Page 82 - STAV broj 233

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Priča koja je mogla biti kriminalistička

SLUČAJ U

BOTANIČKOM

VRTU

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

Cvijet ponekad zaista liči na čovjeka. Naročito planinski. I
među njima se pokazuju neki odnosi. Kao i među ljudima.
Jedan je bodljikav. Ko zna zašto? Drugi nježan. I onda naiđe
koza. Obrsti ga. Trn je i tako poslastica za nju

im sam ga vidio, znao sam da se Perunika. Metvica. Čubra. – I Tolstoj je načinio poređenje cvije-
dogodilo nešto neuobičajeno. Bokvica. Bejturan. ta s čovjekom.
– Svijet je lud, a mi smo još luđi Gencijana. Lincura. – Odnekud doluta ta opaska.
Čšto živimo u njemu! Iza svakog naziva je ime nekog mit- – Šta je to? Neka njegova opservacija?
– Tako je, iako ne razumijem zašto skog boga. – Ne, nego početak romana. Vrlo do-
to govoriš. Ili vladara. brog romana.
– Zar je to važno? I ko zna čega sve još. – Svašta.
– Možda i nije. Neke su trave zaista ljute. – Jašta.
– Možeš misliti, policija sad istražuje I iznenađujuće ljekovite. Cvijet ponekad zaista liči na čovjeka.
nešto u vezi s biljkama... – reče nešto ka- Neke čas ovakve, čas onakve. Kao što Naročito planinski.
snije kad je izgledalo da se malo smirio. bijahu oni čija imena nose i po kojima ih I među njima se pokazuju neki odno-
Nisam znao šta bih mu rekao. prepoznajemo. si. Kao i među ljudima.
Zato smo šutjeli. Jedanput je pročitao priču Nos. Ko Jedan je bodljikav.
– Kako ti to znaš? – napokon ga upitah. zna zašto, ali osjetio je neku nelagodu. Ko zna zašto?
– Inspektor Pačariz izgledao je zai- I uvijek je nailazio na takve priče. Drugi nježan.
sta nervozno. Preobražaj. Šta bi neko iza čijeg se ime- I onda naiđe koza.
– Gdje si ga vidio? na skriva čavka drugo i napisao?! Obrsti ga.
– Tamo kod Zemaljskog muzeja. Ipak, bio je radoznao. Trn je i tako poslastica za nju.
– Šta se dogodilo? – Volim kriminalističke priče. Zato u botaničkim vrtovima nema
– To sam ga i ja pitao. – Ko ih ne voli... koza.
– I šta ti je odgovorio? – Zanimljivo je kako se oblikovala – Taj koji su našli u vrtu zove se Nar-
– Ništa. ta vrsta. cis. Sigurno su zadovoljni, jer sve je sad
– Kako ništa? – Misliš na Edgara Allana Poea? izgleda po propisu.
– Hoćeš li čitav izvještaj o slučaju?! – Naravno, na nj mislim. Na izuzetno – Misliš, ubijen je cvijet?
Tako mi je osorno rekao. Ukradeno pismo. I onog majmuna koji se – Da.
– Nisam to mislio. Pitao sam samo verao po kućama u ulici... – I ličio je na čovjeka?
onako. – Zaista je to dobra priča. Nije on – Nije ličio. Bio je to čovjek!
– I ja sam tako kazao, ali on meni: jedini. I Zločin i kazna je kriminalistič- – Kakav dan!
nema tu samo onako. Slučaj je slučaj. ki roman. – Sparan. I do bola tjeskoban.
– Valjda je tako... – Šta bi drugo bio? Međutim, to s cvje- Najednom ustade, okrenu se i krenu
– Nisam ni znao da ovdje ima nešto tovima, osim ako nisu otrovni, i dalje mi kao da ne zna gdje će. Na vratima se okre-
osim zoološkog vrta... je čudno. Vrlo čudno. nu, pogleda me i gotovo viknu:
– Svaki grad na svijetu koji drži do Neke priče su toliko neobične da ih – Kako se zove taj roman?
sebe ima botanički vrt. nije nimalo jednostavno ispričati. – Koji roman?
– Nikad čuo. Znam samo za zoo. Čak i opasno. – Taj gdje je Lav spominjao cvijet?
– Naravno. On ti je mnogo bliži… Tako je mislio dok je koračao ulicom – Hadži Murat.
Zašto se neke biljke zovu kako se zovu? i nastojao pobjeći sam od sebe. – Zar?! n

82 22/8/2019 STAV