Page 79 - STAV broj 233

je zapravo još i studentica. Dometnuo sam Pripremajući povremene kulturne pri- Sejinim i Selminim pričama o možebit-
šapatom... da pregled košta 5.000 dinara. redbe i obilježavanje datuma istaknutih nim mojim mladićkim ispadima...
“Dođi ujutro...”, reče. pisaca iz prošlosti, nesvjesno smo “gradili S kadijom Pintulom raziđosmo se na
Sutradan mi Cvitan napisa potvrdu kule u zraku” i o “našim muslimanskim novoj Željezničkoj stanici. U neposred-
o članstvu u Društvu, da sam profesio- novinama”. Kad bi se god takvo što izgo- noj blizini bila je moja adresa: Baloridina
nalni pisac, da se uzdržavam pisanjem, vorilo, pogledali bi u mene, očekujući da 60. U avliji majka, na česmi, s bokalom
da čekamo bebu... i uputi u Zajednicu ću se baš ja prihvatiti tog posla, i novina hladne vode. Vidjevši nas, spustila ga u
umjetnika RH. Ta snažna preporuka po- i osnivanja prvog muslimanskog kultur- korito, zovnu oca i potrča nam u zagrljaj.
krenula je hitru proceduru! Već sam po- nog kluba! Sudjelovao sam u pričama, Draga majka! Nije nas vidjela od vjenča-
četkom mjeseca mogao otići u Tvrtkovu spominjao svoje malo iskustvo iz rada nja u Mostaru. Uzela je Leylu u naručje...
i podići naše zdravstvene knjižice! Bio rane mostarske mladosti i sad, najnovije, Dođi ti svojoj neni, pjevušila je mostarskim
sam sretan. Ne toliko zbog sebe koliko zagrebačko. Nakane su bile inspirativne. gugutavim riječima i ljubila je po zlatnoj
zbog majke i djeteta! Očekivali smo... nešto, novo. kovrdžavoj kosi.
Ali, iz tih nevezanih priča i “planova
ISLAMSKA TRIBINA o novinama i klubovima” razvit će se ne- NEKA ŠUHVA
DR. SULEJMANA MAŠOVIĆA što sasvim neočekivano! Dok smo mašta- Jednog jutra sam malo pokasno oti-
Često smo dolazili na tribinu koju je li i brbljali, vijesti su iz medžlisa curile i šao na kiosk da kupim novine. Oslobo-
vodio dr. Mašović. Društvo mi je impo- završavale na mjestima za koje nismo ni đenje i Borba bili su rasprodani, pa sam
niralo, bilo je veselo i duhovito, a najdu- u snu pomislili. se dvoumio između beogradskih, Ek-
hovitiji – on, neuništivi duh prof. Mašo- spres politike i Večernjih novosti. Bacio
vića. Nikada me niko od njih nije upitao KRATKI IZLET U MOSTAR sam pogled na naslovnicu Večernjih i za
zašto ne klanjam, jesam li vjernik ili nešto Finansije naše mlade porodice kopnile oko mi je zapeo veliki naslov: “Sejači
slično. Bilo je toplo u tom prijateljskom, su poput lokvice u pijesku. Leyla se rodila šovinizma iz Beograda i Zagreba, str.
tolerantnom okruženju! u doba naše tjeskobe i neizvjesne buduć- 2.” Neka šuhva! Platih novine i odmah
Uz sokove i kave studenti su otvara- nosti koja se svakog jutra obnavljala. Ali, ih, pred kioskom, otvorih. Na drugoj
li teme naše, muslimanske, nacionalne tješili smo se da zdravo djetešce dugo spa- strani, u vrhu, nađoh najavljeni članak.
pripadnosti i sadržaja koje nismo mogli va i da ga još ne dodiruju vanjske brige. U podnaslovu spominju trojicu “sejača
prispodobiti imenu: muslimanski jezik, Želio sam je pokazati roditeljima, pa šovinizma”, srpskog generala, mostar-
muslimanska književnost, muslimansko odlučismo otputovati na kratki izlet u skog profesora Hrvata i – čovjeka pod
slikarstvo..., a u javnom se prostoru već Mostar. Vlak je vozio dvanaest, a s čekanjem mojim imenom, “mladog pesnika Ibru
oblikovao jer više nije mogao čekati iden- i presjedanjem na uskotračni u Sarajevu Kajana”. S nevjericom preletjeh sve što
titet samosvjesnog naroda. Pojavila se i ravno četrnaest sati. Našli smo slobodan nije o “pesniku Ibri Kajanu” te proči-
druga knjiga o našoj autohtonosti, nakon kupe s osamljenim starijim gospodinom tah: “U toku prošle godine u Mostaru je
Ćerićeve Muslimana srpskohrvatskog jezi- u njemu. Vodili smo jedan od onih šturih bilo pokušaja razvijanja nacionalističke
ka, Atifa Purivatre Nacionalni i politički razgovora neznanaca koji se pukim sluča- delatnosti u nekim muslimanskim inte-
razvitak Muslimana. Naša samozatajena jem voze zajedno. U jednom me trenutku lektualnim krugovima, takođe pod uti-
žudnja za samopotvrđivanjem dobivala gospodin upita odakle sam. Kaže da po- cajem sa strane, od istih takvih krugova
je svoj oslonac i živost na predavanjima kušava odgonetnuti po našem govoru, ali iz Zagreba koji su za tu svrhu koristili
i razgovorima unutar čitaonice u Toma- ne ide... Rekoh da sam iz Mostara. – “A mostarskog pesnika Ibru KAJANA. Ka-
šićevoj 12. od kojih si?”, radoznalije će. – “Kajanov jan je bio jedan od nosilaca inicijative da
Ti su razgovori, bez dnevnog reda, sam ja, Ibrahim Kajan.” On, od iznenađe- se u Zagrebu, Sarajevu i nekim drugim
izbacivali na površinu šture informacije nja, spusti ruku kojom je podbočio bradu mestima BiH formiraju muslimanski
saznavane od starijih intelektualaca kojih i spontano, gotovo veselo, ukliknu: “Ti si klubovi koji bi trebalo da konsoliduju
u zagrebačkom mesdžidu nije nedostajalo onaj zločesti Kajan!” Tom sam njegovom redove islamsko-verske zajednice na re-
– o Bašagiću i Beharu, o Gajretu i Narodnoj reakcijom bio potpuno zatečen! Upitah: šavanju nacionalnog pitanja.”
uzdanici. Sjećam se sjete u riječima kojim “Oprostite, a kako se Vi zovete?” – “Pin- Tako sam, “u neznanju”, ušao u kuću
je Seka Bajraktarević pričala kako je na tul, čuo si ti za kadiju Pintula, bezbeli.” – i rekao da u novinama ima nešto o meni,
avlijskim vratima, djevojkom, iščekivala “Kako ne bih čuo, Vi ste otac mog najbo- a to mi se nimalo ne sviđa. Pružio sam
poštara da joj donese Novi Behar i žuđeni ljeg prijatelja iz Građevinske, Seje! Da, i majki Večernje novosti s datumom 30. sep-
nastavak Sreće mladog Ljubovića. Jednom Selme, i s njom se dobro poznajem, iz Ke- tembra 1970.
se čulo: “Zašto mi se bismo osnovali ta- binog Kluba mladih pisaca.” Otac reče: “Pa ko to kaže?! Polici-
kav kulturni klub, nije zabranjeno, kul- Smijali smo se. Osjećaj... dragosti! Ono ja, partija?” Vratio sam se na početak
tura pripada svima?!” njegovo “zločesti Kajan” sam pripisao teksta... n

STAV 22/8/2019 79