Page 64 - STAV broj 183
P. 64
STAJALIŠTA
prozorsko okno
O fenomenu psovanja
Prljavština
u nama izlazi
Piše:
na jezikSafetPOZDER
Evidentno je kako i školska djeca, još u najnižim uzrastima, nerijetko
psuju, a – svjedočio sam tome u nekoliko navrata – ponekad u tome
uživaju i punu roditeljsku podršku. Slušao sam oca koji ponosito
komentira: “Jeste li čuli kako babin sin zna lanut’”
Ne tvrdim da ne postoji, ali do E, sad, otkud u jednom narodu koji je sve to uredno zabilježio – nikada više
sada nisam naišao na ozbiljni- nije bio poznat po psovci i priprostom to neću ustvrditi.
ju analizu fenomena psovanja ponašanju ovakav fenomen? Ne znam,
na našem podneblju. Tu poja- ali imam određene teorije koje mogu, a i Posebno me se dojmilo ponašanje omla-
vu mi je nekako najjednostavnije ozna- ne moraju značiti nešto. No, prije toga ću, dine, tadašnjih đaka i studenata, odnosno,
čiti upravo fenomenom jer, s obzirom na pomalo sjetno i zaneseno, odlutati u proš- zašto ne kazati tako, momaka pubertetlija.
lična promišljanja, ali i učestalost ovakve lost koja i nije tako davna, a tiče se nas i Čedno ponašanje, stid kakav možemo čitati
prakse, ne mogu naći podesniju riječ. U našeg podneblja. u pričama poput one o Aliji Lepiru i lijepoj
nas se, jednostavno, psuje. Psuju i stari i Almasi, ahlak pravih muslimanskih mladi-
mladi, i ruralni i urbani, i obrazovani i Odavno nisam tako halapljivo i sla- ća, povjerenje, držanje do date riječi. Spo-
neobrazovani, i ‘vaki i ‘naki. Psuje se na sno “progutao” neku knjigu kao što je to minje hafiz i “bezobraznosti” u tadašnjim
svakom koraku, do te mjere da je psovka bilo minulih dana kada sam čitao dnevni- mladalačkim razgovorima, ali pri tome mi-
mnogima postala uzrečica na koju se sve ke rahmetli hafiza Hadžimulića. Više od sli na bezazlene nestašluke i šale, a nikako
manje obaziremo. tri decenije bio sam njegov savremenik, a priproste riječi ili, gluho bilo, psovke. Ni-
osam godina skoro pa komšija. Sve to vri- pošto! Čak se od onih kojima bi se, iz ovog
Asortiman psovki tako je osebujan i jeme nije mi se dalo ni da se upoznamo. ili onog razloga, otela poneka ružna riječ,
raznolik da to ponekad zdrav razum ne Kako god, što nije bilo, vjerovatno nije ni nalik našim današnjim psovkama, zaziralo
umije objasniti niti zdrav stomak može trebalo biti. Ipak, čitajući spomenuta djela kao što se zazire i glava okreće od najveće
svariti. Čak se ustalila i anegdota kako na- koja su, zapravo, njegove lične zabilješke sramote i pogani ovog svijeta.
šim ljudima, raseljenim po cijelom svijetu, što ih je uredno i redovno vodio, upoznao
nije toliko teško savladati svakojake jezike sam ga. Ali, ne samo njega nego i tadašnje O tome sam često slušao i od svojih sta-
i uklopiti se u tamošnje sisteme. Sve to oni Sarajevo i dušu našeg naroda u tom vaktu. rijih džematlija koji, umjesto bilo kakve
nekako prelome, ali nam teško pada što se Spoznao sam koliko smo nekada cijenili riječi, uzdahom izražavaju svoje negodo-
na tim stranjskim jezicima često ne može i poštovali učene ljude, učitelje, profeso- vanje na evidentno odsustvo stida kod da-
onako svojski i s dna duše lanut’ kad za re, hafize, muderrise i, općenito, ljude od našnje omladine. “Kad čovjek izgubi stid i
to dođe potreba i prilika. nauke, makar i ne bili muslimani. Osjetio obraz, od njeg’ se svačemu možeš nadati”,
sam s koliko se pažnje i uvažavanja odno- govorili bi mi. Kad već spominjem stid,
Evidentno je kako i školska djeca, još silo prema starijima, prema komšijama, sjećam se kako mi jedan fini dedo, rahmet
u najnižim uzrastima, nerijetko psuju, a prijateljima, a posebno roditeljima i rod- mu duši, više puta ispriča svoju zgodu koju
– svjedočio sam tome u nekoliko navrata bini. Oduševio sam se činjenicom koliko je doživio u autobusu za Blagaj. Prepoznat-
– ponekad u tome uživaju i punu roditelj- se u taj vakat – riječ je o prvoj polovini ljive garderobe na sebi (hlače na peglu,
sku podršku. Slušao sam oca koji ponosi- prošlog stoljeća – čitalo i zanimalo, ne prsluk i sako, te francuzica na glavi), taj
to komentira: “Jeste li čuli kako babin sin samo za islamistiku nego i za književnost, je dedo usred ljeta putovao u Blagaj. Bila
zna lanut’!?” historiju, sociologiju... Lično, često sam velika gužva u “prugi”, kako se ovdje voli
bio u prilici i sam ustvrditi kako su danas kazati za autobus. Bezbeli, vrućina kakva
Naravno, ni u javnom diskursu ne imami kudikamo obrazovaniji i načitaniji zna biti samo u Hercegovini. Stoji dedo
manjka ovakvog trenda, pa mnogi filmovi, negoli ranije. Ipak, vidjevši, recimo, hafi- u krcatom autobusu, a do njega djevojka
serije i televizijski projekti za svoj uspjeh zov opus i lepezu pročitanih djela – a on koja se nije mogla obući oskudnije. Dedo
mogu “zahvaliti” psovci i nizu drugih po- upravio svojim putem i ponosno gleda
grdnih sadržaja kojima obiluju.
64 6/9/2018 STAV
