Page 16 - STAV broj 233

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

Nemojte nas više

braniti, molimo vas

udi Bošnjak – nisi došljak! Tako je glasila jedna od parola na
Bdruštvenim mrežama kojom se pred popis stanovništva 2013.
godine pokušavalo odbraniti bošnjačko pravo na vlastito nacio-
nalno ime, što od maliciozne NVO propagande da se Bošnjaci
izjasne kao “Građani – prije svega”, što od još prisutnih komuni-
stičkih zabluda o Muslimanima s velikim M. Rezultati popisa po-
kazali su da haranga i propaganda protiv bošnjaštva nije uspjela,
štaviše, došlo je do potpunog sloma i bankrota gotovo svake od
ideja kojima je cilj bila debošnjakizacija Bošnjaka. Naravno, još i
tada se znalo da određene interesne grupe neće prestati poku-
šavati da denacionaliziraju, depolitiziraju i dekonstruiraju Bošnja-
ke, te da Bošnjaci vrlo vjerovatno u tom smislu nikada neće biti
ostavljeni na miru. No, ipak je šokantno posmatrati da neki od
ovih ataka na bošnjaštvo ne dolaze samo od neojugoslavenskih
ili NVO “zajedništara” već i iz bošnjačkih institucija, tačnije od
osoba koje su članovi ili funkcioneri bošnjačkih institucija kulture. pa se takva bošnjačka posebnost predstavlja kao “reduciranje na
Takav fenomen, nažalost, samo pokazuje koliko je tačna opser- religijsku grupu”. Političko organiziranje radi zaštite partikularnih
vacija da postoji veliki jaz između bošnjačkih masa i pojedina- bošnjačkih interesa predstavlja se kao pravljenje “nacionalnog
ca iz ovdašnje kulturne elite koji pokušavaju vlastite identitetske geta” i put ka “statusu Palestinaca u pojasu Gaze”. Ukratko, iz-
dvojbe i političke svjetonazore nametnuti kao relevantne za čitav mišlja se, podmeće, mijenja uzrok i posljedica, predimenzionira,
narod i društvo. Sve je gore time što se pokušava ponovno oži- etiketira, demonizira, a sve radi legitimizacije fantazije i utopije
vjeti upravo ona zabluda koja je najgore krahirala i bankrotirala “bosanstva” koje bi i identitetarno i kulturno i politički objedinilo
na popisu iz 2013. godine, zabluda “bosanstva”, te što se zadi- Bošnjake, Srbe i Hrvate. Nemoguće je da ono što je jasno i dje-
re u pitanja identiteta čitavog naroda iz razloga koji su u suštini ci u osnovnoj školi nije jasno i raznim “sinekurašima”, koji kao da
političke ili lične prirode. Postoji čitava grupa intelektualaca koji žive u “kućama od čokolade s prozorima od marmelade”. Kako
zbog odsustva intelektualne i moralne hrabrosti odbijaju realno je moguće da ljudi koji su preživjeli raspad Jugoslavije, agresiju
sagledati i promisliti situaciju u Bosne i Hercegovini, te radije i pola stoljeća posdejtonske Bosne i Hercegovine i dalje žive u
bježe u polje fantazija, braneći se eskapizmom od surove i teške uvjerenju o mogućnosti svebosanske politike i svebosanske kul-
istine. Umjesto da promišljaju kako osvijestiti i ojačati bošnjački ture? Zar poslije agresije i nakon tolikih poslijeratnih izbora i dalje
korpus pred novim iskušenjima, oni se zabavljaju promovirajući ne žele prihvatiti istinu o političkim ukusima i svjetonazorima ogro-
infantilne “političke filozofije”. Sve te “bosanske”, “supranacio- mne većine Srba i Hrvata? Kako je moguće da ignoriraju politič-
nalne” i “postnacionalne” političke filozofije na kraju se suštinski ku kulturu čitava dva naroda, da uporno zatvaraju oči nad onim
svode na žrtvovanje komada bošnjačkog živućeg tijela na oltaru što rade, a stavljaju prste u uši da ne bi čuli što im ovi poručuju?
suživota, a ne bi li se kako odobrovoljili Srbi i Hrvati te konačno Kako je moguće ignorirati više od stoljeće i po političke tradicije
pristali na miran suživot. Jedino se mijenja veličina bošnjačke žr- Bosne i Hercegovini u kojoj se politički život i diskurs uvijek or-
tve i dio nacionalnog tijela koji treba odsjeći i žrtvovati: nekada ganizirao i vodio u tri tabora? Da li je to ustvari omalovažavanje i
je žrtva “bošnjačka politika”, tj. pravo i potreba Bošnjaka na po- objektivizacija Srba i Hrvata koji se posmatraju kao kanibali koje
litičko organiziranje na nacionalnim osnovama, nekada su to kul- treba hraniti vlastitim mesom ili pak Bošnjaka, čije se insistiranje
turne institucije, poput Bošnjačke gimnazije ili akademije, nekada na posebnosti smatra odgovornim za srpske i hrvatske antipatije?
je to sam termin “bošnjačka književnost”, koja za neke ne treba Sva ta fantastična lutanja pojedinih intelektualaca ne bi bila toliko
da postoji jer “unosi podjele”, a nekada i samo bošnjačko naci- problematična da ne nanose štetu Bošnjacima, i to prije svega
onalno ime treba marginalizirati nauštrb izmišljenog “bosanstva”. jer se promoviraju s bošnjačkih pozicija, od osoba koje se već
Umjesto naroda, prioritet dobija država koja se, sasvim ciljano u decenijama kreću u institucijama tipa Vijeća Kongresa Bošnjačkih
svrhu legitimizacije “bosanstva”, naziva Bosnom, umjesto kako intelektualaca ili Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”. Sva-
joj je ime – Bosna i Hercegovina, pa se zatim pokušava namet- ko ima pravo na svoje zablude, ali je krajnje skandalozno kad ih
nuti mišljenje da postoji neka neka tenzija između jake bošnjačke pokušava legitimizirati s pozicije autoriteta koji je tu gdje jeste
politike i jake Bosne i Hercegovine. Od ličnih političkih ukusa, upravo zato da bi spriječio takve zablude. Neprihvatljivo je, kon-
prije svega antipatija spram političkog organiziranja i okuplja- tradiktorno i sasvim šizofreno da se dekonstrukcijom Bošnjaka
nja na nacionalnim osnovama, pokušava se napraviti ne samo i bošnjačkog prava na vlastito političko i kulturno organiziranje i
nekakva filozofija već i čitava metafizička misao. Problematizira okupljanje bave članovi organizacija koje bi se trebale baviti za-
se to da su Bošnjaci, ma kako se individualno osjećali, kao ko- štitom bošnjačke političke misle ili kulture. To nije nikakva širina,
lektiv u svojim tradicijama, kulturi i običajima muslimanski narod, pluralizam ili demokratija, već otvorena subverzija.

16 22/8/2019 STAV