Page 17 - STAV broj 233
P. 17
katoličko-prozelitskom duhu oklevetao glav- Fra Dragon
ini se da Drago Bojić ne može a da se
Čne bavi Bošnjacima, posebno Islamskom
zajednicom u BiH, a naročito razbijanjem
“bošnjačkih mitova”. Nakon što je sasvim u
nog imama za područje Medžlisa Jajce prof.
Zehrudina-efendiju Hadžića, kao “osvajača
koji jaše na krilima misionarsko-političkog
islama” da bi nekako prisvojio valjda kato- bošnjački razvitak na “modernim sekular- Haverića. Ovaj šovinistički orijentalizam Dra-
ličke “spomenike kulture” u Jajcu, ovaj se nim političkim konceptima”. Nekako se čini ge Bojića, gdje reisul-ulemu IZBiH praktično
put Bojić usmjerio i na reisa Kavazovića u da je Bojić više zabrinut zbog podsjećanja naziva nenačitanim primitivcem, a zatim mu
tekstu Naprijed – u prošlost! na ulogu katoličke crkve u historijskog sagi poručuje da o svojoj vjeri i o svome narodu
Kao što je to običaj u tekstovima kojima se bošnjačkog stradanja, pogotovo u periodu uči iz ideološki ostrašćenih autošovinističkih
drugi bave postavljanjem dijagnoza i nu- srednjeg vijeka, kada je katolička inkvizici- bezvezarija, sasvim je zapanjujući, ali i vrlo
đenjem lijekova i kura za brojne bošnjačke ja razapinjala i žive spaljivala Bošnjake kao indikativan u kontekstu supremacističkog
boljke i mahane, tako je i Bojić napravio “otpadnike” i “heretike”, a što je sasvim u odnosa spram Bošnjaka koji je dominantan
kratak kurtoazan uvod u kojem kaže kako kontinuitetu sa zločinima koji su se dešavali u hrvatskoj kulturi. Zamislimo samo da neko
jeste zastrašujuće kako “neki” političari i na prostoru srednje Bosne kao i Hercego- danas glavnom rabinu u nekoj državi poru-
mediji u Hrvatskoj i Srbiji govore i pišu o vine tokom velikohrvatske agresije. Bojić či da je neobrazovan jer iščitava “jevrejsku
Bosni i Hercegovini i “bosansko-hercego- se lakonski pita i čemu jagma za srednjim mitologiju”, te da bi mu bolje bilo da uči o
vačkim muslimanima”, te kako je reakcija vijekom, kao da ne vidi katolizaciju i Jajca pravoj prirodi judaizma i Jevreja iz Proto-
Kavazovića opravdana ali... Uvijek to “ali”. i Stoca i agresivni velikohrvatski historijski kola sionskih mudraca. Bojić se poziva na
U ostatku teksta Bojić optužuje reisul-ule- revizionizam, a zatim opet negira bošnjački Haverića i kada problematizira istovremenu
mu Kavazovića da u “duhu lažne historio- kontinuitet praveći od osmanskog perioda ljubav koja u bošnjačkom narodu postoji i
grafije falsificira povijest” jer Kavazović tvrdi bosanskohercegovačke historije nekakav prema Mehmedu II Fatihu, ali i prema vla-
da je današnja mržnja prema Bošnjacima kataklizmični presjek iako bi mu trebalo biti stitom srednjovjekovlju. Budući da i jedan
ista ona koju su Bošnjaci iskusili za vrije- poznat i kontinuitet nišana na nekropolama i drugi misle i pišu iz vanbošnjačke pozici-
me srednjeg vijeka kada su, također kao stećaka i opstanak bosančice kroz begovi- je, njima, kao autsajderima, očigledno nije
danas, nazivani hereticima i otpadnicima. cu, a na kraju krajeva i opstanak bosanskog jasna bošnjačka distinkcija između vjerskog
Bojiću smetaju takve, inače sasvim tačne jezika i bošnjačkog imena. To nisu nikakvi i svjetovnog, tj. da Bošnjaci danas Mehme-
usporedbe, jer navodno nisu činjenica već mitovi nego suhe činjenice koje smetaju da II Fatiha vide kao donosioca vjere, veli-
“bogumilski mit suvremene bošnjačke naci- onima koji bi katolizirali pa zatim kroatizirali kana koji je najavljen u hadisima poslanika
onalne politike” putem kojeg se, kako tvrdi bosansko srednjovjekovlje. Ipak, najneuku- Muhammeda, s. a. v. s, i vladara koji ih je
Bojić, “manipulira bosansko-hercegovačkim snije od svega jeste to što Bojić poziva reisa spasio od inkvizije, nasilnog pokatoličava-
muslimanima i Bošnjacima i onemogućuje Kavazovića, poglavara jedne vjerske zajed- nja i vjerskih progona kojima su bili izloženi
ih se da se kao politička zajednica razvijaju nice, da bi, “pošto nema volje da istražuje od posljednjeg bosanskog kralja. Bojić bi
u modernim sekularnim političkim koncep- povijest vjerske zajednice koju predstavlja trebao naučiti da bi pojave i osobe koje su
tima”. Baš zanimljivo! Bojić bi izgleda rado i naroda kojem pripada”, ipak mogao čitati važne za jednu zajednicu i njenu historiju
da odvoji današnje Bošnjake od njihovih “ozbiljne i relevantne historiografske studije” trebalo vrednovati po tome jesu li mali po-
srednjovjekovnih predaka odričući im ne u koje Bojić, nimalo iznenađujuće, ubraja i zitivan ili negativan utjecaj, a ne po tome da
samo kontinuitet stradanja nego i kontinu- bezvrijedni autošovinistički pamflet Kritika li su domaći ili tuđini. Da karikiramo, sigurni
itet uopće, a sve navodno zbog brige za bosanskog uma ideologa Naše stranke Tarika smo da bi Bošnjaci danas slavili bilo kojeg
stranca i pretpostavljali ga jednom Fikretu
Abdiću, ma koliko ovaj drugi bio rođenjem
Bošnjak i ma koliko glasova da je svojevre-
meno dobio na izborima, samo da se našao
neki zapadni političar koji bi ga tomahaw-
cima spriječio u njegovoj izdaji i zločinima.
Uostalom, kako Hrvati, narod kojem Bojić
pripada, istovremeno i podjednako slave i
svoje katoličanstvo, ali i svoju predkršćan-
sku historiju u kojoj traže korijene? Izgleda
da se jedino Bošnjacima želi nametnuti ta-
kva vrsta dvojbe te da se samo Bošnjaci-
ma negira kontinuitet s vlastitim precima i
to samo zato što su Bošnjaci muslimani. U
svakom slučaju, ovakve Bojićeve predrasu-
de, koje igraju na ivici otvorenog šovinizma,
manifestirane od nekoga koga se percipira
političkim ljevičarem, najviše govori o izu-
zetno problematičnim predrasudama koje
postoje spram Bošnjaka u hrvatskoj poli-
tičkoj, ali i crkvenoj kulturi.
Sastavio: M. D.
STAV 22/8/2019 17