Page 28 - STAV broj 310

SPECIJAL: DRUGI SVJETSKI RAT

korzu (1932), Ojađeno zvono (1933), Ljudi za vratima gostionice (1938),
Skalpel kaosa (1938), Žedan kamen na studencu (1954), Mamurluci i po-
bješnjela krava (1956), Mudre i lude djevice (1957), Sabrana djela u 17
svezaka (1963–1967). Kada je 1941. uspostavljena NDH, Ujević je
radio u listu Pravica. Kako je list izlazio samo do 1. juna, ostao je bez
namještenja. U Hrvatskom narodu objavio je 9. 7. 1941. feljtonsko-au-
tobiografski prilog Mojih prvih pedeset. Uskoro se zaposlio u agenciji
“Velebit”, poslije Hrvatskom dojavnom uredu “Croatia”, informa-
tivnoj agenciji NDH. U toj agenciji radio je kao novinar i prevodilac
vijesti s više jezika. Nije se bavio politikom. Od Ministarstva oruža-
nih snaga dobio je poštedu s obzirom na to da je već sredinom 1941.
navršio 50 godina života. Za vrijeme NDH objavljivao je uglavnom
pjesme, prozne i feljtonističke priloge u brojnim listovima i časopi-
sima: Pravica, Hrvatski narod, Hrvatska revija, Hrvatski radnik, Nova
Hrvatska, Hrvatski list, Spremnost, Ustaša, Novi behar, Književni tjed-
UJEVIĆ, Tin (Augustin), pjesnik (Vrgorac, 5. 7. 1891 – Zagreb, nik, Preporod, Vijenac, Suradnja, Neue Ordnung, Deutsche Zeitung in
12. 11. 1955): Školovao se u Imotskom, Makarskoj, Splitu i u Zagre- Kroatien, El Espanol, HAZ, Parallelo i drugi. Od 1941. do 1945. nije
bu. Maturirao je u Splitu u klasičnoj gimnaziji, a na Zagrebačkom objavio nijednu zbirku stihova. U augustu 1944. nudio je J. Benešiću
sveučilištu studirao je hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju rukopise svojih zbirki Žedan kamen na studencu i Gromko zvono (kako
i filozofiju. Poslije atentata na bana Slavka Cuvaja (1912), djelovao je bio preimenovao zbirku Ojađeno zvono). Knjige tada nisu objavlje-
je prema idejama Ujedinjene nacionalističke omladine. Više je puta ne (a nakon deset godina, štampan je Žedan kamen na studencu). Po-
zatvaran. Živio je gotovo u svim većim primorskim i dalmatinskim slije napuštanja stana na Mažuranićevom trgu 4, uselio se u uredske
gradovima, a najviše u Splitu. Prelomno razdoblje njegova života, i prostorije HIBZ-a, u sobicu, bivšu kupaonicu u Berislavićevoj ulici
u političkom smislu i u odnosu na njegov pjesnički opus, omeđeno 2. Tu je stanovao sve do rane jeseni 1945. Izazvan jednim tekstom F.
je boravkom u Parizu, od kraja 1913. do maja 1919, kada se vratio Alfirevića (20. augusta 1944) u Hrvatskom narodu objavio je kozeriju
u Zagreb. Od 1920. do 1926. živio je u Beogradu, potom u Splitu, Pohvala umjetnosti. Nakon sloma NDH, Sud časti DKH osudio ga je
Zagrebu te iznova u Beogradu i Splitu. Od 1930. do 1937. živio je u bez ikakva saslušanja na pet godina zabrane objavljivanja. Potkraj
Sarajevu, tri godine ponovo u Splitu, a od 1940. do kraja života u Za- 1950. Savez književnika Jugoslavije pod predsjedavanjem Ive An-
grebu. Pisao je stihove, eseje, feljtone, kraće prozne zapise, studije o drića obavijestio je Tina da je primljen u Savez i hrvatsko književno
stranim i domaćim autorima i filozofske rasprave. Prevodio je s više udruženje. U Hrvatskoj po njegovom imenu naziv nosi više ulica i
jezika. Najvažnije knjige: Lelek sebra (1920), Kolajna (1926), Auto na škola, kao i jedna ulica u Sarajevu.

U sastavljanju biografija služili smo se: Arhiv Bosne i Hercegovine i leksikon “Tko je tko u NDH”, Zagreb, 1997.

28 11/2/2021 STAV