavljao je u zagrebačkom HNK brojne umjetničke nik JAZU-a od 1933. do 1941. i rektor Sveučilišta u Zagrebu
(režiser, dramaturg, voditelj arhive i muzeja) i administrativne 1932/33, dekan Filozofskog fakulteta 1914/1915. i 1932/33, te
poslove (tajnik uprave, tajnik drame, tajnik opere, upravitelj predsjednik Matice hrvatske. Glavno mu je djelo Povijest filo-
drame, v. d. upravitelja pozorišta). Pozorišne sezone 1940/41. zofije 1-3 (1906, 1909, 1912; pretiskana 1987). Za vrijeme NDH
uređivao je Hrvatsku pozornicu. U maju 1941. preuzeo je vođenje profesor na Filozofskom fakultetu do 1943, kad je prisilno
pozorišnog arhiva, potom ubrzo premješten za bibliotekara u umirovljen; objavljuje u publikacijama HAZU tokom 1941. i
Sveučilišnu knjižnicu. U oktobru 1941. ponovno je dodijeljen i 1942. U Viencu 1944. pretiskan je njegov tekst Čovječnost. Od
na rad u pozorište. Jedan je od urednika enciklopedijskog zbor- 1940. do 1945. godine vanjski je saradnik struke filozofija u
nika, objavljuje poeziju i prijevode u ustaškoj štampi, postav- Hrvatskoj enciklopediji, za koju je napisao brojne ključne član-
lja mnoge drame i opere, piše libreto za operu Medvedgradska ke. Upotrijebljeni filozofski nazivi iz njegovih djela postali su
kraljica, predaje u Glumačkoj školi HNK (1938–1941), Zemalj- trajnom svojinom filozofskih pisaca u Hrvatskoj. Poslije rata
skoj glumačkoj školi (1945–1950), Dramskom studiju HNK bio je jedan od obnovitelja JAZU-a. U Zagrebu se po njego-
(1948/49), te na Akademiji za kazališnu umjetnost kao redoviti vom imenu zove ulica.
profesor (1950–1972). Sarađivao je u Hrvatskoj enciklopediji kao
autor i kao urednik struke pozorišta (I-V, 1941–1945). Sarađi- BAZALA, Vladimir, doktor, historičar medicine i kultu-
vao je u Enciklopediji Leksikografskog zavoda, Enciklopediji Jugo- re (Zagreb, 15. 4. 1901. – Zagreb, 17. 7. 1987): Sin je filozofa
slavije (1955–1971), bio je glavni urednik Enciklopedije likovnih Alberta. Gimnaziju je završio u Zagrebu, medicinu studirao u
umjetnosti (1959–1966) i glavni urednik Bibliografije rasprava i Beču, a završio u Zagrebu 1924, gdje je 1929. diplomirao i na
učlanaka, te saradnik u više stranih enciklopedija. Ulice u Za- Filozofskom fakultetu. Do 1939. je asistent je na Ginekološkoj
grebu i Novskoj nose ime po njemu. klinici u Zagrebu, a od 1941. do 1945. predstojnik Odjela za
ženske bolesti Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu. Godine
BAUER, Antun, historičar umjetnosti i muzeolog (Vuko- 1943. imenovan je privatnim docentom i naslovnim vanrednim
var, 18. 8. 1911. – Zagreb, 9. 4. 2000): Gimnaziju je pohađao u profesorom ginekologije i porodništva Medicinskog fakulteta u
Vukovaru i Osijeku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu di- Zagrebu. Za vrijeme NDH sarađivao je u Hrvatskoj enciklopediji
plomirao je 1935. arheologiju i historiju umjetnosti. Nakon (1941–1945) te u zborniku Naša domovina (1943) i časopisu Alma
studijskog boravka u Beču, doktorirao je u Zagrebu 1936. Na mater croatica (1941, 1942, 1944). Samostalno objavljuje više dje-
zagrebačkom Filozofskom fakultetu bio je asistent i docent od la tokom 1941, 1942 i 1943. Nakon sloma NDH 1945. premje-
1936. do 1945. Direktor je Gipsoteke grada Zagreba od 1937. šten je za direktora Ginekološko-porođajnog odjela bolnice u

STAV 11/2/2021 11